Kosovari se nadaju odluci o nezavisnosti, ali se Srbija uzda u ruski veto.
U našoj Temi sedmice i ove subote se bavimo Kosovom. Približava se, naime, toliko pominjani 10. decembar, dan kada će međunarodna trojka, predstavnici Sjedinjenih Američkih Država, Evropske unije i Rusije saopštiti Savjetu sigurnosti Ujedinjenih nacija da nisu uspjeli približiti stavove Prištine i Beograda oko budućeg statusa pokrajine. Savjet sigurnosti bi, prema svim dosadašnjim najavama, trebao donijeti neku odluku. Kosovari se nadaju odluci o nezavisnosti, ali se Srbija uzda u ruski veto.
Da li je 10. decembar zaista «Dan D» ili tek jedan u nizu datuma u procesu daljnjih pregovaranja? Hoće li kosovske vlasti proglasiti nezavisnost, bez obzira što o tome odlučio Savjet sigurnosti? Hoće li takav razvoj događaja probuditi ekstreme, a time i uzburkati zapadni Balkan? Što ostale zemlje u srbijansko-kosovskom okruženju očekuju od famoznog 10. decembra? To su neka od pitanja na koja odgovaramo u današnjoj emisiji.
* * * * *
U većini svjetskih medija učestali su napisi o Kosovu. Ukoliko bi se pod zajednički imenitelj trebale svesti sve navedene teze i predviđanja, onda bi to moglo otprilike izgledati ovako: niko ne dvoji da će Kosovo biti nezavisno, upitno je jedino kada će se to desiti.
Nepoznanice su, za sada, hoće li okončavanje procesa osamostaljenja bivše jugoslavenske pokrajine izazvati sukobe, te da li će se oni prenijeti na zapaljivije dijelove bivše federalne države.
Urednica našeg biroa u Prištini, Arbana Vidishiqi, kaže kako nikakve konkretne poteze ne treba očekivati prije sredine januara, iz prostog razloga što predstoje božićni i novogodišnji praznici. O situaciji u samoj Prištini i na Kosovu, Arbana kaže:
«Stanje nije toliko napeto kako se piše po međunarodnoj štampi. Deseti decembar se ne percipira kao nekakav Dan D, već samo kao završetak pregovora i početak procesa osamostaljivanja, koji će se intenzivirati nakon definicije političkog statusa Kosova.»
RFE: Postoji li strah među ljudima?
«Postoji strah od mogućih incidenata, ali sporadičnih, jer ne mislim da ulazimo u period nekakve velike nestabilnosti. Postoji strah od toga šta će biti dalje. Jako je neizvesno šta će biti dalje, u kratkom roku. Međutim, postoji jedna procedura koja se treba ispoštovati: posle 10. decembra se prvo treba videti reakcija generalnog sekretara UN-a Ban Ki Muna, pa će 19. decembra biti sesija UN-a o Kosovu i treba sačekati taj datum da se vidi šta će se reći. Ali s obzirom na predstojeće praznike, ne mislim da će se tokom ovog meseca nešto bitno desiti u vezi sa statusom.»
RFE: Mislite da će se stvari prolongirati do početka sljedeće godina?
«Apsolutno. I lideri u Prištini su takođe rekli da bilo šta da se uradi oko deklaracije nezavisnosti Kosova, to će biti koordinirana deklaracija sa međunarodnom zajednicom, pre svega sa SAD i EU. Znači, bez te koordinacije, Priština neće preduzimati nikakve korake.»
