Dostupni linkovi

Slobodan Pejović, penzionisani policijski inspektor iz Herceg Novog koji je ’92. odbio da učestvuje u deportaciji bosanskohercegovačkih izbjeglica, koje je crnogorska policija predala vojsci Radovana Karadžića, ponovo je sinoć napadnut na harcegnovskom šetalištu.

Neposredno pošto je prijavio napad policija je uhapsila Vuka Selića, međutim, Pejović tvrdi da je saznao da iza tog napada stoji crnogorska policija, kojoj je on već godinama zbog nepristanka da ćuti o zločinu deportacije, nepoželjan svjedok. Dio javnosti oštro osuđuje napad na Pejovića i podsjeća da je Crna Gora jedina država u regionu u kojoj su se dogodili ratni zločini, a koja nijedan slučaj nije procesuirala.

Slobodan Pejović: „Dobio sam najnovije podatke od policije ali nezvanično, znate tamo ima časnih ljudi, to je definitivno čovjek policije. On radi kao privatni preduzimač ovdje u Herceg Novom, inače je iz Bijelog Polja, zapošljava veliki broj aktivnih policajaca kao, molere, zidare, tesare, koji poslije radnog vremena rade kod njega. Ima i jako dobre veze među visokim funkcionerima crnogorske policije. Definitivno došao sam do tih podataka u toku noći, sinoć i jutros. To je bila klasična sačekuša i ja sam to, da budem iskren, očekivao, nijesam toliko naivan. Očekivao sam da će mi se to desiti i na svu sreću imao sam i ovaj put sreće, ne znam da l’ će to više biti tako, isuviše me dugo prati. Mislim to je klasična sačekuša, on je izašao iz tamnog „Golf“-a, to je maršruta kojom ja obično šetam. Imam maloga psa vučjaka, pet, šest mjeseci, štene. I kada sam ja njemu rekao: „Ma, bježi, opasan je pas, pustiću ga na tebe“, on kaže: „Lažeš“! Psovao mi je majku i kaže: „To je štene, znam ja“ i zamahnuo je metalnom šipkom i pravo me gađao u glavu da me ubije.Ja sam eskivirao na moju sreću, ubio me u predjelu bubrega i onda sam ja kleknuo malo i on je htio i dalje, ali sam ja nosio štap sa sobom u šetnju ga stalno nosim i onda sam uzvratio jer sam vidio da mi prijeti opasnost. Udario sam ga jednom, drugi, tri put , po lijevoj ruci, onda sam ga udario još jedanput, dvaput i on je pobjegao u šumu. Nijesam htio da trčim za njim u šumu nego sam samo prišao „Golf“-u koji je bio skoro sakriven u šumu, potpuno s kolovoza i interesantno na čitavoj toj traci koja je osvijetljena samo je to mjesto bilo ne osvijetljeno, mrkli mrak. Smišljeno, planirano, klasična sačekuša.Poslije sam pozvao policiju i zaprijetio sam im. Dežurnom sam doslovno rekao: „Ili je aktivni policiajc ili ima veze s policijom“. Jer tako nešto može samo takva osoba i nije prošlo ni deset minuta kada sam ja pošao u Dom zdravlja, još me nije ljekar ni pregledao, došao je policajac i kaže: „Uhvaćen je, hoćete li doć da ga prepoznate“. Rekoh: „Ako ima povreda to je to“. Ja sam ušao tamo u prostoriju gdje je on bio i samo sam ga pitao: „Zašto me ubi čovječe što sam ti uradio, nikad te u životu nijesam vidio?“ On mi je samo pred pet, šest policajaca reako: „Izvini“.

RSE: Da li namjeravate da pustite da policija radi svoj posao ili nakon ovih saznanja Vi namjeravate da preduzmete neke druge korake?

PEJOVIĆ: Ne znam više. Ovo je udar vlasti na mene. Šta ja više mogu, jedino ta demokratska javnost Crne Gore i međunarodna zajednica, a ja ne mogu ništa. Ja volim ovu državu, neću ići nigdje, ostajem tu gdje jesam, ne može me niko spriječiti da iznosim istinu iz naše tamne, mračne prošlosti. Nijesam uplašen, vidite i sami. Neki su mi se funkcioneri pravdali da je sreća što ga uhvatismo. Rakoh: „Šta je još trebalo, da vam ga ja privedem“. Ja sam napisao broj auta, poslije sam prijavio i zaprijetio njima. „Ili je vaš aktivni ili ima veze s policijom“. I oni su ga za nepunih deset minuta uhapsili i doveli ga tamo. Kada sam ga ja vidio nije mi djelovao tako pjan. Sad kažu tri promila, ali definitivno sam dobio podatak da je to čovjek crnogorske policije“.

