Dostupni linkovi

Stvarnost i legenda o Starome


RSE
Nad Neretvom se opet nadvija luk Staroga mosta. Ideja je rođena onoga trena kada je srušen, kažu Mostarci, a počelo se realizirati, korak po korak, godine 1997.
Inžinjer Tihomir Rozić pojašnjava:
ROZIĆ
Od primjene materijala i načina obrade tih materijala - originalan kamen od kojeg je Most građen, to znači iz kamenoloma Mukoša, o kojem piše i turski putopisac Evlija Čelebija, zatim olovo, željezo i kreč prirodni, to znači prirodni malter od kreča, pijeska i vode. Ništa nismo novo unijeli, i mogu reći svi materijali koji su najprirodniji i koji su stvarali zabunu kod mnogih eksperata i ljudi - pa, u to vrijeme napraviti takvu konstrukciju. Mi smo, nadam se, donekle razumjeli sva njegova umijeća koja je on u to vrijeme ugradio u Most, da ćemo iz tog razloga, vjerovatno, ponoviti to njegovo djelo.
REE
Skoro je nepoznat podatak da je Stari most bio šupalj i da su dužinom cijelog luka prolazila dva tunela, što je omogućavalo odvod voda, koju je tenelija - posebna vrsta kamena - upijala i propuštala. Funkciju maltera u gradnji Starog mosta imalo je olovo, koje se u tečnom stanju sipalo među blokove, kako bi ih vezivalo. Legendama se smatraju predanja o korištenju kozje dlake i ljuski jajeta.

I današnji graditelji Staroga mosta potrošili su više od 70 tona olova za vezivanje metalnih elemenata sa kamenom, kojega je brojem 1088 - baš kao i u vrijeme Hajrudina.

Pripovijeda novinar Zlatko Serdarević:
SERDAREVIĆ
Brojne su zanimljivosti. Među njima, možda, najviše pažnje privlači jedna legenda, koja kaže: kada je Hajrudin sagradio Most i trebao da podigne skelu, pobjegao je u obližnje naselje Bijelo Polje. Tu je čekao telala da mu da glas da li je Most uzgor ili nije - kad se skine skela. Dani su prolazili, a oni su skidali skelu. Iz nervoze, imao je jedan štap, on je udarao tim štapom u jedan kamen. To je toliko dugo trajalo da se stvorio jedan mali zdenac. Konačno mu je došao telal i rekao: “Uzgor je, uzgor je!” Kažu da se Hajrudin samo okrenuo i otišao na sjever prema Sarajevu. Nikad svoje djelo nije vidio.
RSE
Pričati o Starome, za Mostarce je kao priča o svojim najmilijima. Kroz povijest, Most je za mostarske mladiće bio velika matura. Dječaci, kojima se uvijek žurilo da odrastu, otiskivali bi se sa luka Mosta prema vodi. Nalazili su se "na Starom", prve ljubavi tu su se rađale.

Samir Zukanović, mladi skakač:
ZUKANOVIĆ
Neretvu sam zavolio kao mali. S ocem sam dolazio na plažu, doli na Luci.
I kupao sam se. Kao dijete sam sa tri godine naučio plivati. Starija raja se odmah bacaju u duboku vodu. Onda se krene sa tim skokovima sa manjih visina. Recimo, krenuli smo sa nekih pećina, od dva, tri, pa ide se dalje - pet, pa sedam, pa dvanaest, dok ne dođete do finala - do Staroga mosta. Ja nisam imao sreću da skočim s pravog mosta i, akobogda, ove godine će mi se želja ostvariti i skočit ću prvi put s kamenog luka.
RSE
I ostarit će i novi Stari most, kažu Mostarci. I opet će neki novi klinci doći na ideju da čiste teneliju - kamen, kao što su to radili Ekrem, Jadranko, Željko - devedestih.

Slikar Ekrem Handžić:
HANDŽIĆ
Inicijator je bio Jadranko Fink, šampion u skokovima sa Starog mosta. Donio je šmrk i mi smo donijeli deterdžente, metle. Tako su Srbi, Hrvati, čak i jedan Rus ima, Muslimani, svi su prali Most. To je bilo interesantno i za ove turiste koji su dolazili da pređu Most, pa su slikali to.
RSE
I kao što Evlija Čelebija reče: "Eto, nek se zna da sam ja, bijedni i jadni rob Božiji, vidio i prešao šesnaest carevina, ali tako visokog mosta nisam vidio. On je prebačen sa jedne na drugu stijenu, koje se dižu u nebo."
XS
SM
MD
LG