Iako se među pregovaračima odavno više ne pominje plan nekadašnjeg posrednika UN-a Martti Ahtisaarija, britanski analitičari još uvijek čvrsto vjeruju da je njegov prijedlog o međunarodno nadgledanoj nezavisnosti najbolje rješenje za sve. No, Beograd je taj prijedlog odbio, a cinici primijetili kako se boje ponavljanja sudbine plana Z-4 iz 1995. godine. Tada su, naime, Sjedinjenje Američke Države ponudile, a hrvatski predsjednik Franjo Tuđman podupro, plan da se rat u Hrvatskoj okonča tim planom koji je predviđao široku autonomiju za Srbe u Krajini. Nakon što su vođe samoproklamovane Krajine odbile tu široku autonomiju, desile su se vojno-policijske akcije «Bljesak» i «Oluja», te masovno iseljavanje Srba iz Hrvatske. Posljedice su poznate – Srbi u Hrvatskoj su od konstitutivnog naroda stigli do nacionalne manjine.
SRBIJA
Beograd u svim dosadašnjim istupima oko Kosova unisono ponavlja uvijek isto – Kosovo je bilo, jeste i treba ostati sastavni dio Srbije. Kako se u toj zemlji sačekuje 10. decembar, prenosi Nebojša Bugarinović:
Iako četveromesečna misija pregovaračke trojke Kontakt grupe nije rezultirala bilo kakvim dogovorom Beograda i Prištine, srpski zvaničnici odbijaju mogućnost da se reaktivira plan Martti Ahtisaarija. Ministar za Kosovo i Metohiju Slobodan Samardžić je ubeđen da proces pregovora nije završen izveštajem trojke:
«Ono što je sa naše strane konstatovano na samom početku jeste da je ta faza bila u osnovi uspešnija nego ona prva koju je vodio Martti Ahtisaari. Ako ni zbog čega dugog, onda zbog toga što je ostvaren dijalog o statusu, i pored toga što smo skrenuli pažnju na ono što svi jako dobro znaju, a to je da albanska strana pokušava da pobegne od te glavne teme i da razgovor prevede na jednu nelegitimnu temu, a to je poststatusna situacija i poststatusno stanje. Smatramo da će Savet bezbednosti imati dobar i konkretan materijal, koji ne znači da je postignut sporazum, ali znači da je u tom procesu dodato puno dobrih i konkretnih političkih ideja, na osnovu kojih bi on mogao da bude nastavljen. Ovo vreme do 19. decembra će biti prilika da se ubede neke članice saveta bezbednosti da je bolje nastaviti pregovore u bilo kom formatu, nego povlačiti jednostrane poteze, koji bi doveli do veoma duboke krize i do teške destabilizacije regiona.»
Beograd, ipak, sa zebnjom iščekuje 19. decembar i debatu u Savetu bezbednosti, za koju se nada da neće označiti kraj, već nastavak pregovora o Kosovu. Do tada, nećemo sedeti skrštenih ruku, poručuje ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić:
«Mi nastavljamo sa izuzetno živom i agilnom diplomatskom aktivnošću. Ja ću iskoristiti priliku da direktno upoznam predstavnike svih zemalja, koji će sedeti, prilikom te debate na savetu bezbednosti, šta je sve Beograd nudio i da saopštimo naše čvrsto gledanje da ovaj proces ne sme biti zavšen naglim prekidom mirnog pregovaračkog procesa, što bi u svakom slučaju predstavljalo nametanje rešenja. Bilo kakva unilateralna akcija, bilo kakav unilateralni korak, imao bi izuzetno negativne posledice za mir i stabilnost u regionu. Srbija poziva međunarodnu zajednicu da ne ohrabruje takvu vrstu ponašanja. Podvukli smo još jednom našu apsolutnu spremnost da se jednom takvom unilateralnom koraku čvrsto usprotivimo, koristeći sva politička, ekonomska i diplomatska sredstva.»
Međutim, sredstvima koje pominje ministar Jeremić, savetnik premijera Aleksandar Simić ovih dana je dodao i pravna, u koje uključuje rat. Gostujući na RTS-u, zajedno sa nekadašnjim kosovskim političarom Azemom Vlasijem, Simić je rekao:
Mapa Kosova na beogradskom autobusu«Rat je isto tako pravno sredstvo. Kad neko ne poštuje Savet bezbednosti, koji je jedini dužan da reaguje u momentu kada neko preti agresijom ili ratom, državi ne preostaje ništa darugo da uradi.»