Slobodan Pejović je ‘92 godine bio odredjen da učestvuje u akciji crnogorske policije koja je imala za cilj da po nalogu haškog bjegunaca ,Radovana Karadžića privodi bosanskohercegovačke izbjeglice u Crnoj Gori većinom Bošnjake i predje ih vojnim vlastima Republike Srpske. Ljude koje je priveo odmah po saznanju o čemu se radi pustio je i odbio da učestvuje u tom zločinu .Nakon što je deportacija, zločin o kojem je vlast godima ćutala, otvorena u javnosti , Slobodan Pejović javno je svjedočio o tom, jednom prilikom i za RSE, što je uvršteno i u zvanične sudske spise, ali je istovremeno postao i meta napada i pritisaka.

Advokat Dragan Prelević, koji već tri i po godine u parničnim postupcima protiv Crne Gore, odnosno Ministarstva unutrašnjih poslova zastupa četrdesetak porodica žrtava deportacije, kaže da je dovoljno prisjetiti se mnogobrojnih opstrukcija države, od uništavanja ključnih dokaza zločina, šikaniranja porodica kroz sudski postupak, traljave istrage za utvrđivanje krivično pravne odgovornosti za deportaciju, do posljednjeg u nizu napada na svjedoka, Slobodana Pejovića i da je jasno da je država odlučila da istraje u zločinu iz ’92. godine:

„Žalosno je to što se ponavljaju napadi na Slobodan Pejovića koji je svjedok ne samo zločina koji je Vlada Crne Gore uradila ’92.godine, nego i svjedok da je u Crnoj Gori postojao drugačiji moralni kodeks koji je deportovan sa prvim granatama ispaljenim na Konavle i prvim izbjeglicama koje su poslate u koncentracione logore. Na žalost, djeluje potpuno očigledno da je to jedan organizovani državni odnos prema ovom zločinu“.

Do sada je za slučaj deportacije u parničnim postupcima doneseno nekoliko prvostepenih presuda a dosudjene nadokande za igubljene članove porodica krechu se oko 20 hiljada eura.Istraga za utvrđivanje krivično pravne odgovornosti pet policijskih funkcionera osumnjičenih za ovaj zločin, zapocela je tek prije godinu i po dana i do sad nijesu poznati rezultati.Predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava iz opoziconog Pokreta za promjene , Koča Pavlović kaže da i neće, sve dok u Crnoj Gori ne pobijedi ona politička volja koja se zalaže da se istinski sporede proces suočavanja sa istinom i utvrđivanja odgovornosti za počinjene zločine tokom ratnog perioda.Do tada će oni koji su imali hrabrosti da o tome svedocce biti proganjani

„Ova već treća sačekuša čije su žrtve bili oni koji su javno pozivali na suočavanje sa istinom govori o ovome trenutku koji Crna Gora živi, a današnji praznik nam nameće tu obavezu da tu zabrinjavajuću istinu konstatujemo. Crna Gora je država na čijoj su teritoriji počinjeni ratni zločini, a jedina je država u okruženju čije pravosuđe do sada nije donijelo niti jednu presudu po tom osnovu“.

Istraživač kršenja ljudskih prava Alesandar Zeković i sam zbog istrajavanja u borbi za slobodu javnog mišljenja i djelovanja, žrtva pritisaka i prijetnji, dodaje da bi primjer Slobodana Pejovića cijelom društvu trebalo da služi na častČ

„Jedan odvažan čin koji svih ovih godina kontinuirano čini gospodin Pejović umjesto da naiđe na punu društvenu pažnju i na zaista jednu adekvatnu reakciju sa državnim priznanjem, doživljava upravo nešto suprotno.Ali čini mi se da je i ovaj napad jedna konačna prilika da se svi skupa i društvo i sami građani i političke partije prije svega politička elita i civilno društvo podsjetimo ustvari koliko je primjer Slobodana Pejovića izuzetno dragocjen “.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG