RSE: Tragajući za vama, našla sam vas u Crnoj Gori. Što ste vi tamo radili?
KORDA: Pa vi ste stvarno čudo. To nije bilo baš tako jednostavno. Jer, to niko nije znao. Vi ste me zvali i ja sam vam iskreno rekao gdje sam i sad me pitate što sam tamo radio. Bio sam u jednoj posjeti Crnoj Gori, nakon što sam s premijerom Đukanovićem dogovorio jedan sastanak. Sastanak je, po meni, bio izuzetno dobar, a vjerujem i za premijera i za sve nas koji smo tamo bili. Razgovaralo se uglavnom o gospodarskim pitanjima, o suradnji, o zajedničkim odnosima, o ublažavanju nekakvih tenzija i svega onoga što je do sad bilo. Konstatirali smo obojica da to nije baš tako jednostavno, ali da se mora na tome raditi, jer smo mi ipak susjedi, upućeni jedni na druge i moramo učiniti sve da narod, i s jedne i s druge strane granice, živi bolje nego što je do sad.
RSE: Zašto te vijesti o vašoj posjeti Crnoj Gori nije bilo negdje po agencijama? Zašto nisam našla po agencijama da je gradonačelnik Konavala krenuo u posjetu Crnoj Gori, već sam to morala saznavati na neke druge načine?
KORDA: To nije bila službena posjeta. Jednostavno se nakupilo nekoliko pitanja o kojima sam ja želio osobno razgovarati s premijerom. To su pitanja koja tangiraju i jednu i drugu stranu. Ali to nije bila nekakva službena delegacija. Službena delegacija na nivou Hrvatske je bila s našim ministrom vanjskih poslova Žužulom. Vi dobro znate da smo mi formirali jedan Savjet...
RSE: To ću vas kasnije upitati.
KORDA: Pa i zbog toga, htjeli smo da vidimo šta taj Savjet može da napravi, šta je njegova uloga. Želio sam jednostavno čuti i mišljenje premijera, kako on vidi ulogu tog Savjeta za hrvatsko-crnogorsku
saradnju.
RSE: Herceg novi i Konavle su dvije pogranične opštine. Kakvi su, po vama, trenutačni odnosi na privrednom planu, na kojem vi uvijek insistirate?
KORDA: U Herceg Novom su nedavno bili izbori, prije nekoliko dana. Općina je na izborima dobila svoje vodstvo, svog predsednika i tako dalje. Ja sam član HDZ-a od 1989. godine i ne mislim mijenjati stranku. Kada smo izgubili izbore, za mene je predsjednik Vlade Račan bio isto tako moj predsjednik i poštovao sam odluku birača, odnosno naroda. Isto tako sada poštujem odluke birača u Herceg Novom na ovim zadnjim izborima. Prema tome, za mene je gospodin Mandić predsjednik općine Herceg Novi. Njegov prethodnik, gospodin Đuro Ćvetković, mi je prije poslao obavijest i poziv da dođem na konstituiranje Skupštine općine Herceg Novi, međutim ja stvarno nijesam mogao doći, poslao sam ispriku i sada mi je gospodin Mandić poslao zahvalnicu za tu ispriku, sa uvjerenjem da ćemo surađivati na obostrano zadovoljstvo. Ja tako stvarno mislim i mislim da ćemo se vrlo brzo naći i razgovarati o problemima s jedne i s druge strane granice, pogotovo o onom našem životnom, što nas tangira. Mi želimo da se odnos Zagreba i Podgorice razvija u pravom pravcu, ali život je nešto drugo, život malih ljudi, ljudi koji žive svaki dan od svog truda, od onoga što rade i mislim da će Podgorici i Zagrebu biti puno lakše razgovarati ako im mi pripremimo teren kako treba.
RSE: Bilo je mnogo nesporazuma oko vode. Čitam po agencijama, gledam po novinama, pominje se i neki ugovor o obnavljanju vodovoda. Kako mislite da možemo izaći na kraj sa tim problemom?
KORDA: Mislim da tu nema velikog problema, već da su jednostavno uvijek problem ljudi, ljudi koji obnašaju pojedine dužnosti. Ja moram otvoreno reći da sadašnji direktor „Vodovoda“ u Herceg Novom, gospodin Šabanović, jednostavno ne želi suradnju. Ja sam pokušao nekoliko puta. Kad smo formirali Savjet, ja sam inzistirao na tome da se ugovori koji su sklopljeni između nas, Herceg Novog i Konavala, Hrvatske i Crno Gore, nije važno koga, moraju poštovati sve dok su važeći. O drugim ili novim ugovorima se može razgovarati. Isto tako se moraju poštovati novi ugovori nakon što su sklopljeni. Taj se ugovor jednostavno od strane Herceg Novog, odnosno gospodina Šabanovića, želi po svaku cijenu izigrati. On traje do 2006. godine. Mi smo svaki put popustili. Ne samo da smo popustili malo, nego smo skoro upola prebili te dugove. I mislim da je krajnje vrijeme da ljudi, potrošači, stanovnici Herceg Novog znaju da ni Luka Korda, ni općina Konavle nijesu problem za njihovo snabdijevanje vodom. Problem je u njihovom gradu, problem je u njihovom „Vodovodu“. Jer, oni naplaćuju od tih ljudi transport vode. Voda nije konavalska, mi to kažemo. Cjevovod nije konavalski. Ali prolazi dvadeset kilometara kroz konavalsko područje i mi smo onda kad su bile marke na snazi u ugovoru precizirali da je to 22 feninga. Ni pola od toga se ne plaća. Od 1. kolovoza prošle godine nije plaćena niti jedna kuna. Pa smo podnijeli tužbu Trgovačkom sudu u Podgorici i dobili smo parnicu. Oni su nam nešto priznali, međutim mi nijesmo zadovoljni i opet smo se žalili. Uglavnom, sud je presudio u našu korist i priznao da smo mi u pravu, jer ugovor je ugovor. Prema tome, ne vidim razloga da se to ne ispoštuje. Ja, recimo, kod sebe doma plaćam skoro jedan euro za kubik vode. A mi od njih naplaćujemo 10-12 feninga po kubiku, pa izračunajte koliko je to u eurima, znači stvarno smiješan broj.
RSE: Kad smo kod ugovora i kod dogovora, što je sa vraćanjem imovine? Imali smo „Agrum“, imali smo „Dubrovkinju“, imali smo te firme na jednoj i na drugoj strani, što je sada sa time?
KORDA: „Agrum“ je počeo graditi robnu kuću u Konavlima, još dok su Konavle bili dio Dubrovnika. Nama to ne treba ni za kakav šverc, zaradu ili bilo što drugo, sve što smo želili je da dobijemo robnu kuću natrag i da se u toj robnoj kući prodaju proizvodi s ove strane, da bi ljudi u Herceg Novom dobili robu i kvalitetnu i onu koju nemaju i puno jeftiniju. To je naš cilj. Da ponudimo još neke hrvatske tvrdtke, poput „Franka“ ili bilo koju drugu, da ljudima u Herceg Novom ponudimo ono što do sad možda nijesu imali i jeftinije. Još neki potraživaju, i to je mislim na sudu u Podgorici, međutim ne vidim razloga da to Crna Gora ne vrati baš općini Konavle, da bi mogli tu svoju robu mogli ponuditi na tržište u Herceg Novom. Jer, osamdeset posto naših proizvoda je odlazilo na tržište baš Herceg Novog, Igala, Zelenike i svih onih mijesta oko Herceg Novog. To je bilo naše tržište. Oni su s nama živjeli i mi smo s njima živjeli. Jer, pazite, robna kuća neće obogatiti općinu Konavle ako joj se vrati, a niti će osiromašiti općinu Herceg Novi. Ali će puno značiti, i politički i na svaki način, da mi opet počnemo snabdijevati Herceg Novi. To ko neće da shvati, ne mora shvatiti, ali način na koji se želimo približiti, na koji želimo pomalo otapati zalađene odnose je upravo ta robna kuća. Ako nam se ne vrati, mi nećemo biti ožalošćeni, ali to neće voditi približavanju. Mi do sada nemamo ni autobusku liniju, mi do sad nemamo ni prolaz nikakvih roba, ni usluga. Kad se kupi nešto u Herceg Novom, treba se čekati carina. Kad oni kupe ovamo kod nas, isto tako čekaju carinu. To je samo maltretiranje siromašnih ljudi i ništa drugo.
