Dostupni linkovi

Skraćen rok dospijeća obveznica


povratničke kuće u Strgačini, photo: Gordana Sandić Hadžihasanović

*Vlada Republike Srpske je usvojila Zakon o uslovima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica koje će dospijevati na rok od pet godina. *Povratnici u opštinu Rogatica ponovo napuštaju ovaj grad – do sada je svoje prebivalište odjavilo 5.000 osoba. *Radnici iz Bosne i Hercegovine koji su radili u Hrvatskoj, još uvijek nisu ostvarili osnovna prava iz radnog odnosa. Za njih se bori Udruženje građana otpuštenih radnika – UGOR.

Vlada RS-a je usvojila Zakon o uslovima i načinu izmirenja obaveza po osnovu računa stare devizne štednje emisijom obveznica u ovom entitetu, čime je skraćen rok dospijeća obveznica na pet godina. Kako je izjavio ministar finansija u entitetskoj vladi Aleksandar Džombić, ovaj „zakon nudi povoljnije uslove u odnosu na način kako je to regulisano Zakonom o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje na nivou BiH“.
Predloženim zakonom, Vlada RS-a, u odnosu na državni zakon, rok do devet godina – kako je utvrđeno u tom zakonu, smanjila je na rok od pet godina i povećala gotovinske isplate sa 1.000 KM na 2.000 KM, te pomjerila rok prve emisije obveznica sa 31. marta 2008. godine na 1. mart 2008. godine. Ministar finansija Aleksandar Džombić:
„Na osnovu Zakona o izmirenju obaveza po osnovu računa stare devizne štednje i uredbe koju je donijela Vlada RS-a, 5. decembra je istekao rok za verifikaciju. On je u dva ili tri navrata produžavan. Verifikaciju je radio APIF. Po zadnjih podacima, izvršena je verifikacija ukupno 27.000 štediša, na iznos od 178 miliona maraka. Od toga je, uredbom koju je vlada donijela u julu mjesecu, svima koji su imali štedne uloge do 2.000 KM, isplaćeno do 2.000 KM. Na taj način je isplaćeno 13.000 registrovanih odnosno verifikovanih štediša. Do današnjeg dana je isplaćeno negdje oko 35 miliona maraka u ovoj godini. Na zadnjim spiskovima koje očekujemo, procjenjujemo verifikaciju na ukupan iznos od 220 miliona za emisiju obveznica. Donijeli smo odluku za angažovanje dodatnih 10 miliona za gotovinsku isplatu. Ovim prijedlogom zakona smo utvrdili načine i uslove izmirenja putem emisije obveznica, kao i rokove za izmirenje. Znači, zadnji rok za emisiju obveznica je 1. mart 2008. godine. Kamatna stopa je 2,5 posto na godišnjem nivou. Vlada RS-a je garant i ona vrši emisiju obveznica. Već duže vrijeme radimo analizu na bazi verifikovanih iznosa. Procijenili smo da se u krajnjem ishodu radi o iznosu od 220 miliona i opredijelili smo se da rok za izmirenje bude pet godina od dana emisije obveznica, znači pet godina od najkasnije 1. marta. Za obaveze po osnovu računa stare devizne štednje koje nisu verifikovane u ovom postupku, dakle za one koji nisu uspjeli da dokažu ili koji nisu htjeli da se verifikuju, omogućili smo da se te obaveze mogu od strane povjerioca dokazivati i ostvarivati u sudskom postupku, ali u skladu sa odredbama zakona izmirenja obaveza po osnovu stare devizne štednje. Od tog trenutka, kada sud utvrdi obavezu, Republika Srpska će izdati obveznice na period takođe od pet godina i pod identičnim uslovima.“
Takođe prenosimo obavještenje da će naredna isplata stare devizne štednje u Republici Srpskoj početi u četvrtak 13. decembra, onim štedišama koje su se odazvale na poziv za verifikaciju.
Kantonalni sud Sarajevo uvažio je žalbu Udruženja za zaštitu deviznih štediša u BiH na prvostepeno rješenje Općinskog suda Sarajevo, kojim se ovaj sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje po tužbi koju je pokrenulo udruženje, a koje se odnosi na zaštitu prava deviznih štediša. U obavijesti za medije se navodi da je Kantonalni sud Sarajevo ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio Općinskom sudu na ponovno odlučivanje. Naime, spomenuto udruženje je nezadovoljno Zakonom o unutarnjem dugu FBiH u kojem se stara devizna štednja tretira kao dio unutarnjeg duga, te je uputilo Općinskom sudu Sarajevo tužbu protiv 17 tuženika. Među njima su banke pravne slijednice banaka u BiH i drugim zemljama bivše SFRJ kod kojih je polagan novac. A tužene su i entitetske vlade, Republika Slovenija, tadašnja Srbija i Crna Gora, Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, visoki predstavnik za BiH i Međunarodni monetarni fond u Sarajevu.

