“Na tom mestu gde Drina izbija celom težinom svoje vodene mase, zelene i zapenjene, iz prividno zatvorenog sklopa crnih i strmih planina stoji veliki i skladno srezani most od kamena, sa jedanaest lukova širokog raspona. A kasaba i njeno predgrađe samo su naselja koja se uvek neminovno razvijaju na glavnim saobraćajnim tačkama i sa obe strane velikih i važnih mostova.”
I baš kako je nekad u romanu “Na Drini ćuprija” zabilježio nobelovac Ivo Andrić, i danas se na Višegradskom mostu Mehmed Paše Sokolovića, oko njega i u vezi s njim razvija život višegradskog čovjeka. Ćuprija je i danas sastavni dio svih priča i doživljaja Višegrađana:
“Kad sam prije prolazio, Austro - Ugarska kad je srušila dvije kule, Bio je ovdje željezni most postavljen 1940. godine, za vrijeme Kraljevine. A ja sam onda radio u fabrici bombi ondje. Imao 17 godina. Pa su poslije oni, 39., uoči rata, postavili one dvije kule.”
Bosanskohercegovačka državna komisije za očuvanje nacionalnih spomenika potvrdila je historijski i kulturni značaj Višegradskog mosta, nastalog 1571. godine, proglasivši ga nacionalnim spomenikom, kaže predsjednik Komisije, Dubravko Lovrenović:
“Most Mehmed paše Sokolovića u Višegradu svakako pripada među najznačajnije kulturno - historijske spomenike u BiH. Kao što je poznato, nastao je u doba vladavine Osmanskog carstva. I sasvim sigurno, od vremena svoga nastanka prije više stoljeća do danas sačuvao je svoj kulturno - historijski značaj.”
Komisija je, međutim, obilazeći nakon rata kulturno - historijske spomenike Bosne i Hercegovine, ustanovila da Višegradski most, zbog mnogih oštećenja i zapuštenosti, polako tone:
“Još od prije rata, a posebno tokom rata i poslije rata uočena su značajna oštećenja na stubovima ovog mosta, tako da su sada stubovi direktno izloženi djelovanju vode, odnosno zbog postojanja same hidroelektrane mislim da promjena nivoa vode snažno ugrožava taj most.”
Zbog stanja u kakvom je most, na zahtjev državne komisije, Opština skupštine Višegrad je, kaže predsjednik Redžo Jelačić, zabranila saobraćaj motornih vozila preko mosta:
“Što se tiče ovog mosta i budžeta opštine Višegrad, s ovakvom privredom mislim da nema šanse da mi nešto uradimo više. I ja i ovog puta poručujem svim onim ljudima da zajedno krenemo u jednu akciju, odgovornu akciju, kako bismo spasili ovu ljepotu na Drini. Višegrad je sad podijeljeni grad što se tiče ove situacije oko mosta. Ovaj trg do mosta i bašta - to je, poznato je, ono što je krasilo Višegrad. Vjerujte da je to sad slijepo crijevo i da je sad nama Višegrađanima stvarno neobično što se tiče ove situacije.”
Kako opština nema novca, državna komisija, kaže Lovrenović, tražila je od vlada Federacije i Republike Srpske, kao i Vijeća ministara BiH pomoć za izradu barem projektne dokumentacije za saniranje oštećenja na Mostu:
“Nismo imali odgovora na ta naša pisma. Dakle, to je ostalo bez odjeka. Osim toga, Komisija je Most Mehmed paše Sokolovića uvrstila među tri spomenika, uključujući stolačku i jajačku tvrđavu, za koje je povela međunarodnu kampanju. Moram da kažem da ni tu nije bilo nekog velikog odjeka, što me, moram priznati, i ne čudi, jer ni međunarodne institucije koje imaju novac, sasvim sigurno neće izdvajati, neće davati taj novac ukoliko ne vide da domaće vlasti, domaće institucije najprije nisu nešto poduzele.”
Višegradski most, mada zapušten i oronuo, i danas posjećuju turisti. Za samo jedno prijepodne sreli smo mnoge: Nijemce, Austrijance, Šveđane, Slovence…i ljude iz susjednih država, koji Bosnu i Hercegovinu vole onakvu kakva je oduvijek bila:
“Pa to je jedno veliko delo, o kojem bi trebalo malo više da se vodi računa. Ako je uspelo 500 godina da stoji i ako je urađeno onako kako je urađeno, trebalo bi malo više danas, u 21. veku, da se posveti pažnja, ne samo o ovom mostu nego i o svim drugim stvarima.”
Je li vama poznato, evo dolazite iz susjedne zemlje, da je most dosta oštećen?
“Poznato mi je da je i oštećen i da je veliki uticaj - da su čak ovi iz hidroelektrane uzeli obavezu. To su nekad Austro - Ugari radili, tako bar piše u knjizi, romanu “Na drini ćuprija”. Trebala bi elektroprivreda, ona je izuzetno jaka, da nađe sredstva da to malo sredi i da to ostane. Ne samo ovo. Ja, inače, čitam Andrića - i “Omer pašu Latasa” i “Most na Žepi” itd. Mostarski most sad je urađen - ono je idiotizam ko ga je srušio. Trebalo bi i onaj u Trebinju, Arslanagića most - što ga zovu drukčije sad.
