Prkosnom višesatnom bujicom optužbi na račun Zapada, sa uobičajenom razmetljivošću i sarkazmom, ne spominjući niti jednu jedinu od teških optužbi koje ga terete za genocid i ratne zločine, Milošević je svojim uvodnim izlaganjem pokušao održati historijsku lekciju svijetu, obraćajući se publici kod kuće, a ne sucima u Tribunalu. Ovo su osnovne ocjene svjetskih medija o početku dokaznog postupka odbrane nekadašnjeg srbijanskog i jugoslovenskog predsjednika u Haaškom tribunalu. Većina eksperata se slaže da bivši balkanski diktator i ne pokušava da vodi pravnu, nego političku bitku.
Haaški tribunal je “posljednja govornica jednog komuniste i autokrate”, koji je da bi se održao na vlasti pokrenuo tri rata, piše nakon Miloševićeve uvodne riječi pariški Le Liberation. Vrlo borben, kao i uvijek kada drži glavnu riječ – ocijenio je dnevnik Le Figaro – Milošević je počeo svoju odbranu kao da je i dalje u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kao da u prvom dijelu procesa niko protiv njega nije svjedočio i kao da nije izgubio sve ratove i vlast u Srbiji.
Svjetsku zavjera protiv njega i srpskog naroda vodili su Vatikan, Njemačka, EU i SAD. Dok je on, prema vlastitom ubjeđenju, sjedio u Beogradu i zalagao se za mirno rješenje jugoslovenske krize, docnije krvoproliće je generirao zapad, koji je pomagao “separatiste, ekstremiste, teroriste”. Sve što se u protekloj deceniji dogadjalo na prostorima bivše Jugoslavije po njemu je rezultat djelovanja “slovenačkih separatista”, “hrvatskih fašista”, “islamskih fundamentalista” i “albanskih terorista”, koji su djelovali "sinhronizirano sa spoljnim snagama",
Antisrpska zavjera zapada je, zapravo, udruženi zločinački poduhvat – smatra Milošević. U tu zavjeru je – kazao je – uključen i sam Tribunal, koji doprinosi "razaranju univerzalnog pravnog poretka do nivoa civilizacijskog kolapsa". Zaključujući dvodnevnu uvodnu riječ, optuženi se Sudskom vijeću obratio riječima: "Vi, gospodo, ne možete da zamislite kolika je privilegija, makar i u ovim uslovima koje ste mi nametnuli, imati istinu i pravdu za saveznike."
Političkom svađom, a ne pravnom bitkom, Milošević optužnicu koja je podignuta protiv njega lično za individualne zločine, diže na rang kolektivne optužnice protiv srpskog naroda. Braneći kompletan srpski narod, koji nije optužen, a ne sebe, koji jeste, Milošević pokazuje namjeru da u ovaj proces uvede kategoriju kolektivne krivice. Tribunal je dosad uspijevao izbjeći uvakvu opasnost, logično je očekivati da će i ovaj put.
Ovakvu Miloševićevu uvodnu riječ posmatrači su, zapravo, i očekivali, kaže za naš program Judith Armatta, stalni posmatrač haaških suđenja za nevladinu organizaciju Međunarodna koalicija za pravdu.
ARMATTA: Miloševićeva uvodna riječ nije predstavljala nikakvo iznenađenje, jer je ona manje-više nagoviještena njegovim prvim obraćanjem Tribunalu na samom početku suđenja u februaru 2002. On, dakle, nastavlja da za političku bitku za svoje mjesto u historiji koristi Tribunal kao forum, uopšte se ne obazirući na teške optužbe koje je protiv njega podigla tužba. Govorio je o povijesti, o historijskoj zavjeri Vatikana i Njemačke, kojima se kasnije pridružila i Amerika, čiji je cilj bio stvaranje “velike Njemačke”, što je po njemu kontinuitet nacističkog režima. Po ovoj Miloševićevoj teoriji zavjere, Zapad je kriv za ono što se dešavalo u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Iako je nešto malo govorio o Kosovu, dakle jednom od sastavnih dijelova optužnice, ni riječ nije rekao o svojoj ulozi u seriji ratova. On nastavlja da brani Srbiju i srpski narod, iako je cilj suđenja da se krivična odgovornost individualizira.
Uvodna riječ nema pravnu snagu dokaza i na Sudskom vijeću je da u nastavku suđenja, za vrijeme iznošenja dokaza, poveća standarde relevantnosti onoga što se izgovori u sudnici. Samo na taj način se može doći do adekvatne odbrane za optuženog, i ja očekujem da će suci to učiniti.
RSE: Da li je uvodna riječ mogla nagovijestiti taktiku odbrane?
ARMATTA: Zanimljivo, izgleda da je Milošević ubijeđen da je njegov zadatak da dokaže svoje optužbe protiv međunarodne zajednice i NATO-a, a ne da se pozabavi onime čime ga vrlo konkretno tereti tužba. Nemam razloga da očekujem da će on promijeniti taktiku i da će prestati da na optuženičku klupu uporno gura međunarodnu zajednicu i NATO zbog intervencije na Kosovu i u Srbiji.
U njegovim projekcijama, odnosno u tom njegovom “historijskom predmetu”, NATO i zapad su krivi za razaranje Jugoslavije. Prema njemu, ono što su srbijanske snage činile na Kosovu je bila borba protiv terorizma, a ne etničko čišćenje. S druge strane, za nasilno pomjeranje Albanaca i većinu ubojstava krivi su NATO i Oslobodilačka vojska Kosova – na ovome će vjerovatno insistirati i u svom dokaznom postupku.