Aleksandar Simić, u ozbiljnost svoje izjave nije uspeo da ubedi čak ni poslovično ratoborne radikale i socijaliste, koji ističu da Srbija danas za rat nema ni snage, ni sredstava. Ministar obrane Srbije Dragan Šutanovac izjavio je da se problem Kosova ne može rešiti vojnim putem i ocenio da izjava savetnika premijera ne predstavlja službeni stav vlade i ovog ministarstva. Partneri u vlasti se pitaju da li je bliski saradnik Vojislava Koštunice o ratu kao pravnom sredstvu govorio u lično ime, a profesorka Zagorka Golubović sluti:
«Plašim se da to nije njegova glupost, nego da kroz njega govori njegov šef, koji neće da se eksponira, a koji verovatno misli isto to što i on.»
Bilo kako bilo, u svetskim medijima pojavili su se tekstovi u kojima se tvrdi da Srbija ponovo zvecka oružjem, pa je šef diplomatije Vuk Jeremić bio prinuđen da u intervjuu BBC-ju objašnjava:
«Srbija će iskoristiti sve što jedna suverena, nezavisna država može da iskoristi da sačuva suverenitet i teritorijalni integritet. Iskoristićemo sve, osim vojne sile. To je zvanični stav Srbije. Srbija neće da koristi silu, niti pretnju silom. Ja vam kao ministar spoljnih poslova saopštavam zvaničan stav Srbije, da će Srbija iskoristiti sva diplomatska, pravna, politička i ekonomska sredstva, ali ne i vojnu silu, da zaštitimo svoj suverenitet i teritorijalni integritet. Nadam se da to naše opredeljenje dele i naši sagovornici u Prištini. Oni se, a to je jako važno, nikada nisu obavezali da ne koriste silu.»
U međuvremenu, van zakona je stavljena famozna samoproklamovana Garda Cara Lazara, čiji je «komandant» Hadži Andrej Milić, poznat isključivo po gorljivim izjavama, u kojima preti oružanom intervencijom u slučaju proglašenja nezavisnosti Kosova i raketiranjem tamošnjih gradova, a u toku je i usvajanje novog zakona o vojsci koji zabranjuje bilo kakve paravojne organizacije.
Iz letargije, građane, umorne od neprestanih vanrednih situacija i deprimirane zbog očigledne disproporcije koju u svetu uživaju albansko i srpsko viđenje budućnosti Kosova, pokušava da trgne marketinška kampanja «Solidarnost i odgovornost – Kosovo je Srbija», u kojoj brojne javne ličnosti poručuju: „Kad nekog tuku, ja ne okrećem glavu” i „Kad neko trpi nepravdu, јa ne zatvaram oči”. Među njima i glumac Dragan Bjelogrlić:
«Prvi put me je neko pitao da li želim da okrenem glavu ili da zatvorim oči. Mislim da dosta dugo, a naročito u poslednjih dvadeset godina, živimo s tim, a kao da okrećemo glavu i zatvaramo oči, čekajući da nam neko drugi reši taj problem. Ovu akciju ne smatram nikakvom podrškom vlasti. Svoje učešće u ovom projektu smatram svojim ličnim odnosom prema jednom problemu koji me prati čitav život, a koji će, izgleda, na nesreću, pratiti i moju decu. »
Jedan od retkih pravih analitičara koji se bavi kosovskim problemom, Dušan Janjić, kaže da Beograd više nema snage za proaktivnu politiku, već je prinuđen da iščekuje poteze međunarodne zajednice:
