RSE
Ponovljeni zahtjev Beograda da Republika Hrvatska odustane od svoje tužbe za agresiju i genocid pred Međunarodnim sudom pravde, čini se da nije prvorazredno političko pitanje u Hrvatskoj. Naime, niti izravno nadležni Ured za suradnju sa međunarodnim sudovima pri Ministarstvu pravosuđa, niti Vladin glasnogovornik, na opetovane upite nemaju nikakvog komentara. Zastupnik Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu Ivo Josipović za Radio Slobodna Evropa podsjeća na glavne elemente hrvatske tužbe protiv vlasti u Beogradu:
JOSIPOVIĆ
Riječ je o tužbi koja je do rasprave povjerljive naravi. Ja bih zato samo podsjetio da je riječ o nekoliko zahtjeva koje mi imamo. U prvom redu da se konstatira da je tada Savezna republika Jugoslavija i naravno njena nasljednica Srbija i Crna Gora, povrijedila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida 1948. godine, za to nudimo i određene dokaze. I jedan niz zahtjeva, koji je vezan u prvom redu da se utvrdi sudbina nestalih osoba, da se vrati kulturno blago, da se surađuje na kažnjavanju onih koji su neposredno počinili zločine i naravno da se dosudi pravična šteta i državi i pojedincima, koja će, naravno, biti specificirana u kasnijoj fazi postupka.
RSE
Kao što je Josipović naglasio, otštetu treba odrediti sud. Međutim, Hrvatska u svojoj tužbi navodi rezultate svoje Komisije za popis i procjenu ratnih šteta. Oni su koncem 1999. godine iznijeli kako su izravne ratne štete u Hrvatskoj 37,1 milijardu dolara, a neizravne tri do četiri puta veće. Agresija beogradskog režima rezultirala je sa 20 tisuća mrtvih, 55 tisuća ranjenih i u to vrijeme tri tisuće nestalih. Petsto devedeset naselja je oštećeno u većoj ili manjoj mjeri, a od toga je 39 sravnjeno sa zemljom. Agresor je za sobom ostavio tri milijuna mina. Po procjenama Komisije, državni proračun, dakle opterećenje za građanje, u razdoblju 1992-1998 bio je povećan za 5,2 milijarde eura, od toga 4,2 milijarde za obranu i 0,8 milijardi eura za zbrinjavanje prognanika i izbjeglica. Šteta u četiri županije iznosi preko 50 posto ukupnih šteta od agresije na Hrvatsku, 18 posto u Vukovarsko-srijemskoj županiji, 13,5 posto u Sisačko-moslovačkoj, gotovo isto toliko u Osječko-baranjskoj, a 10 posto ukupnih šteta je počinjeno u Zadarskoj županiji. Agresija na Hrvatsku je smanjila, prema podacima Komisije, gospodarsku moć zemlje za četvrtinu.
Hrvatski izvori podsjećaju da se ovaj prijedlog Beograda za hrvatskim odustajanjem od tužbe, posljednih godina opetuje od prigode do prigode, od pada Miloševićevog režima naovamo.
Ponovljeni zahtjev Beograda da Republika Hrvatska odustane od svoje tužbe za agresiju i genocid pred Međunarodnim sudom pravde, čini se da nije prvorazredno političko pitanje u Hrvatskoj. Naime, niti izravno nadležni Ured za suradnju sa međunarodnim sudovima pri Ministarstvu pravosuđa, niti Vladin glasnogovornik, na opetovane upite nemaju nikakvog komentara. Zastupnik Republike Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu Ivo Josipović za Radio Slobodna Evropa podsjeća na glavne elemente hrvatske tužbe protiv vlasti u Beogradu:
JOSIPOVIĆ
Riječ je o tužbi koja je do rasprave povjerljive naravi. Ja bih zato samo podsjetio da je riječ o nekoliko zahtjeva koje mi imamo. U prvom redu da se konstatira da je tada Savezna republika Jugoslavija i naravno njena nasljednica Srbija i Crna Gora, povrijedila Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida 1948. godine, za to nudimo i određene dokaze. I jedan niz zahtjeva, koji je vezan u prvom redu da se utvrdi sudbina nestalih osoba, da se vrati kulturno blago, da se surađuje na kažnjavanju onih koji su neposredno počinili zločine i naravno da se dosudi pravična šteta i državi i pojedincima, koja će, naravno, biti specificirana u kasnijoj fazi postupka.
RSE
Kao što je Josipović naglasio, otštetu treba odrediti sud. Međutim, Hrvatska u svojoj tužbi navodi rezultate svoje Komisije za popis i procjenu ratnih šteta. Oni su koncem 1999. godine iznijeli kako su izravne ratne štete u Hrvatskoj 37,1 milijardu dolara, a neizravne tri do četiri puta veće. Agresija beogradskog režima rezultirala je sa 20 tisuća mrtvih, 55 tisuća ranjenih i u to vrijeme tri tisuće nestalih. Petsto devedeset naselja je oštećeno u većoj ili manjoj mjeri, a od toga je 39 sravnjeno sa zemljom. Agresor je za sobom ostavio tri milijuna mina. Po procjenama Komisije, državni proračun, dakle opterećenje za građanje, u razdoblju 1992-1998 bio je povećan za 5,2 milijarde eura, od toga 4,2 milijarde za obranu i 0,8 milijardi eura za zbrinjavanje prognanika i izbjeglica. Šteta u četiri županije iznosi preko 50 posto ukupnih šteta od agresije na Hrvatsku, 18 posto u Vukovarsko-srijemskoj županiji, 13,5 posto u Sisačko-moslovačkoj, gotovo isto toliko u Osječko-baranjskoj, a 10 posto ukupnih šteta je počinjeno u Zadarskoj županiji. Agresija na Hrvatsku je smanjila, prema podacima Komisije, gospodarsku moć zemlje za četvrtinu.
Hrvatski izvori podsjećaju da se ovaj prijedlog Beograda za hrvatskim odustajanjem od tužbe, posljednih godina opetuje od prigode do prigode, od pada Miloševićevog režima naovamo.
