Dostupni linkovi

Srbija nema drugog puta nego ka Evropi


Gost našeg programa je veteran američke diplomatije, a sada direktor Medjunarodnog centra za odbranu i bezbednost u američkoj RAND korporaciji. James Dobbins je zauzimao visoke funkcije u Stejt departmentu za vreme četiri američke administracije. Izvanredan poznavalac zapadnog Balkana, Dobbins je u predsedničkom mandatu Bila Klintona bio izaslanik za Kosovo i Bosnu, u adminisitraciji aktuelnog predsednika Džordža Buša bio je specijalni izaslanik za Avganistan. U intervjuu za naš radio, amb. Dobbins govori o predsedničkim izborima u Srbiji, šansama da se Srbija i Crna Gora priključe evroatlantskim integracijama, kandidaturi Hrvatske za članstvo u EU, sudbini Dejtonskog ustava u Bosni i budućnosti Kosova.

RSE: Gospodine Dobbins, Srbija se nalazi uoci drugog kruga predsednickih izbora. Da li biste se usudili da predvidite rezultat izbora?

DOBBINS: Ne, ne bih zaista – nisam video poslednja merenja birackog pulsa.

RSE: Kakva bi bila neposredna reakcija medjunarodne zajednice na pobedu g-dina Nikolica na predsednickim izborima?

DOBBINS: Bilo bi to razocaranje, ali bi medjunarodna zajednica definitivno postovala iskazanu volju biraca Srbije. Konacno, cinjenica je da i u takvoj situaciji Srbija ne bi bila ono sto je donedavno bila, da se ona pomerila ka demokratskom procesu, da postoji podela vlasti, mehanizmi kontrole i ravnoteze ugradjeni u politicki sistem, tako da predsednicka kancelarija vise nema ona svemoguca ovlascenja koja je nekada imala. Demokratski sistem moci ce da se nastavi.

RSE: Analiticari predvidjaju da ce u slucaju Nikoliceve pobede na predsednickim izborima vlada premijera Kostunice pasti. Delite li i vi to uverenje?

DOBBINS: Nisam siguran. Moguce je da ce stvari ici i u drugom pravcu, da bi njegova pobeda mogla konacno dovesti do ujedinjavanja demokratskih elemenata koji do sada nisu bili u stanju da se objedine i ujedine oko grupe istih ili slicnih politickih ciljeva.

RSE: Kako objasnjavate cinjenicu tako znacajnog uspeha Radikala u birackom telu Srbije - pre svega u svetlu cinjenice da ovog puta oni nisu koristili nacionalisticke, vec socijalne slogane u predizbornim nastupima?

DOBBINS: Uzroci i razlozi su visestruki. Treba imati na umu visoki stepena kriminalizacije drustva, nasledjen iz prethodnog perioda, cinjenicu da su institucije sistema u Milosevicevoj eri potpuno devastirane, tako da iz takve pozicije nije bilo lako da srpsko drustvo krene brze ka demokratskim procesima.
Drugo, medjunarodna zajednica je trebalo da bude i strpljivija i izdasnija u pomoci i podrsci Srbiji posle petooktobarskih promena i pada Milosevicevog rezima. Umesto toga, ona je nametala politiku rigidnog uslovljavanja. Veliki deo pomoci koji je isao ka Srbiji podlegao je rigoroznim uslovljavanjima. Medjunarodna zajedinica je takodje pokazala izvesnu tromost i sporost u reagovanju na kontroverzna zbivanja na srpkoj politickoj pozornici posle 5. oktobra.
Jos jedan faktor je, cini mi se, u igri. Srbija je, imam utisak, imala problem da prihvati cinjenicu nestanka bivse Jugoslavije, cinjenicu da sada ima manju ulogu u odnosu na ulogu koju je imala kada je bila najdominantnija jugoslovenska republika.

RSE: Kazete da je medjunarodna zajednica prema Srbiji posle 4. oktobra iskazala previse uslovljavanja. Mozete li malo elaborirati tu tvrdnju? Sta mislite da je trebalo raditi drugacije i kako?

DOBBINS: Mislim da je – bar kratkorocno - pomoc trebalo da bude izdasnija i da bude pracena manje rigidnim uslovljavanjima, kako bi se omogucilo da se demokratske snage koje su dosle na vlast stabilizuju, snaznije etabliraju i zadobiju cvrsto poverenje gradjana.
I Kosovo i Bosna su, nakon zavrsetka konflikta, prema podacima kojima ja raspolazem, mereno po glavi stanovnika, dobili znatno vecu pomoc ekonomsku i finansijsku pomoc nego Srbija.

RSE: Kad kritikujete rigidno uslovaljavanje kao politiku medjunarodne zajednice prema Srbiji, da li time kritikujete i obavezu prema Haskom sudu koji je svet prihvatio kao osnovni uslov podrske SrbijI na putu ka Evropi i koji je urucivao novim srpskim vlastima cak i u obliku pritiska?

DOBBINS: Mislim da je za Srbiju veoma znacajno da ispuni svoje medjunarodne obaveze, kao sto je to ucinila i Hrvatska – iako sporo, nevoljko i stesnjena pritiscima. U slucaju Srbije, mislim da je taj pritisak medjunarodna zajednica vrsila prilicno dramaticno, prebrzo i odvise kategoricno. U slucaju Hrvatske to se radilo i sporije i manje traumaticno. Mozda je bilo mudrije taj problem i u Srbiji resavati postepenije.

RSE: Predsednicki izbori, razume se, nisu parlamentarni izbori, ali opsta je procena posmatraca da ce oni odluciti u kom pravcu ce Srbija ici – ka evropskim integracijama i demokratiji ili u suprotnom pravcu. Ako Tomislav Nikolic postane predsednik, da li Srbiji prete sankcije – vidljive ili nevidljive?

DOBBINS: Srbiji ne prete sankcije ako dobije g-dina Nikolica za predsednika. Medjutim, ukoliko u nekom trenutku kasnije ne bude ispunjavala svoje medjunarodne obaveze, moze se dogoditi da se pribegne ideji o nekoj sankciji, ali mislim da nema nikakve zurbe niti pritiska da se Srbiji nametnu sankcije. Naprotiv.
Kad govorim o ekonomskim sankcijama, ja zapravo mislim na uvodjenje kaznenih mera i smatram da takvog raspolozenja u medjunarodnoj zajednici nema. Druga je, naravno, stvar mogucnost izostanka, zastoa investicija ili usporavanje procesa integracije Srbije u Evropsku uniju, NATO i druge evro-atlantske institucije. Jasno je da ce u slucaju pobede opcije o kojoj govorite doci do usporavanja tih procesa.
Pomenuli ste fundamentalnu dilemu: da li ce Srbija krenuti prema Evropi ili ne. Ja ne vidim za Srbiju drugu alternativu nego Evropu. Na kraju krajeva, ona jeste u Evropi i nema drugog puta nego puta do evropskih institucija. Pitanje, dakle, nije da li ce Srbija ici u tom pravcu ili nece, nego da li ce u tom smeru ici brze ili sporije. Srbija je nekad bila jedna od najpnaprednijih zemalja Balkana, a sada je na samom zacelju kolone. Ona je, dakle, sada pred odlukom da li ce ponovo postati centar prosperiteta i kulturni lider na Balkanu kroz proces integracija ili se izabrati jos dublju izolaciju i ispadanje iz trke.

RSE: Da li biste prokomentarisali za nas program cinjenicu da je Hrvatska nedavno postala kandidat za Evropsku uniju? Da li je ona sada motor regiona? Moze li to motivisati i druge zemlje da brze krenu njenim stopama?

DOBBINS: Mislim da je demokratski put Hrvatske takodje bio vrludav. Demokratizacija je krenula ubrzano, pa je onda doslo do usporavanja i zastoja – nije to islo pravolinijiski progresivno - ali vremenom je Hrvatska uhvatila prikljucak na razvoj i izgradila bolje odnose sa susedima nego Srbija. Smatram veoma pozitivnim signalom cinjenicu da je Hrvatska prihvacena kao verodostojni kandidat za evropski klub, a uveren sam da ce Evropska unija sa velikim zadovoljstvom docekati trenutak kada ce i Srbiju primiti u svoje redove.

RSE: U poslednje vreme u Bosni se zageva kriticka diskusija o Dejtonskom sporazumu. Ima misljenja da dejtonska konstrukcija Bosne nije odrziva. Kakvo je vase misljenje o tome?

DOBBINS: Ocigledno da je odrziva sve dok medjunarodna zajednica bude obezbedjivala spoljasnji balans koji omogucava da sistem funkcionise. To, razume se, zahteva ulaganje velike odgovornosti i vremenom moze doci do zasicenja i umora. Zamena NATO snaga mirnovnim snagama Evropske unije bice vazan test - da li je Evropa u stanju da prihvati odgovornost. Mislim da je Dejtonski ustav daleko od svake perfekcije, ali, s druge strane, on je overio set kompromisa izmedju bivsih zaracenih strana. Pitanje Dejtona moze biti otvoreno samo ukoliko imate da ponudite realnu mogucnost boljeg resenja ili efikasnijih mehanizama funcijonisanja vlasti.

RSE: I konacno, Kosovo. Sta je kratkorocni, odnosno, dugorocniji scenario za taj deo regiona?

DOBBINS: Mislim da bismo morali krenuti ka trazenju opcije konacnog statusa Kosova. Period od 1999. godine do sada bio je vitalno vazna deonica vremena jer je obezbedio uslove za stabilizovanje prilika u drugim delovima regiona – u Bosni i u Makedoniji. Sada smo se, medjutim, nasli u situaciji kada bi predugo odlaganje resavanja statusa Kosova mogao biti veliki rizik. Licno mislim da bi Sjedinjene Drzave i Evropska unija trebalo da izadju sa jasim idejama o tome kako vide resenje kosovskog buducnosti. One bi trebalo da daju signal da su spremne da podrze ideju nezavisnosti Kosova u sadasnjim granicama – ukoliko albanska zajedica uverljivo dokaze da je u stanju da svim stanovnicima Kosova obezbedi sigurnost i ravnopravnost.
XS
SM
MD
LG