Rogatica - vratilo se samo sedam posto Bošnjaka

Nastavljamo našu tribinu o ostvarenom povratku i problemima koje imaju oni što su se nakon brojnih peripetija uspjeli vratiti. Za naš program govori Alija Pavica, predsjednik Udruženja građana za povratak prognanih, izbjeglih i raseljenih Rogatičana:

Pavica: U proteklih desetak godina do danas lokalne vlasti ne pridaju veliki ili bolje reći ne pridaju nikakav značaj pitanjima povratka izbjeglih i raseljenih lica na području opštine Rogatica. Za te ljude se može danas s pravom reći da su najugroženija kategorija stanovništva. Rezultat takvog nemara je katastrofalan. Procenat povratka izbjeglica i raseljenih lica u ovo područje je oko sedam posto. Od toga se u sam grad vratilo negdje oko jedan posto od ukupnog broja predratnog stanovništva. Da budem precizniji, nekih sedamdesetak lica bošnjačke nacionalnosti se do sada vratilo u urbani dio grada. Posebno želim naglasiti da se od ukupnog broja povratnika, na ovo područje, po evidenciji udruženja, prijavilo oko hiljadu, a lične dokumente u Rogatici izvadilo tek nekih stotinjak povratnika. Pomoć u rekonstrukciji i održivosti povratka, kako međunarodnih organizacija, tako i domaćih, vladinih institucija, kasni od jedne do tri godine. To je postala praksa, pa ne čudi podatak da se na ovom području u proteklom periodu rekonstruisala samo jedna četvrtina porušenih stambenih objekata – negdje oko 850 od ukupno 3.200 porušenih i uništenih stambenih objekata. Tako dugotrajan proces opstrukcije povratka, nemogućnost ostvarivanja osnovnih prava – zdravstvene zaštite, školovanja djece, ličnih primanja i niza drugih prava – primorao je veliki broj izbjeglica da svoja stambena i druga egzistencijalna pitanja riješi u privremenim mjestima boravka. Svoju prijeratnu imovinu prodaju u bescjenje i trajno napuštaju svoj rodni zavičaj. Mora se postaviti pitanje zbog čega im nisu stvoreni normalni uslovi za život, pa da onda mogu odlučivati, što je njihovo pravo, gdje će i kako živjeti.

RSE: Da li je tačno da su i oni koji su se vratili ponovo napustili područje Rogatice, odnosno da je veliki broj ljudi već odjavio svoje prebivalište?

Pavica: Do današnjeg dana, iz ove opštine se odjavilo oko 5.000 punoljetnih lica. Ako to pomnožite sa dva člana, dobićete oko 10.000 stanovnika od ukupno 13.200 Bošnjaka koliko je živjelo u Rogatici prema popisu iz 1991. godine. Onda ne čudi podatak da se na ovo područje vratilo negdje oko sedam posto prijeratnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti. Na području opštine Rogatica se još uvijek slobodno kreću osumnjičeni za ratne zločine. U policijskoj stanici u Rogatici nije zaposlen nijedan policajac bošnjačke nacionalnosti. Međunarodna zajednica je povukla snage i bazu EUFOR-a iz Rogatice. Sve to stvara dodatni strah i osjećaj nesigurnosti među povratnicima i među onima koji su imali namjeru da se vrate, te sve više razmišljaju o napuštanju ovog kraja. Direktni krivci za ovako katastrofalno stanje kada je u pitanju povratak izbjeglih i raseljenih Rogatičana i održivost povratka, prije svega su lokalne vlasti koje su se u proteklom periodu bavile, a evo i danas se bave, izmjenama regulacionih planova i stvaranjem preduslova za ostanak izbjeglica, umjesto da se bave njihovim povratkom u prijeratna mjesta življenja, umjesto da se bave ekonomskim razvojem lokalne zajednice, provođenjem zakona u lokalnoj upravi, otkrivanjem i privođenjem osumnjičenih za ratne zločine, provođenjem reformi policije, obrazovnog sistema, zdravstvene zaštite, zapošljavanja i drugih pitanja od interesa građana, a posebno povratnika.

