Dostupni linkovi

Strani ulagači nisu toliko plašljivi koliko viču domaći monopolisti


Pošto razvoj Srbije danas zavisi najviše od dotoka stranih investicija, svaki pokušaj Vlade da rasvetli nekadašnje maglovite investicije, sumjive privatizacije i tajanstvena preuzimanja proglašava se napadom na sigurnost pravnog poretka, te se sve to kvalifikuje kao pretnja budućim investitorima iz inostranstva. S druge strane, doista, u srpskoj javnosti postoji jak interesni lobi koji otvorenu tržišnu ekonomiju demonizuje kao pakao u kome caruju isključivo svetski prevaranti i korumpirani domicilni političari. Naravno, niti je svaka odbrana stranog kapitala motivisana poštenim razlozima, niti je svaka akcija vlasti zadojena isključivo interesima pravde. Uostalom, svaki primer je - primer za sebe.

Bacimo pogled prvo na obnovljeni, veliki spor Braće Karić i države oko vlasništva nad “Mobtelom”, unosnom kompanijom mobilne telefonije. Karići, koji su koncesiju za monopol na tržištu mobilne telefonije u Miloševićevo vreme dobili na misteriozan način, suprotan nekadašnjim propisima i koji se stalno, uz pomoć nekih sudija iz trgovačkog sudstva, izvlače od revizije osnivačkog akta i isplate poreza na ekstraprofit koji je razrezan njihovoj Astra banci – sada čak prelaze u protivofanzivu i prete krivičnim prijavama ministru finansija Mlađanu Dinkiću – a još pri tome tvrde da Vlada ugrožava strane investitore. No, ti strani ulagači u vlasništvo Mobtela su ustvari Karićeve inostrane firme koje kapitališu dobit koje BK grupa ostvaruje isključivo preko domaćih firmi u Srbiji. Strani kreditori Mobtela očigledno nisu uplašeni Vladinim pritiskom na Kariće, o čemu svedoči upravo potpisani ugovor o kupovini na kredit novih tehnologija od Eriksona za 110 miliona dolara.

Potpuno drugačiji slučaj je Sartidove smederevske željezere. Vlada je nasumce krenula u istragu o tome ko je ovu gigantsku propalu firmu, u Đinđićevo vreme, prodao Amerikancima za svega 23 miliona dolara. No, od tih 23 miliona dolara daleko je značajnije što je ona prodata “Ju es stilu” i što je ova svetski poznata firma već revitalizovala proizvodnju čelika u Srbiji. Ta čeličana već ove godine će proizvesti preko milion tona čelika i već je najveći izvoznik iz Srbije, a njeni šefovi koji su ovih dana boravili u Beogradu, najavljuju nove investicije u okviru petogodišnjeg programa ulaganja od ukupno oko 150 miliona dolara.

Već na osnovu ova dva slučaja može se zaključiti da strani ulagači nisu toliko plašljivi koliko viču domaći monopolisti. Problem nedovoljnih stranih ulaganja u Srbiju je, dakle, mnogo kompleksniji.
XS
SM
MD
LG