«Savet bezbednosti najverovatnije može da pozove Evropsku uniju da preuzme misiju UNMIK ili da otvori mogućnost njenom sekretaru da on organizuje civilno prisustvo. To je situacija u kojoj Beograd nema baš mnogo toga da uradi. E sad, što se tiče druge eventualne opcije – samoproglašenja nezavisnosti od strane Albanaca, ta opcija nije realna, ili barem nije realna u ovom neposredno dolazećem periodu. Eventualna deklaracija Skupštine Kosova u kojoj bi se reklo da se potvrđuje želja Albanaca da imaju nezavisnu državu, sama po sebi nije dovoljan osnov za reakciju. Može biti osnov za ignorisanje. Naravno, ako bi se na to odazvali Srbi s Kosova proglašavanjem njihove želje da ostanu u Srbiji i eventualnim pozivanjem na referendum, to bi dodatno iskomplikovalo situaciju, ali, u suštini, ne bi popravilo pregovarački položaj Beograda. Dakle, moram da kažem da ja ne očekujem nikakve dramatične poteze, barem ne u periodu od narednih nekoliko meseci. A kako će se situacija dalje razvijati, to najmanje zavisi od Beograda i Prištine, a ponajviše od sposobnosti Kontakt grupe da se nađe kompromis između velikih sila (Rusije, Amerike i EU).»
BOSNA I HERCEGOVINA
Većina novina u svijetu je nedavni krah pregovora Beograda i Prištine okarakterizirala najavom novih i opasnih nestabilnosti u čitavom regionu Zapadnog Balkana. Isti ti listovi, poput «Independenta», «New York Timesa» ili njemačkog «Spiegla», citiraju i diplomatske krugove u Briselu koji navodno izražavaju zebnju zbog mogućeg izbijanja sukoba na Kosovu, odnosno zebnju da se ti sukobi mogu raširiti izvan granica pokrajine.
Do prije desetak dana, većina bi se zapitanih u Bosni i Hercegovini zaklela da su, zbog Kosova, moguće turbulencije i u BiH. Ali danas, nakon parafiranja Sporazuma o pridruživanju s EU, stanje je mnogo mirnije, tenzije su pale, kaže naša saradnica Maja Bjelajac:
Većina predstavnika političkih partija smatra da ovaj datum neće igrati bitnu ulogu u Bosni i Hercegovini. Čak i Savez nezavisnih socijaldemokrata, čiji je lider Milorad Dodik doskora vezao sudbinu Republike Srpske za status Kosova, a potom promijenio mišljenje, ostao je pri posljednjem stavu da direktna veza između Kosova i manjeg bosanskohercegovačkog entiteta ne postoji. Izvršni sekretar SNSD-a Rajko Vasić ipak napominje: «Naravno, u kolektivnoj svijesti Srba u BiH, jednostrano priznanje nezavisnosti Kosova, ostaviće trajne posljedice u smislu da je to još jedna nepravda učinjena Srbima na cijelom području bivše SFRJ.»Vrlo je vjerovatno da se 10. decembra neće ništa dogoditi, kaže Damir Arnaut iz Stranke za BiH i napominje da bilo kakvo rješenje statusa Kosova ne može imati uticaja na Bosnu i Hercegovinu. U tom smislu Arnaut pozdravlja promjenu kursa nekih političara u Republici Srpskoj:
«Pozitivno je što su se određeni lideri iz Republike Srpske ogradili od nekih svojih ekstremnih i radikalnih stavova oko ovog pitanja i shvatili da je Kosovo pitanje između Prištine, Beograda i međunarodne zajednice, a da je Bosna i Hercegovina svoj međunarodni status riješila još 1992. godine. Tako da sve što se dogodi na Kosovu nema veze sa Bosnom i Hercegovinom.»