RSE: Izabrani ste za potpredsjednika Savjeta za hrvatsko-crnogorsku saradnju. Što ćete vi konkretno raditi na toj poziciji?
KORDA: Mislim da sam do sad dosta rekao o tome što bi taj Savjet trebao raditi. Ako taj Savjet treba da stoji kao ukrasni fikus, ja tamo neću biti. Prije nekoliko dana sam mog predsjednika Mesića obavijestio da nijesam zadovoljan razgovorima koji su išli prema Crnoj Gori, da je bilo ko na vlasti ja to moram reći, jer smatram da Konavle i taj Savjet trebaju biti uključeni u sve razgovore o odnosima Crne Gore i Hrvatske, a pogotovo u razgovore o pograničnim odnosima, odnosno odnosnima između nas i Herceg Novog. Moramo biti uključeni da bi smo razgovarali o poboljšanju života s jedne i s druge strane. Mi nijesmo sposobni da vodimo visoku državnu politiku, nju neka vodi onaj koji je za to plaćen i neka za to odgovara. Mi jednostavno želimo kroz taj Savjet da olakšamo razgovare predsjednicima i jedne i druge republike i Vlada i država, da im pripremimo teren, da im kažemo koji su to problemi. Jer, teško čovjek iz Podgorice, s mjesta predsjednika Vlade, može vidjeti malog čovjeka u Herceg Novom. Isto tako iz Zagreba teško može vidjeti malog čovjeka u Konavlima. Ali mi smo ti koji ćemo im to pripremiti. Ako oni na to pristanu i ako tako bude, ja ću rado dati sebe u to.
RSE: Moj kolega iz Dubrovnika, Luko Brailo, kaže da je Cavtat danas mali Monako. Znao da tamo ima stranih investitora. Koliko ste vi zadovoljni svojom ulogom i svojim doprinosom u investiranju obnove vašeg područja?
KORDA: Općina Konavle je napravila veliku stvar. Ovi ljudi u Konavlima su puno napravili kada su izašli iz općine Dubrovnik i napravili svoju općinu Konavle. Kao što sam rekao da je iz Zagreba vidjeti Konavle, tako ih je teško vidjeti i iz Dubrovnika. Dubrovnik ima svoje potrebe, Dubrovnik je nešto sasvim drugo, mi smo ruralno područje, mi smo vječito bili dubrovački kmetovi i ne želimo više nikada biti. Ali možemo puno doprinijeti da Dubrovnik bude još veći, s Cavtatom, s Konavlima i sa svim zajedno. Mi smo prvi krenuli u obnovu hotela, danas je naš hotel pun, nemate nijednog mjesta da nije popunjeno, isto tako i u privatnom smještaju. Imamo projekte da svaka kuća u Konavlima dobije vodu, tu je cesta, tu je sve zajedno i sve što dođe u općinu Konavle i što se ubere, ne ide dalje od Plata, odnosno Debelog Brijega. Prema tome, sve ostaje tu. Mi smo ove godine nominirani za dodjelu „Plavog cvijeta“ na nivou Evrope. Pet tisuća i nešto mijesta u Evropi je nominirano, a među njima je nominiran i Cavtat da dobije taj „Plavi cvijet“, koji će se dodijeliti u kolovozu negdje u Francuskoj. Koncem ovog mjeseca dolazi iz Brisela jedna komisija, zapravo žiri, koji će obići Konavle i dati ocjenu. Vjerujem da ćemo od te tri nagrade dobiti jednu. Opet kažem, zadovoljni smo, sve što je u Konavlima učinjeno, učinila je općina Konavle.
RSE: I za kraj, vi ja smo davno razgovarajući došli do toga da definitivno Prevlaku treba pretvoriti u turističku oazu i da je to trebalo odmah uraditi. Gdje smo stali?
KORDA: Prevlaka sigurno mora biti turistička i sve smo učinili na tom planu. Formirali smo jedno poduzeće, dioničko društvo, koje se trudi, ti momci se trude, nabavili su jedan mali vlak koji vozi po Prevlaci, pružaju neke usluge, može se prošetati. Ali nemamo još uvijek infrastrukturu – cestu, struju, vodu. I mislim da bi država to trebala što prije da napravi, kako bi Prevlaka oživila i dobila onaj značaj i ono mjesto koje smo se dogovorili i obećali i svijetu i susjedima i sami sebi da treba da bude.