RSE: Da li predstavnici vlasti imaju neki kontakt s povratnicima?

Pavica: Žalosno je da predstavnici lokalne vlasti slabo ili bolje reći nikako ne obilaze povratnike, tako da ne raspolažu podacima o njihovom broju, niti o njihovoj strukturi, pa se postavlja logično pitanje – kako je onda moguće realizirati projekte koji su značajni za održivost povratka? Ako predstavnici lokalne vlasti u Rogatici smatraju da je stanje drugačije, zbog čega to ne potkrijepe argumentima i zašto ne opravdaju svoj dosadašnji rad? Zbog čega ne obavijeste javnost o tome koliko se do sada izbjeglica i raseljenih lica vratilo u svoja prijeratna mjesta boravka i koja je njihova struktura, koliko se stanovnika odjavilo iz Rogatice, koliki je procent obnovljenih stambenih objekata na području opštine Rogatica, koliki je procent obnovljene infrastrukture, koliko je pokrenuto ekonomskih projekata na ovom području, koliko je ljudi zaposleno, a posebno koliko je zaposleno povratnika? Ono što najviše boli svakog povratnika i svakog onog koji ima namjeru da se vrati, to je da lokalna vlast i lokalna policija nisu uradile ništa na otkrivanju i privođenju osumnjičenih za ratne zločine. Nedavno sam s ekipom iz udruženja obilazio jedan broj povratnika na području opštine Rogatica i iz razgovora sa njima smo saznali da ako se ovo i ovakvo stanje ne promijeni, ljudi će definitivno napustiti ovaj kraj.

RSE: Od čega žive oni koji su se vratili?

Pavica: Radi se uglavnom o starim i iznemoglim ljudima. Oni žive od svojih penzija ili bolje rečeno od crkavice. Previše su stari da bi obrađivali zemlju, bez obzira da li imaju velika ili manja imanja. Omladina se ne vraća, jer niko ne stvara uslove za njihov povratak, niti stimuliše omladinu da se vrati, naročito u ruralnom dijelu.

RSE: Ima li zaposlenih u opštini?

Pavica: U opštinskoj administraciji je zaposleno svega dvoje, a drugo dvoje obnaša funkcije na osnovu izbornih rezultata. U policiji nemamo nikog. Nijedan Bošnjak povratnik nije zaposlen ni u jednoj firmi. Prema tome, može se zaključiti kakvo je stanje na području opštine Rogatica. Od ukupno oko hiljadu povratnika, prijavilo se nekih stotinjak i izvadilo dokumente u opštini Rogatica.

Bez ikakvih prava

Vraćamo se problemima otpuštenih radnika – državljana BiH – koji su do početka ratnih zbivanja na prostoru bivše Jugoslavije radili za brojna preduzeća u Hrvatskoj:

„Radio sam u Željezari Sisak. Dobili smo otkaz jer nismo mogli doći na posao. Bilo je ratno stanje, nisi mogao proći barikade. Sada nemamo nikakva prava. Ne možemo dobiti nikakve dionice, nikakve nadoknade, nikakve otpremnine."
„Čekamo da nas ili vrate na posao ili da nam daju nekakvu nadoknadu za to što su nas otpustili. Tražimo objašnjenje zašto smo otpušteni.“


Kako bi, po ko zna koji put, skrenuli pažnju javnosti na svoju obespravljenost, članovi uidruženja UGOR su organizovali okrugli sto, na kojem su učestvovali predstavnici nekoliko ministarstava Vijeća ministara, predstavnik ambasade Hrvatske u BiH, te nevladinih organizacija koje se bave zaštitom ljudskih prava. Predsjednik upravnog odbora udruženja UGOR Ramiz Mervan o tom sastanku kaže:

„Na sastanku se raspravljalo o svemu onome što je do sada propušteno vezano za naše probleme. Zaključci nemaju obvezujući karakter, međutim idu prema institucijama BiH i Republike Hrvatske. Predstavnik ambasade Hrvatske je obećao da će te zaključke delegirati predsjedniku Hrvatske i predsjedniku buduće hrvatske Vlade.“

RSE: Da li očekujete rješavanje vaših problema?

Mervan: Došli smo do zaključka da ne možemo ništa učiniti bez pomoći pravnika. Pomažu nam naši prijatelji pravnici, za sada volonterski. Međutim, od 1. januara 2008. godine ćemo ih morati plaćati. U BiH postoji niz organizacija koje se bave pravima ljudi koji su ostali bez posla, međutim – na teritoriji BiH. Pravima nas koji smo radili u Hrvatskoj se ne bavi niko. Moramo se izboriti za to da se nađe neko iz pravne struke ko će zastupati naše interese.