Predsjednik Srpske demokratske stranke Mladen Bosić ističe da situacija na Kosovu i način na koji će se ona rasplitati ima uticaja na cijeli region, ne samo na Bosnu i Hercegovinu. On podsjeća da je međunarodna zajednica toga itekako svjesna:
«Veliki dio poteza koje sada povlače, pa možda čak i paraf Evropske komisije sa Bosnom i Hercegovinom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, na neki način je povezan s tim da se kontroliše eventualna predstojeća kriza. Ja ne mislim da će se 10. decembra išta desiti ili bar nemam te informacije, ali da će se u nekom procesu, koji će trajati mjesec, možda i godinu, kriza prelivati iz države u državu odnosno na čitav region. U to sam siguran.»
Rješavanje konačnog statusa Kosova se ne bi smjelo dovoditi u vezu sa BiH i unutrašnjim odnosima u njoj, kaže Almir Jahić iz Stranke demokratske akcije:
«Svi oni koji žele da povezuju pitanje konačnog statusa Kosova sa situacijom i odnosima u Bosni i Hercegovini, sigurno da nisu dobronamjerni ni prema BiH, ni prema građanima i narodima BiH i sigurno nisu dobronamjerni i ne žele stabilnost ovog regiona.»
Slobodan Popović iz Socijaldemokratske partije BiH kaže da su u Bosni i Hercegovini splasnule tenzije po pitanju rješavanja statusa Kosova:
«Očito je da su upućene neke poruke, za koje mi ne znamo kakve su bile, ali možemo da pretpostavimo s obzirom na promijenjenu retoriku ključnih ličnosti, prije svega premijera odnosno predsjednika najjače političke partije u Republici Srpskoj, gospodina Dodika. On je, naime, par dana eksplicitno rekao da će on obezbijediti stabilnost u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, bez obzira kakvo rješenje bilo nakon 10. decembra. Međutim, ne možete biti piroman koji zapali požar, a onda, kad vidi da bi i on mogao u tom požaru izgoriti, trči kao vatrogasac da taj požar gasi. To je ono čega se ja bojim.»
Iako većina bosanskohercegovačkih političara smatra da 10. decembar neće donijeti direktne promjene u političkoj klimi BiH, oni se slažu i u ocjeni da bi izostanak dogovora između Prištine i Beograda doveo do određene destabilizacije u regionu.
CRNA GORA
U Crnoj Gori vjeruju da 10. decembra neće ništa značajnije promijeniti, da će konačno rješenje zapravo biti odloženo za neki kraći period. Zvanična se Podgorica uz to nada da će sve u susjedstvu proteći mirno, iako, prenosi naša Biljana Jovićević, spremni su na svaku moguću situaciju:
Predsjednik crnogorske Skupštine Ranko Krivokapić na pitanje šta očekuje od 10. decemba i da li ga doživljava kao «Dan D» odgovora:
«Prvo dolazi bajram, onda božićni praznici i mislim da će svi htjeti da ih provedu mirno, da niko neće pokušavati da unese dodatne nemire u im danima blagdana sve tri konfesije. Razrješavanje možemo očekivati nakon svih tih praznika.»
A na pitanje da li je Crna Gora spremna na svaki mogući scenario, šef parlamenta kaže:
«Mi se pripremamo, ali to je kao sa ispitom – saznaće se nakon što se ispit desi da li ste bili spremni. Crna Gora se, međutim, priprema za mnoge eventualnosti koje bi mogle nastati. Ali mislim da će svi biti dovoljno mudri da i bajram i božićne praznike provedu bez tenzija u regionu.»
Slično je ocjena i portparola najjače stranke u Crnoj Gori – DPS – Rajka Kovačevića:
«Crna Gora, kao pouzdano ili dokazano jaka građanska, multietnička i multikonfesionalna zajednica, koja je izdržala sve probe prošlog vremena i time još više osnažila taj svoj karakter, ne strepi ni od kakvih unutrašnjih negativnih refleksija na njeno društvo, ma kako se dalje razvijale stvari po pitanju rješavanja pitanja Kosova. Državni organi Crne Gore, koji su u dobroj komunikaciji sa zemljama u okruženju i međunarodnom zajednicom, prate, analiziraju i procjenjuju situaciju na Kosovu i na osnovu toga su spremni da u potpunosti odgovore na sve eventualne negativne refleksije na našu državu, zavisno od razvoja situacije na Kosovu vezano za bezbjedonosni aspekt. Naravno, ono što su naše želje vezano za ovaj problem u regiji kojoj pripadamo jeste iznalaženje održivog rješenja, koje bi obezbjedilo dugoročnu stabilnost.»
