RFE
Sa Mickom Boxom, gitaristom i vođom grupe, razgovarali smo prije njihovog najvjerovatnijeg gostovanja na južnoslavenskim prostorima:
BOX
Mi smo osnovani 1970. godine, kada je bio i stoti rođendan Charlesa Dickensa, poznatog engleskog romanopisca. Mislili smo da promijenimo ime od Spice, kako smo se zvali, u neko drugo ime, no nismo se mogli odlučiti koje ime da si damo. Onda smo došli do Davida Coperfielda, što je također jedan roman Charlesa Dickensa koji je kasnije urađen kao film i u tom djelu jedan od glavnih likova se zvao Uriah Heep, što se nama svidjelo, jer je na kraju to ime koje ima istoriju, potiče od poznatog engleskog romanopisca, a funkcioniralo je veoma dobro.
Rock za mene znači život. To je nešto što ja živim trideset-četrdeset godina. Rock and roll je način na koji radim svoju muziku, kako je izvodim. Putujem po svijetu, mislim da radim najbolji posao na svijetu i to mi znači sve, to su moji srce i duša. Posao je taj koji te tjera u penziju, a ti zapravo ne moraš nikad otići u penziju. Ako je publika tu zbog tebe, onda nema potrebe da ideš u penziju. Kad ne bude više publike, onda ću početi da razmišljam o tome. Mi putujemo puno po svijetu, bili smo u četrdeset i osam zemalja, tako da je inspiracija cijelo vrijeme oko nas. Znači nije teško pronaći inspiraciju. Smisao koji smo pronašli u grupi je kako donijeti muziku među ljude, a mi u tome uvijek uspijevamo.
RFE
Vi ste bili prvi rock and roll bend koji je gostovao u bivšem Sovjetskom Savezu.
BOX
Da, to je bilo u decembru 1987. godine, kada je formirana Glasnost. Mi i dalje nastupamo u Rusiji. Tako će biti i sljedećeg februara, četiri nedjelje.
RFE
Da li se išta promijenilo za sve ove godine tamo?
BOX
Apsolutno, više slobode, više boja, više osmijeha na licima… Velike promjene su se desile. Mi smo bili veliko ime na crnom tržištu prije nego što smo došli da sviramo tamo. Mislim da je naša muzika je postala dio te kulture. Smiješna je stvar, ali muzika ruši sve barijere, nije važno kakve i mislim da je u tom snaga muzike. A koliko sviraš je isto važan dio u ljudskim životima, tako da smo mi uvijek uspijevali prodrijeti gdje smo htjeli.
RFE
U ovoj ste postavci oko osamnaest godina.
BOX
Da, ovo je postavka koja najduže traje.
RFE
Misliš li da je ovo najbolja postavka?
BOX
To je veoma teško reći. O tome obično odlučuju obožavaoci. Ali ova postavka ima iste sastojke kao ona s početka sedamdesetih. Ima isti kreativni input od svakoga; ova grupa je veoma dobro mjesto da se bude.
Naš posljednji studijski album „Sonic Origami“ bio je prije nekoliko godina. Vjerovatno ćemo jedan uraditi sljedeće godine. Pokušaćemo da snimimo više studijskih albuma nego živih.
RFE
Jeste li umorni od turneja?
BOX
Ne, ne, turneje su naš život. Studijske albume treba da radimo zbog fanova, dugujemo im to.
RFE
Htio bih te upitati o tvojim omiljenim gitarama. Koristiš puno gitara, od Gibsona SG do Les Paula.
BOX
Da, Gibson Les Paul je moja omiljena gitara za sva vremena. To je moja prva ljubav.
RFE
A akustične?
BOX
Imam nekoliko akustičnih gitara, neke napravljene od Engleza Rogera Buten, imam neke iz Češke Republike od firme Furch koje su veoma dobre, imam i nekoliko gitara iz Kanade od Randy Catterall-a… na kojima također sviram i koje su dobre; imam puno raznih gitara.
RFE
Za tebe nisu važne marke, nego nešto posebno.
BOX
Ne, imena nisu važna, važan je osjećaj. Mislim da, kao kod električne gitare generalno, možeš testirati sustain bez da je uključiš u pojačalo. Volim lijepi finger board, ne volim visine.
RFE
Koje žice koristiš?
BOX
Od sponzora – „Pickato Strings“, veoma su dobre, debljine od devet do četrdeset i šest, a deset do pedeset i dva na akustičnim.
RFE
Kako se osjećaš kada te neko zove legendom?
