Dostupni linkovi

„Zatvaranje knjige“ o progonima vojvođanskih Nemaca


„Sećanje na žrtve zloglasne racije mađarskih fašista iz 1942. godine održavano je zvaničnim komemoracijama. Žrtve poratnih odmazdi ostajale su u porodičnim sećanjima i u okviru godišnjih pomena, koje su organizovale stranke Mađara i Nemaca. Njihovi krstovi i spomen-obeležja ubrzo su redovno bili rušeni, a zvanično o poratnim stradanjima nije bilo izjašnjavanja. Višedecenijsko ćutanje prekinula je vojvođanska postoktobarska vlast. Predsednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak, položio je venac u spomen i tih žrtava, a Skupština Vojvodine ubrzo formirala Anketni odbor za utvrđivanje istine o događajima tokom, ali i posle Drugog svetskog rata u Vojvodini: „To je proces koji je neumitan, a niko ga do sad nije hteo, a to je da neka pitanja moramo otvoriti, zato da bi mogla kad-tad da se zatvore.“

Posle trogodišnjeg rada, prema rečima predsednika Anketnog odbora Dragoljuba Živkovića, podaci svedoče o 130 hiljada žrtava; 75 hiljada već nesumnjivih, preostala imena će se još proveriti. Jedini smo se, kaže, suočili sa istinom koja je celovita, jer je svako do sad imao neko svoje parče istine: „Zločini su se događali na svim stranama, ali najveći broj stradalih su civili, odnosno potpuno nevine žrtve.“

Od posebnog značaja za višenacionalnu Vojvodinu je što su sada usvojenim izveštajem osvetljene i neke istorijske tabu-teme, ocenjuje podpredsednik Skupštine Vojvodine Aleksandar Kravić:

„Mislim pre svega novo svetlo na ono što se zove stradanje Nemaca i stradanje Mađara i stradanje Srba od strane vlasti koja je 1944., 1945., 1946. godine i tako dalje na ovim terenima bila. Dakle, ne bih ja tu optuživao samo komuniste. Ima tu puno drugih stvari.“

Prvo i osnovno načelo nam je, kaže član Anketnog odbora Jožef Varka, bilo da ne tražimo nikakvu osvetu ili krivca: „Nego da jednom zauvek kažemo istinu o onome što se desilo.“

Dragoljub Živković kaže da je razotkrivena još jedna bolna tema. Utvrđeno je postojanje 52 poratna logora u Vojvodini, mahom za građane nemačke i mađarske, ali i drugih nacionalnosti: „Ja sam zaprepašćen. Veliki broj privremenih logora koji je bio u Vojvodini pokazuje jednu neverovatno prljavu stranu toga rata i evo prilike da se s tim sučelimo.“

Andreas Birgermajer, predsednik novosadskog Udruženja Nemaca „Donau“: „Ti radni logori su namjenski formirani.“

Julija Telek, imala je samo godinu dana kada su 1944. godine Čurug, Žabalj i Mošorin ispražnjeni od svih Mađara. Otac i deda su joj, zajedno sa mnogim drugim, nevinim ljudima ubijeni, a majka i ona poslate u logor: „Nismo smeli pričati ni šezdeset godina od tog događaja. Naravno da sam se obradovala kad je zvanično vojvođanski Parlament kazao da nema kolektivne krivice. Za mene je to jako, jako važno, zato što sam ja bila tretirana kao ratni zločinac. Beba od godinu dana, ali već ratni zločinac. I nadam se da dolazi veme kada mogu da odem tamo gde je moj tata sahranjen sa ostalim žrtvama i da mu odam poštu, da tamo bude neko obeležje, park ili tako nešto. Jer, samo na taj način možemo živeti u miru dalje u Vojvodini, dakle ako poštujemo jedni druge.“

Suočavanje sa svim žrtvama i zločinima bilo je naš dug, kaže potpredsednik Skupštine Vojvodine Aleksandar Kravić: „Da najzad, posle šezdeset i kusur godina, zatvorimo tu knjigu, odložimo je negde i kažemo – to je nekada bilo, ne ponovilo se.“
XS
SM
MD
LG