Crnogorska vlast je po pitanju rješavanja statusa Kosova od početka imala izrazito uzdržan i neutralan stav. Iako ju je više puta zvanična Srbije pozivala da pruži podršku Beogradu, prosrpska opozicija u Crnoj Gori kritikovala što to ne čini, a prošlogodišnja posjeta kosovskog premjera Agima Čekua Podgorici protumačena kao podrška «albanskim separatistima na Kosovu», zvanična Crna Gora neprekidno ponavlja da se zalaže za svako održivo rješenje na relaciji Beograd-Priština-međunarodna zajednica, koje će garantovati mir i stabilnost. Posebno oštra na kritikam na račun crnogorske vlasti zbog ne pružanja podrške srpskoj strani u pregovorima je opoziciona koalicija Srpska lista, u kojoj vjeruju da će Beograd uspjeti da sačuva Kosovo. Portparol Dobrilo Dedejić:
«Sasvim sam siguran da će u takvoj situaciji čuvena međunarodna trojka vjerovatno sugerisati prolongiranje rješenja. Međutim, bez obzira na stav međunarodne zajednice, uvjeren sam da će akcioni planovi, koje će donijeti pojedina ministarstva i Vlada Republike Srbije, biti od koristi i biti u pravcu toga da Srbija sačuva Kosovo i Metohiju u svom sastavu.»
Albanci u Crnoj Gori čine veoma značajnu nacionalnu manjinu i –kao i ostale manjinske zajednice u njoj – predstavljaj dobar primjer multikofesionalnosti i multinacionalnosti kao balkanskog modela. Stoga lider Albanske alternative Vaselj Sineštja kaže:
«Ako dođe do proglašenja samostalnosti, što se tiče Crne Gore, ona će biti mirna. Jer, mi odavde ne možemo mnogo uticati na volju, prije svega građana, a ni na odluke Savjeta bezbjednosti. Crna Gora ne treba žuriti, treba sačekati s priznavanjem samostalnosti Kosova. Građani unutar Crne Gore su podijeljeni na tom planu. Mora sačuvati sebe od one druge opcije koja postoji u Crnoj Gori. Vjerujem da će stabilnost regiona nakon osamostaljivanja Kosova, ne ostati ista, već da će se poboljšati.»
I Sineštaj takođe vjeruje da se 10. decembra neće ništa značajnije desiti i da će konačno rješenje biti malo odgođeno:
«Ne vjerujem da će se 10. decembra odlučiti o pitanju Kosova. Međutim, doći će do pomaka, najvjerovatnije na sjednici Savjeta bezbjednosti. Vjerovatno će se donijeti nova rezolucija, koja će ići u pravcu onoga što zahtjeva zvanična Amerika, a to je vrsta samostalnosti. Ukoliko ne dođe do odluke u Savjetu bezbjednosti, očekujem da će buduća kosovska vlada proglasiti jednostranu samostalnost.»
HRVATSKA
Na sam datum 10. decembra ništa se posebnoga neće dogoditi, procjenjuje većina hrvatskih analitičara, te dodaju – najkasnije za mjesec dana Kosovo će, međutim, proglasiti svoju nezavisnost. Politički dužnosnici u Hrvatskoj, Kosovom se bave onoliko koliko ih susreću regionalne teme, a građani te zemlje znaju samo toliko da se negdje pregovara o statusu pokrajine, no zbivanja ne prate pomno. Vjerojatno baš zbog toga nijedan od tridesetak Zagrepčana, koje je anketirala Ankica Barbir Mladinović, nije znao za koga će i zbog čega 10. decembar biti važan datum:
«Nemam pojma.»