RSE: Da li se bilo šta u posljednje vrijeme riješilo ili pomaklo naprijed?

Mervan: Ima dosta opstrukcije u našoj vladi. Taj problem je delegiran na Vijeće ministara do sada desetak puta, odnosno na Komisiju za saradnju BiH i Hrvatske. Međutim, svaki put, radi nesaglasnosti hrvatske strane, on je skinut sa dnevnog reda. Niti jedna tužba koju su podnijeli naši članovi samostalno nije okončana. Ti sporovi se vode već skoro 15 godina.

RSE: Možda nešto krene iz Ministarstva za ljudska prava?

Mervan: Predstavnica Ministarstva za ljudska prava je davala nekakve savjete, koje smo mi uglavnom prihvatili. Krenuli smo s određenim brojem tužbi prema hrvatskim sudovima. Iako znamo da će one u startu biti odbijene, jer je vrijeme prošlo i izgubili smo pravo na tužbe. Jedino što preostaje je da se dogovore dvije države. Međutim, na ovaj način pokušavamo da poduzmemo neku vrstu pritiska, ne bi li na taj način skrenuli pažnju nekoga iz Evropske unije na ove neriješene probleme.

RSE: Možete li podsjetiti one koji prvi put čuju za ovaj problem šta je to udruženje UGOR, koje ljude okuplja i šta je vaš glavni problem?

Mervan: To je udruženje radnika koji su radili u Republici Hrvatskoj, osnovano u drugom mjesecu 2004. godine. Trenutno okuplja 12.000 članova. Još toliko je onih koji su podnijeli aplikacije, ali nemaju dokaze, nemaju dokumente. Želimo da dođemo do svojih prava koja su nam oduzeta u vrijeme ratnih zbivanja. Nas 50.000-60.000 je iz Hrvatske jednostavno istjerano na ulicu. Do tada smo radili u hrvatskim firmama, stvarali hrvatske firme, ni po čemu se nismo razlikovali od ostalih radnika Hrvata. Međutim, taj nesretni rat je učinio svoje, tak oda su nas jednostavno izbrisali i ostavili nas bez ikakvih prava, bez ičega.

RSE: Dakle, ne možete ostvariti nikakva prava iz radnog odnosa, uključujući i penziju.

Mervan: Pravo na penziju možemo ostvariti samo u slučaju da doživimo 65 godina života. Zakon koji je odnesen u BiH za lakše penzionisanje onih koji su učestvovali u odbrani zemlje, na nas se ne odnosi. Jer, ako se penzionišemo, dobićemo penziju samo za one tri-četiri godine koliko smo bili tu na ratištu. Radni staž nam Hrvatska ne priznaje dok ne namirimo 65 godina života. Ali, nećemo odustati. Ako mi ne uspijemo, to će ganjati naša djeca. Znamo da su nam dužni i da će kad-tad morati platiti.

* * * * *

Naš slušalac iz Austrije pita koliko se građana BiH odreklo državljanstva svoje zemlje, koliko košta taksa za ispis i da li postoji mogućnost ponovnog upisa u knjigu državljana za one koji su ga se jednom odrekli? Odgovara Savo Kojić iz Ministarstva za civilne poslove BiH:

„Prije par mjeseci je bilo nešto oko 45.000 ljudi. Najviše se odriču državljanstva BiH radi sticanja državljanstva drugih država. Najviše Austrije i Njemačke, a onda u zadnje vrijeme i Slovenije, Danske, Luksemburga. Taksa je prošle godine smanjena. Bila je 1.700 KM za zemlje van područja bivše SFRJ, a od oktobra prošle godine je 800 KM. A ostala je ista za zemlje bivše SFRJ – 200 KM.“

RSE:
Da li ima šansi da se nakon ispisa ponovo ostvari prijem u bosanskohercegovačko državljanstvo?

Konjić: Nažalost, još nismo uspjeli da napravimo izmjene zakona i da olakšamo našim bivšim državljanima povratak u bh. državljanstvo. Mislim da ćemo napraviti takav zakon kad se steknu uslovi. Po sadašnjim propisima, građani koji se ispišu iz bh. državljanstva postaju stranci i kao i svi drugi stranci imaju pravo na prijem u državljanstvo Bosne i Hercegovine po uslovima koji su predviđeni zakonom, a to je, između ostalog, osam godina stalnog boravka u BiH.

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba.
XS
SM
MD
LG