Zakonom o nacionalnim spomenicima BiH, koji je u pripremi, predviđa se da za obnovu kulturno - historijskih spomenika bude osiguran novac u državnom budžetu. Novcem bi raspolagala Komisija za očuvanje nacionalih spomenika, koja bi tek tada mogla učiniti više za spas Višegradskog mosta, čije je propadanje, u suprotnom, sve izvjesnije.
I baš kako je nekad u romanu “Na Drini ćuprija” zabilježio nobelovac Ivo Andrić, i danas se na Višegradskom mostu Mehmed Paše Sokolovića, oko njega i u vezi s njim razvija život višegradskog čovjeka. Ćuprija je i danas sastavni dio svih priča i doživljaja Višegrađana:
“Kad sam prije prolazio, Austro - Ugarska kad je srušila dvije kule, Bio je ovdje željezni most postavljen 1940. godine, za vrijeme Kraljevine. A ja sam onda radio u fabrici bombi ondje. Imao 17 godina. Pa su poslije oni, 39., uoči rata, postavili one dvije kule.”
Bosanskohercegovačka državna komisije za očuvanje nacionalnih spomenika potvrdila je historijski i kulturni značaj Višegradskog mosta, nastalog 1571. godine, proglasivši ga nacionalnim spomenikom, kaže predsjednik Komisije, Dubravko Lovrenović:
“Most Mehmed paše Sokolovića u Višegradu svakako pripada među najznačajnije kulturno - historijske spomenike u BiH. Kao što je poznato, nastao je u doba vladavine Osmanskog carstva. I sasvim sigurno, od vremena svoga nastanka prije više stoljeća do danas sačuvao je svoj kulturno - historijski značaj.”
Komisija je, međutim, obilazeći nakon rata kulturno - historijske spomenike Bosne i Hercegovine, ustanovila da Višegradski most, zbog mnogih oštećenja i zapuštenosti, polako tone:
“Još od prije rata, a posebno tokom rata i poslije rata uočena su značajna oštećenja na stubovima ovog mosta, tako da su sada stubovi direktno izloženi djelovanju vode, odnosno zbog postojanja same hidroelektrane mislim da promjena nivoa vode snažno ugrožava taj most.”
Zbog stanja u kakvom je most, na zahtjev državne komisije, Opština skupštine Višegrad je, kaže predsjednik Redžo Jelačić, zabranila saobraćaj motornih vozila preko mosta:
“Što se tiče ovog mosta i budžeta opštine Višegrad, s ovakvom privredom mislim da nema šanse da mi nešto uradimo više. I ja i ovog puta poručujem svim onim ljudima da zajedno krenemo u jednu akciju, odgovornu akciju, kako bismo spasili ovu ljepotu na Drini. Višegrad je sad podijeljeni grad što se tiče ove situacije oko mosta. Ovaj trg do mosta i bašta - to je, poznato je, ono što je krasilo Višegrad. Vjerujte da je to sad slijepo crijevo i da je sad nama Višegrađanima stvarno neobično što se tiče ove situacije.”
Kako opština nema novca, državna komisija, kaže Lovrenović, tražila je od vlada Federacije i Republike Srpske, kao i Vijeća ministara BiH pomoć za izradu barem projektne dokumentacije za saniranje oštećenja na Mostu:
“Nismo imali odgovora na ta naša pisma. Dakle, to je ostalo bez odjeka. Osim toga, Komisija je Most Mehmed paše Sokolovića uvrstila među tri spomenika, uključujući stolačku i jajačku tvrđavu, za koje je povela međunarodnu kampanju. Moram da kažem da ni tu nije bilo nekog velikog odjeka, što me, moram priznati, i ne čudi, jer ni međunarodne institucije koje imaju novac, sasvim sigurno neće izdvajati, neće davati taj novac ukoliko ne vide da domaće vlasti, domaće institucije najprije nisu nešto poduzele.”
Višegradski most, mada zapušten i oronuo, i danas posjećuju turisti. Za samo jedno prijepodne sreli smo mnoge: Nijemce, Austrijance, Šveđane, Slovence…i ljude iz susjednih država, koji Bosnu i Hercegovinu vole onakvu kakva je oduvijek bila:
“Pa to je jedno veliko delo, o kojem bi trebalo malo više da se vodi računa. Ako je uspelo 500 godina da stoji i ako je urađeno onako kako je urađeno, trebalo bi malo više danas, u 21. veku, da se posveti pažnja, ne samo o ovom mostu nego i o svim drugim stvarima.”
Je li vama poznato, evo dolazite iz susjedne zemlje, da je most dosta oštećen?
“Poznato mi je da je i oštećen i da je veliki uticaj - da su čak ovi iz hidroelektrane uzeli obavezu. To su nekad Austro - Ugari radili, tako bar piše u knjizi, romanu “Na drini ćuprija”. Trebala bi elektroprivreda, ona je izuzetno jaka, da nađe sredstva da to malo sredi i da to ostane. Ne samo ovo. Ja, inače, čitam Andrića - i “Omer pašu Latasa” i “Most na Žepi” itd. Mostarski most sad je urađen - ono je idiotizam ko ga je srušio. Trebalo bi i onaj u Trebinju, Arslanagića most - što ga zovu drukčije sad.
Zakonom o nacionalnim spomenicima BiH, koji je u pripremi, predviđa se da za obnovu kulturno - historijskih spomenika bude osiguran novac u državnom budžetu. Novcem bi raspolagala Komisija za očuvanje nacionalih spomenika, koja bi tek tada mogla učiniti više za spas Višegradskog mosta, čije je propadanje, u suprotnom, sve izvjesnije.