«Desetog prosinca se prije tri godine rodio moj sin.»
«Apsolutno ništa.»
«Ništa posebno.»
«Ne znam.»
«Nije mi poznato o čemu se radi.»
«Deseti prosinac mi stvarno ništa ne znači.»
RFE: Niste čuli za Kosovo?
«Da li će se nešto dogoditi, to je veliko pitanje. Ne očekujem ništa spektakularno. Mislim da će se to još razvlačiti mjesecima, dok dođe do konačnog rješenja.»
«Neki se boje rata.»
«Za Kosovo znam, ja sam Albanac. Živim ovdje u Zagrebu već 50 godina. Mislim da bi Albanci trebali proglasiti neovisnost.»
Neovisni politički analitičar dr Mate Granić kaže da na sam dan podnošenja izvješća kontaktne skupine generalnom tajniku UN-a ne očekuje ništa spektakularno:
«Vjerojatno tog dana ništa. Ali je sasvim sigurno da će u roku od mjesec dana nakon toga Kosovo proglasiti nezavisnost, bez obzira na stavove Srbije i da će je proglasiti barem u tihom dogovoru sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ja mislim da u ovom trenutku SAD traži najbolji trenutak da se to napravi i pokušavaju još da se postigne dogovor unutar Kontaktne skupine.»
Dugogodišnji Tuđmanov šef diplomacije, danas politički analitičar, ne vjeruje u oružane sukobe većih razmjera:
«Mogući su sukobi nižeg intenziteta, između paravojnih formacija. Ali mislim da će prva posljedica biti odlazak većeg dijela Srba sa Kosova. Oni će sigurno vršiti pritisak na Vladu Srbije i na javnost Srbije. Ali mislim da se sukobi većeg intenziteta neće dogoditi.»
Službena hrvatska 10. prosinca ne smatra prijelomnim datumom, nakon kojeg bi sve trebalo biti drugačije, ističe za naš program savjetnik predsjednika države za međunarodne odnose Tomislav Jakić:
«Deseti prosinca je dan kada će se najvjerojatnije dogoditi ono što, s jedne strane, realno očekujemo, a što, s druge strane, ne priželjkujemo, a to je da će se pokazati da dosadašnji pregovori o statusu Kosova nisu donijeli nikakvog rezultata. Nakon toga očekujemo da i u Vijeću sigurnosti neće biti moguće ostvariti nikakav pomak. Jedina nepoznanica, i to je velika nepoznanica, u ovom trenutku je – kojim tempom će se stvari dalje odvijati. Precizno stanovište predsjednika Mesića uvijek je bilo i ostaje da je Ahtisaarijev plan dobra podloga za utvrđivanje definitivnog statusa Kosova i da to utvrđivanje mora teći kao proces, polazeći od dvije ključne postavke: da je povratak na prethodno stanje na Kosovu nemoguć i da je održavanje sadašnjeg stanja u nedogled također nemoguće. Konkretno Hrvatska, kao zemlja kandidat Evropske unije, priklonit će se stanovištu EU odnosno većine njezinih članica.»
* * * * *
Iako su Beograd i Priština saopštili da neće pribjegavati nasilju, dapače, obavezali su se pred predstavnicima SAD, EU i Rusije da će izbjeći svaku silu, u sredini kao što je Kosovo, gdje je nezaposlenost veoma visoka, a stanovništvo pretežno mlado, i najmanja varnica je dovoljna da izazove požar. No, ministri vanjskih poslova zemalja NATO-a su objema stranama iz Brisela poručili da će Alijansa «odlučno uzvratiti na svaki pokušaj narušavanja sigurnosti bilo kojeg naroda na Kosovu».