BOX
Osjećam se počašćeno, jer sam još ovdje; bolje biti živa nego mrtva legenda. Glavni posao koji radimo je komunikacija. Komunikacija muzikom je jedan dio, a drugi dio je raditi intervjue, pričati sa ljudima, sa fanovima, to je ono dobro i to je ono što čini život, da inspiriraš nekoga da uzme gitaru i klavijature, to je onda fantastično.
Generalno pokušavam da stalno komponujem, jer imam studio u svojoj kući. Ja sam i menadžer grupe, a kad mi to dosadi, uzmem gitaru i počnem svirati. I normalno, kad uzmem gitaru, kući ili na turneji, obično počnem da sviram sekvence. I ako nađem dobru sekvencu i ako imam u glavi melodiju koja je dobra za tu sekvencu, zabilježim je. A ako ne nađem melodiju, jednostavno uzmem gitaru drugog dana ili kasnije istog dana. Postoji više načina.
Stvari su se događale veoma brzo, jer svijet je bio drugačije mjesto sedamdesetih. Ako gledaš posao danas i u sedamdesetim, kada bi potpisao ugovor sa muzičkom kućom, potpisao bi ga za šest-sedam albuma, tako da je kompanija rasla s tobom i ti s kompanijom. A sada je sve drugačije, svi trče za brzim novcem. Pogledaj sada sva ova pop-idol takmičenja, to su stvari koje su grozne. To sve uništava biznis i ne dozvoljava novim talentima da prođu.
RFE
Gdje vidiš sebe sada kada si više nezavisan – imaš svoj studio, možeš voditi svoju kompaniju, ti si čovjek koji može odlučivati gdje da investiraš svoj novac…?
BOX
Da, mi to možemo, ali je bolje ako si u networku sa dobrim timom i to je ono što nedostaje.
RFE
Menadžer je bio veoma važan na početku.
BOX
On je važan i danas, naravno, ako pronađeš dobroga, ali nema ih puno koji razumiju biznis korektno. Oni ne investiraju dovoljno vremena na umjetnički dojam. Oni vide samo ono što žele da vide, ali se moraš izmaknuti da bi vidio veliku sliku u cjelini. Da smo sedamdesetih imali dobrog menadžera, koji bi stalno s nama, možda naša dva člana koja su umrla ne bi umrla. To je samo pritisak, guraj samo radi veće zarade. Oni idu u pogrešnom pravcu, to je tempo koji se ne može izdržati. Nismo svi sazdani od istog materijala. Sada radimo stvari onako kako mi želimo da ih radimo. Sada nema neko da ti kaže – idete tamo ili onamo; sada mi odlučujemo o tome gdje ćemo biti.
RFE
Imaš li porodicu?
BOX
Da, oženjen sam i imam trogodišnjeg sina. Zove se Romeo i voli muziku. Imam još jednog sina od dvadeset i šest godina, živi u Americi, svira bubnjeve u grupi, ali u drugoj vrsti benda.
RFE
U kontaktu ste?
BOX
Naravno. Mi se jako volimo.
RFE
Još sviraš na „Marshallima“?
BOX
Da, jer mislim da su „Marshalli“ i njihova četverozvučna kutija najbolji. Ja koristim jedan „Marshall“ sa jednom zvučnom kutijom – Gibson Les Paul,Crying Wah-Wah i to mi je dovoljno.
RFE
Šta se dogodilo s Davidom Byronom?
BOX
On je umro osamdesetih, mislim od pića.
RFE
Da li ste prestali svirati nakon toga?
BOX
Ne, nikada nismo prestali svirati.
RFE
Prijatelji koji su vas vidjeli na koncertu kažu da zvučite potpuno isto.
BOX
Mi smo pronašli naš način, nit kako da zvučimo i mi to i dalje dobro radimo. Veoma je važno da zadržimo fundamente zbog kojih su Uriah Heep poznati. Znači dobra harmonija, harmonični rock sa poznatom porukom, sa vokalnom harmonijom koja je naš znak prepoznavanja, sa Hamond orguljama i gitarom.
RFE
Kako kreirate te vokalne harmonije?
BOX
To je generalno blok harmonija.
RFE
Vidio sam na videu da bubnjar pjeva visoke tonove.
BOX
Ne, on pjeva duboke, ja pjevam visoke.
RFE
Da li koristite ikakvu tehnološku pomoć kada nastupate uživo?
BOX
U studiju samo duplamo stvari, ali uživo ništa, sve je živo. To ne bih dozvolio ni za milion godina. Mi smo proveli mnogo godina na cesti bruseći naše znanje i ne bi nikad izabrali lakši način. To je pogrešno. Mislimo da uradimo akustični album i akustične nastupe krajem godine.
RFE
Mick, hvala ti za razgovor.
BOX
Brano prijatelju, šaljem ti pozdrave iz sunčanog Londona.
Sa Mickom Boxom, gitaristom i vođom grupe, razgovarali smo prije njihovog najvjerovatnijeg gostovanja na južnoslavenskim prostorima:
BOX
Mi smo osnovani 1970. godine, kada je bio i stoti rođendan Charlesa Dickensa, poznatog engleskog romanopisca. Mislili smo da promijenimo ime od Spice, kako smo se zvali, u neko drugo ime, no nismo se mogli odlučiti koje ime da si damo. Onda smo došli do Davida Coperfielda, što je također jedan roman Charlesa Dickensa koji je kasnije urađen kao film i u tom djelu jedan od glavnih likova se zvao Uriah Heep, što se nama svidjelo, jer je na kraju to ime koje ima istoriju, potiče od poznatog engleskog romanopisca, a funkcioniralo je veoma dobro.
Rock za mene znači život. To je nešto što ja živim trideset-četrdeset godina. Rock and roll je način na koji radim svoju muziku, kako je izvodim. Putujem po svijetu, mislim da radim najbolji posao na svijetu i to mi znači sve, to su moji srce i duša. Posao je taj koji te tjera u penziju, a ti zapravo ne moraš nikad otići u penziju. Ako je publika tu zbog tebe, onda nema potrebe da ideš u penziju. Kad ne bude više publike, onda ću početi da razmišljam o tome. Mi putujemo puno po svijetu, bili smo u četrdeset i osam zemalja, tako da je inspiracija cijelo vrijeme oko nas. Znači nije teško pronaći inspiraciju. Smisao koji smo pronašli u grupi je kako donijeti muziku među ljude, a mi u tome uvijek uspijevamo.
RFE
Vi ste bili prvi rock and roll bend koji je gostovao u bivšem Sovjetskom Savezu.
BOX
Da, to je bilo u decembru 1987. godine, kada je formirana Glasnost. Mi i dalje nastupamo u Rusiji. Tako će biti i sljedećeg februara, četiri nedjelje.
RFE
Da li se išta promijenilo za sve ove godine tamo?
BOX
Apsolutno, više slobode, više boja, više osmijeha na licima… Velike promjene su se desile. Mi smo bili veliko ime na crnom tržištu prije nego što smo došli da sviramo tamo. Mislim da je naša muzika je postala dio te kulture. Smiješna je stvar, ali muzika ruši sve barijere, nije važno kakve i mislim da je u tom snaga muzike. A koliko sviraš je isto važan dio u ljudskim životima, tako da smo mi uvijek uspijevali prodrijeti gdje smo htjeli.
RFE
U ovoj ste postavci oko osamnaest godina.
BOX
Da, ovo je postavka koja najduže traje.
RFE
Misliš li da je ovo najbolja postavka?
BOX
To je veoma teško reći. O tome obično odlučuju obožavaoci. Ali ova postavka ima iste sastojke kao ona s početka sedamdesetih. Ima isti kreativni input od svakoga; ova grupa je veoma dobro mjesto da se bude.
Naš posljednji studijski album „Sonic Origami“ bio je prije nekoliko godina. Vjerovatno ćemo jedan uraditi sljedeće godine. Pokušaćemo da snimimo više studijskih albuma nego živih.
RFE
Jeste li umorni od turneja?
BOX
Ne, ne, turneje su naš život. Studijske albume treba da radimo zbog fanova, dugujemo im to.
RFE
Htio bih te upitati o tvojim omiljenim gitarama. Koristiš puno gitara, od Gibsona SG do Les Paula.
BOX
Da, Gibson Les Paul je moja omiljena gitara za sva vremena. To je moja prva ljubav.
RFE
A akustične?
BOX
Imam nekoliko akustičnih gitara, neke napravljene od Engleza Rogera Buten, imam neke iz Češke Republike od firme Furch koje su veoma dobre, imam i nekoliko gitara iz Kanade od Randy Catterall-a… na kojima također sviram i koje su dobre; imam puno raznih gitara.
RFE
Za tebe nisu važne marke, nego nešto posebno.
BOX
Ne, imena nisu važna, važan je osjećaj. Mislim da, kao kod električne gitare generalno, možeš testirati sustain bez da je uključiš u pojačalo. Volim lijepi finger board, ne volim visine.
RFE
Koje žice koristiš?
BOX
Od sponzora – „Pickato Strings“, veoma su dobre, debljine od devet do četrdeset i šest, a deset do pedeset i dva na akustičnim.
RFE
Kako se osjećaš kada te neko zove legendom?
BOX
Osjećam se počašćeno, jer sam još ovdje; bolje biti živa nego mrtva legenda. Glavni posao koji radimo je komunikacija. Komunikacija muzikom je jedan dio, a drugi dio je raditi intervjue, pričati sa ljudima, sa fanovima, to je ono dobro i to je ono što čini život, da inspiriraš nekoga da uzme gitaru i klavijature, to je onda fantastično.
Generalno pokušavam da stalno komponujem, jer imam studio u svojoj kući. Ja sam i menadžer grupe, a kad mi to dosadi, uzmem gitaru i počnem svirati. I normalno, kad uzmem gitaru, kući ili na turneji, obično počnem da sviram sekvence. I ako nađem dobru sekvencu i ako imam u glavi melodiju koja je dobra za tu sekvencu, zabilježim je. A ako ne nađem melodiju, jednostavno uzmem gitaru drugog dana ili kasnije istog dana. Postoji više načina.
Stvari su se događale veoma brzo, jer svijet je bio drugačije mjesto sedamdesetih. Ako gledaš posao danas i u sedamdesetim, kada bi potpisao ugovor sa muzičkom kućom, potpisao bi ga za šest-sedam albuma, tako da je kompanija rasla s tobom i ti s kompanijom. A sada je sve drugačije, svi trče za brzim novcem. Pogledaj sada sva ova pop-idol takmičenja, to su stvari koje su grozne. To sve uništava biznis i ne dozvoljava novim talentima da prođu.
RFE
Gdje vidiš sebe sada kada si više nezavisan – imaš svoj studio, možeš voditi svoju kompaniju, ti si čovjek koji može odlučivati gdje da investiraš svoj novac…?
BOX
Da, mi to možemo, ali je bolje ako si u networku sa dobrim timom i to je ono što nedostaje.
RFE
Menadžer je bio veoma važan na početku.
BOX
On je važan i danas, naravno, ako pronađeš dobroga, ali nema ih puno koji razumiju biznis korektno. Oni ne investiraju dovoljno vremena na umjetnički dojam. Oni vide samo ono što žele da vide, ali se moraš izmaknuti da bi vidio veliku sliku u cjelini. Da smo sedamdesetih imali dobrog menadžera, koji bi stalno s nama, možda naša dva člana koja su umrla ne bi umrla. To je samo pritisak, guraj samo radi veće zarade. Oni idu u pogrešnom pravcu, to je tempo koji se ne može izdržati. Nismo svi sazdani od istog materijala. Sada radimo stvari onako kako mi želimo da ih radimo. Sada nema neko da ti kaže – idete tamo ili onamo; sada mi odlučujemo o tome gdje ćemo biti.
RFE
Imaš li porodicu?
BOX
Da, oženjen sam i imam trogodišnjeg sina. Zove se Romeo i voli muziku. Imam još jednog sina od dvadeset i šest godina, živi u Americi, svira bubnjeve u grupi, ali u drugoj vrsti benda.
RFE
U kontaktu ste?
BOX
Naravno. Mi se jako volimo.
RFE
Još sviraš na „Marshallima“?
BOX
Da, jer mislim da su „Marshalli“ i njihova četverozvučna kutija najbolji. Ja koristim jedan „Marshall“ sa jednom zvučnom kutijom – Gibson Les Paul,Crying Wah-Wah i to mi je dovoljno.
RFE
Šta se dogodilo s Davidom Byronom?
BOX
On je umro osamdesetih, mislim od pića.
RFE
Da li ste prestali svirati nakon toga?
BOX
Ne, nikada nismo prestali svirati.
RFE
Prijatelji koji su vas vidjeli na koncertu kažu da zvučite potpuno isto.
BOX
Mi smo pronašli naš način, nit kako da zvučimo i mi to i dalje dobro radimo. Veoma je važno da zadržimo fundamente zbog kojih su Uriah Heep poznati. Znači dobra harmonija, harmonični rock sa poznatom porukom, sa vokalnom harmonijom koja je naš znak prepoznavanja, sa Hamond orguljama i gitarom.
RFE
Kako kreirate te vokalne harmonije?
BOX
To je generalno blok harmonija.
RFE
Vidio sam na videu da bubnjar pjeva visoke tonove.
BOX
Ne, on pjeva duboke, ja pjevam visoke.
RFE
Da li koristite ikakvu tehnološku pomoć kada nastupate uživo?
BOX
U studiju samo duplamo stvari, ali uživo ništa, sve je živo. To ne bih dozvolio ni za milion godina. Mi smo proveli mnogo godina na cesti bruseći naše znanje i ne bi nikad izabrali lakši način. To je pogrešno. Mislimo da uradimo akustični album i akustične nastupe krajem godine.
RFE
Mick, hvala ti za razgovor.
BOX
Brano prijatelju, šaljem ti pozdrave iz sunčanog Londona.