Dostupni linkovi

M. ČERKEZ: POSRAMLJEN SAM ZLOČINIMA HVO-A U LAŠVANSKOJ DOLINI


SVJEDOK
Mi nismo imali nikakvog uticaja na to. Zna se da je za to bio zadužen Nikolić. Ako nisam riješio problem s Nikolićem, zvao sam korpus. Uvijek je komanda ostajala po strani kad je u pitanju Blagojević...
RSE
Cijela serija svjedoka odbrane Vidoja Blagojevića, optuženog za učešće u srebreničkom genocidu, pojavila se posljednjih dana u sudnici Haaškog tribunala sa tvrdnjom da Bratunačka brigada, kojom je komandovao optuženi, nije direktno učestvovala u zločinima u Srebrenici. Svi ovi svjedoci su u inkriminirano vrijeme bili podređeni Blagojeviću, dakle riječ je o pripadnicima Bratunačke brigade.

Više ovih svjedoka je kazalo da se nakon zauzimanja Srebrenice, u julu 1995. godine, Blagojević nastojao držati po strani, te da je izbjegavao susrete sa svojim nadređenima, Ratkom Mladićem i Radislavom Krstićem. Očiglednu tezu odbrane da Blagojević nije želio biti u prvim redovima kada su se dešavali zločini u Srebrenici, te da nije imao dovoljno autoriteta, odnosno da nije u rukama držao sve konce komandovanja, srušio je tokom unakrsnog ispitivanja Dragoslav Trišić, Blagojevićev pomoćnik za pozadinske poslove. Trišić je, naime, tokom unakrsnog ispitivanja izrekao mnoštvo komplimenata na račun svog nekadašnjeg komandanta: da je riječ o „dobrom, izuzetno poštovanom, komunikativnom, odgovornom zapovjedniku, koji se nikad nije sklanjao od drugih i koji je izdavao jasna i precizna naređenja“. Svjedok je potvrdio da je Blagojević bio „dobro informiran“ o svim zbivanjima u Srebrenici i da bi on svakako izvršio svako naređenje pretpostavljenih Mladića i Krstića, „jer je od toga zavisila njegova karijera“.

Ljubomir Beatović, koji je bio u sanitetu Bratunačke brigade, kazao je u svom svjedočenju da se Blagojević čak brinuo za zdravlje zarobljenih srebreničkih Bošnjaka:
BEATOVIĆ
Svratio sam u prostoriju dežurnog oficira. Kad sam otvorio vrata, vidio sam tamo našeg komadanta Blagojevića, sjedio je i primijetio me je da sam ušao. Pitao me je: „Beatoviću, imaš li lijekova?“ Rekao sam da imam, ali da ne znam koje. On mi je rekao, odnosno naredio da odem u školu, gdje se, kako je rekao, nalazila jedna grupa ljudi iz Srebrenice, da ih obiđem, da ponesem lijekova i da vidim kakvo je njihovo zdravstveno stanje, da li među njima ima ranjenih, bolesnih i tako dalje. Ja sam to i uradio.
RSE
Jovan Ivić, bio je komandir jedinice koja je na punktu Žuti most kontrolirala sve humanitarne konvoje koji su išli u Srebrenicu. Kada su članovi Sudskog vijeća ispitivali ovog svjedoka, jedan od sudaca je rekao da je ovaj svjedok terorizirao stanovnike Srebrenice uskraćivanjem osnovnih humanitarnih potreba. To je Iviću teško palo:
IVIĆ
To me strašno pogodilo. To ne mogu da oprostim. Strašno me pogodilo. Gospodine sudija – ne znam kako se zovete, ovo je moje prvo iskustvo sa sudom i ne znam kako da vam se obraćam – nemate dovoljno saznanja o zbivanjima kad mi postavljate takvo pitanje. Meni je žao što to moram reći, ali vi koji želite riješiti problem, morate ga u dlaku poznavati, a ne napamet govoriti. Terorizam, znate šta podrazumijeva? Terorizam je kad je onaj avion udario u Trgovački centar. A ja sam se dostojno ponašao na Žutom mostu, iako sam imao razloga da budem drugačiji...
* * * * *
RSE
Izvođenje dokaznog postupka tužbe u procesu Hadžihasanović-Kubura na samom je kraju. Tereteći zapovjednike 3. korpusa Armije RBiH za zločine koje su u njihovoj zoni odgovornosti počinili strani dobrovoljci – mudžahedini, tužba je uzela iskaze više pripadnika međunarodnih vojnih snaga UNPROFOR koji su u vrijeme kada su zločini počinjeni bili u centralnoj Bosni.