Ipak, iskreno govoreći, za mene je poprilična misterija kako će on izvesti svoju odbranu. Čini mi se da znam kako će voditi političku borbu, ali za onu pravničku, zaista mi još uvijek nije jasno.
Haaški tribunal je “posljednja govornica jednog komuniste i autokrate”, koji je da bi se održao na vlasti pokrenuo tri rata, piše nakon Miloševićeve uvodne riječi pariški Le Liberation. Vrlo borben, kao i uvijek kada drži glavnu riječ – ocijenio je dnevnik Le Figaro – Milošević je počeo svoju odbranu kao da je i dalje u devedesetim godinama prošlog stoljeća, kao da u prvom dijelu procesa niko protiv njega nije svjedočio i kao da nije izgubio sve ratove i vlast u Srbiji.
Svjetsku zavjera protiv njega i srpskog naroda vodili su Vatikan, Njemačka, EU i SAD. Dok je on, prema vlastitom ubjeđenju, sjedio u Beogradu i zalagao se za mirno rješenje jugoslovenske krize, docnije krvoproliće je generirao zapad, koji je pomagao “separatiste, ekstremiste, teroriste”. Sve što se u protekloj deceniji dogadjalo na prostorima bivše Jugoslavije po njemu je rezultat djelovanja “slovenačkih separatista”, “hrvatskih fašista”, “islamskih fundamentalista” i “albanskih terorista”, koji su djelovali "sinhronizirano sa spoljnim snagama",
Antisrpska zavjera zapada je, zapravo, udruženi zločinački poduhvat – smatra Milošević. U tu zavjeru je – kazao je – uključen i sam Tribunal, koji doprinosi "razaranju univerzalnog pravnog poretka do nivoa civilizacijskog kolapsa". Zaključujući dvodnevnu uvodnu riječ, optuženi se Sudskom vijeću obratio riječima: "Vi, gospodo, ne možete da zamislite kolika je privilegija, makar i u ovim uslovima koje ste mi nametnuli, imati istinu i pravdu za saveznike."
Političkom svađom, a ne pravnom bitkom, Milošević optužnicu koja je podignuta protiv njega lično za individualne zločine, diže na rang kolektivne optužnice protiv srpskog naroda. Braneći kompletan srpski narod, koji nije optužen, a ne sebe, koji jeste, Milošević pokazuje namjeru da u ovaj proces uvede kategoriju kolektivne krivice. Tribunal je dosad uspijevao izbjeći uvakvu opasnost, logično je očekivati da će i ovaj put.
Ovakvu Miloševićevu uvodnu riječ posmatrači su, zapravo, i očekivali, kaže za naš program Judith Armatta, stalni posmatrač haaških suđenja za nevladinu organizaciju Međunarodna koalicija za pravdu.
ARMATTA: Miloševićeva uvodna riječ nije predstavljala nikakvo iznenađenje, jer je ona manje-više nagoviještena njegovim prvim obraćanjem Tribunalu na samom početku suđenja u februaru 2002. On, dakle, nastavlja da za političku bitku za svoje mjesto u historiji koristi Tribunal kao forum, uopšte se ne obazirući na teške optužbe koje je protiv njega podigla tužba. Govorio je o povijesti, o historijskoj zavjeri Vatikana i Njemačke, kojima se kasnije pridružila i Amerika, čiji je cilj bio stvaranje “velike Njemačke”, što je po njemu kontinuitet nacističkog režima. Po ovoj Miloševićevoj teoriji zavjere, Zapad je kriv za ono što se dešavalo u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Iako je nešto malo govorio o Kosovu, dakle jednom od sastavnih dijelova optužnice, ni riječ nije rekao o svojoj ulozi u seriji ratova. On nastavlja da brani Srbiju i srpski narod, iako je cilj suđenja da se krivična odgovornost individualizira.
Uvodna riječ nema pravnu snagu dokaza i na Sudskom vijeću je da u nastavku suđenja, za vrijeme iznošenja dokaza, poveća standarde relevantnosti onoga što se izgovori u sudnici. Samo na taj način se može doći do adekvatne odbrane za optuženog, i ja očekujem da će suci to učiniti.
RSE: Da li je uvodna riječ mogla nagovijestiti taktiku odbrane?
ARMATTA: Zanimljivo, izgleda da je Milošević ubijeđen da je njegov zadatak da dokaže svoje optužbe protiv međunarodne zajednice i NATO-a, a ne da se pozabavi onime čime ga vrlo konkretno tereti tužba. Nemam razloga da očekujem da će on promijeniti taktiku i da će prestati da na optuženičku klupu uporno gura međunarodnu zajednicu i NATO zbog intervencije na Kosovu i u Srbiji.
U njegovim projekcijama, odnosno u tom njegovom “historijskom predmetu”, NATO i zapad su krivi za razaranje Jugoslavije. Prema njemu, ono što su srbijanske snage činile na Kosovu je bila borba protiv terorizma, a ne etničko čišćenje. S druge strane, za nasilno pomjeranje Albanaca i većinu ubojstava krivi su NATO i Oslobodilačka vojska Kosova – na ovome će vjerovatno insistirati i u svom dokaznom postupku.
Ipak, iskreno govoreći, za mene je poprilična misterija kako će on izvesti svoju odbranu. Čini mi se da znam kako će voditi političku borbu, ali za onu pravničku, zaista mi još uvijek nije jasno.