Pukovnik britanske vojske, Bryan Watters, koji je u vrijeme u kojem su se desili zločini bio zamjenik komandanta britanskog bataljona u centralnoj Bosni, ocijenio je da je 3. korpus ARBiH koristio mudžahedine kao neku vrstu specijalnih snaga u psihološkom ratu kako bi svojim vjerskim fanatizmom zastrašili protivnika. Mudžahedini su se borili u jedinici manevarskog tipa i njihovo sjedište je bilo u Zenici, kazao je Watters. Nakon što mu je odbrana pokazala više dokumenata koji svjedoče o mjerama koje je optuženi Enver Hadžihasanović poduzeo da riješi problem mudžahedina, britanski pukovnik je rekao da bi se „na osnovu navedinih činjenica moglo zaključiti da je Hadžihasanović zaista preduzeo razumne mjere za rješavanje ovog problema“:

Novinar londonskog Sunday Timesa, Andrew Hogg, posvjedočio je da su se dobrovoljci iz islamskih zemalja borili u Bosni još u ljeto 1992. godine. Izvještavajući za svoj list o ratu u BiH, Hogg je tada napravio interview sa jednim od stranih dobrovoljaca koji se zvao Abdel Aziz i koji mu je rekao da se u Bosni bori za islam.

Hogg je u proljeće 1993. godine ponovo izvještavao iz centralne Bosne. U aprilu su, prema navodima optužnice, u selu Miletići ubijena četiri pripadnika HVO-a koja su se ranije predali ARBiH. Mještani Miletića i pripadnici UNPROFOR-a su mu rekli da su taj zločin počinili mudžahedini.
* * * * *
Tužba je ove sedmice zaključila svoj dokazni postupak protiv Pavla Strugara, optuženog za granatiranje i opsadu Dubrovnika krajem 1991. godine. Dokazujući Strugarevu odgovornost za najrazornije granatiranje Dubrovnika 6. decembra 1991., na koje se nakon prošlogodišnje revizije ograničila optužnica, tužba je tokom 74 radna dana izvela 29 svjedoka, a krunski je svakako bio nekadašnji Strugarev saradnik Miodrag Jokić, koji je nakon priznanja svoje krivice kažnjen na sedam godina zatvora.

Nakon što su izneseni argumenti obje strane o stepenu mentalno-zdravstvenih problema optuženog, još uvijek se očekuje odluka Sudskog vijeća o tome da li je Strugar procesno sposoban.

Početak dokaznog postupka odbrane najavljen je za 28. juni.
* * * * *
U obrazloženju žalbe na presudu, odbrana Darija Kordića i Marija Čerkeza smatra da je optužnica protiv njihovih klijenata bila “preširoka i nejasna”, dokazi na suđenju “posredni”, a presuda od 25, odnosno 15 godina zatvora “zbunjujuća”. Navodeći razloge za svoju žalbu na istu presudu, tužba tvrdi da su kazne nekadašnjem političkom lideru Hrvata iz srednje Bosne i zapovjedniku Viteške brigade HVO-a “neprimjerene”. Predlažući da se one povise, tužba je podsjetila da je gotovo za identične inkriminacije Tihomir Blaškić, vojni zapovjednik HVO-a u centralnoj Bosni, prvostepeno osuđen na 45 godina zatvora.

Trodnevno iznošenje argumenata odbrane i tužbe pred Apelacionim vijećem Tribunala je proceduralna faza koja prethodi izricanju pravosnažne presude. Na kraju trodnevne rasprave, kada im je ponuđeno da se i sami obrate Apelacionom vijeću, Kordić to nije učinio, a Čerkez je rekao: “Želim javno izreći iskreno i duboko kajanje za svaku žrtvu u Lašvanskoj dolini. Kao Hrvat iz Bosne i pripadnik HVO-a ja sam povrijeđen i posramljen činjenicom da je HVO na području Lašvanske doline odgovoran za nekoliko zločina, prije svega za zločin u Ahmićima”.

Razmatranje pravosnažne presude će trajati više mjeseci.
XS
SM
MD
LG