“Zovem se Marija, učiteljica sam u Tveru, gradu blizu Moskve. Sramota me što sam rekla svojoj petnaestogodišnjoj djeci da prisustvuju mitingu “Za Putina” uoči izbora. I, da nisam otišla ništa mi se nebi dogodilo. Ne bih izgubila posao niti bi me ko ubio. Ali, nisam mogla odbiti, vjerojatno zato što nisam slobodna osoba. Prije 10 godina rekla bih vam moje pravo ime, danas ne mogu!”
Na nedjeljnim parlamentarnim izborima, Rusija je možda mislila da bira budućnost, ali je vjerojatno izabrala svoju prošlost. “SSSR nije bio demokracija ali je to bio primjer za milijune ljudi širom svijeta kao najbolje i najpravednije društvo!”; “Staljinizam je bio opravdan kao djavoli odgovor hladnom ratu koji je započela Amerika protiv Rusije!”; “Koncentracija moći u rukama Staljina je bila neophodna jer su uvjeti tada to zahtjevali.”; “Mi nismo izgubili hladni rat!”; “Ne stavljaj sebe iznad države!”; “Jak i mudar lider je važniji nego institucije u društvu!”
Sve su ovo citati ili iz Putinovih govora ili iz školskih udžbenika. Po svim istraživanjima to je i mišljenje većine Rusa danas. Putin je, dakle, zaista predsjednik kojeg vole. Imali su u povijesti toliko nestabilnih vremena da im je stabilnost važnija od demokracije i toga da li država poštiva njihova sopstvena prava.
Kao i u slučaju svake druge države budućnost ovisi o tome kakva se povijest odabere! Da budem precizniji – kakvo se tumačenje povijesti odabere. Ako su Rusija i Putin odabrali takvo tumačenje povijesti SSSR-a i Staljina u kojem se i sistem i njen lider slikaju lijepim bojama objašnjavajući sve ono što se tada dešavalo kao neophodno - tada je ispred Rusije i Putina slična budućnost. Povijest se ponavlja. Niko ne govori o milijunima ubijenih kao u vrijeme Staljina niti o novim granicama Rusije nego o načinu razmišljanja i ideologiji koja iza svega stoji.
Po ruskim istraživanjima čak 35% ljudi i danas misli da bi im bilo bolje u komunizmu tipa SSSR-a! Dvije trećine misli da rezultati izbora nisu fer, ali ih je tek 5% spremno da radi toga protestira. Navikli su da imaju jednog kandidata. Kažu da su ljudi u komunizmu na svakodnevno pitanje “kako si” odgovarali sa: “bolje danas nego sutra!” - znajući da će im sutra biti gore. U Rusiji su naravno još sasvim daleko od takve situacije. Zemlja se ekonomski oporavlja, svima razvoj izgleda stabilan. Ali - uvijek ima jedno prokleto “ali” - stručnjaci predvidjaju da će se situacija u Rusiji, pod uvjetom da Putin ostane pri svojoj politici, odvijati - na gore. Putin je dobio izborne rezultate koje je želio. Našem dopisniku u Moskvi je drugi čovjek ruske Dume, Lubov Slizka, još u subotu rekao: “Ništa se neće promijeniti. Sve će se dogoditi kao što je Putin rekao!”
Sistem vlasti guvernera u regijama je uspostavljen tako da im niko i ne treba reći šta da rade - sami će srediti da bude dovoljno glasača na ovim i slijedećim izborima jer im od tog uspjeha ovisi ostanak na vlasti. Mnogo je novca potrošeno u kampanju sa tvrdnjom da je Rusija okružena neprijateljima, da je politički pluralizam slabost, da SAD žele da unište Rusiju, i slično. U tom sistemu nema prostora za kritiku (oni koji to rade su izdajnici), nema prostora za konkurenciju vlasti (oni koji su htjeli karijeru u politici su završili ili u zatvoru ili su protjerani), nema prostora za javnu kontrolu, institucije su slabe jer “Rusija treba jakog i mudrog predsjednika”.
Ako jedan autoritaran sistem postoji on uvijek, stotinu je primjera u povijesti, svojom logikom traži da bude još autoritarniji. Ako jedna stranka čiji vodja ima u parlamentu kontrolu nad oko 370 mjesta od ukupno 450 (tako je bilo do ovih parlamentarnih izbora) - zašto bi onda taj isti vodja i ta ista stranka htjeli još veću kontrolu!!?? Valjda zato što joj treba više vlasti. A treba joj više vlasti jer želi još veću kontrolu!
Sva istraživanja govore da je Putin omiljeni ruski predsjednik. Sva istraživanja govore da bi ga htjeli i u trećem, makar znaju da je to neustavno, terminu. Ali ta ljubav neće trajati vječno. Neugodna pitanja će se postavljati sve češće i odgovori će biti sve teži. Neko će valjda shvatiti da je fantastičan rast društvenog proizvoda posljedica reforme 1990-e, a ne Putinova zasluga; brzo će se shvatiti da Rusija ima, naravno, visoku stopu rasta od 6,7% ali i da recimo čitav evroazijski region, od Kine do Baltika, ima stopu rasta od 7 do 11% i to još od 2000-e godine. Dakle, Rusija ne raste najbrže kako se predstavlja. Čak, usprkos ogromnoj prednosti cijenama gasa i nafte Rusija je po stopi razvoja društvenog proizvoda tek DEVETA medju 15 zemalja bivšeg SSSR-a. Inflacija je već premašila 11%. Priče o korupciji već rastu. Poljski magazine “Wprost” piše da Genadij Timoščenko, jedan iz uskog Putinovog kruga ima bogatstvo vrijedno 20 milijardi dolara! On je jedan od trojice ljudi koje je Ivan Rybkin, predsjednički kandidat iz 2004-e godine imenovao kao Putinove “nosače torbi” (naravno, pune novca). Nakon te izjave Rybkin je nestao sa političke scene!! U senzacionalnom intervjuu njemačkom “Die Welt”-u, čovjek sa vrlo dobrim vezama u Kremljinu, Stanislav Belkovski je iznio tvrdnju da je sam Putin težak 40 milijardi dolara (vlasnik je 37% firme “Surgutnfegaz”, 4.5% “Gasprom”-a i 50% firme “Gunvor” - drugu polovicu drži onaj isti Genadij Timoščenko). Prošle je godine sud u Zurichu ustvrdio da je Leonid Reiman, Putinu blizak prijatelj još iz špijunskih dana težak 6 milijardi dolara kroz vlasništvo u telekomunikacijama. Jedino što je Putin učinio nakon tog sudskog nalaza bilo je da spriječi objavljivanje tih informacija u Ruskim medijima.
Hajde da je sve baš onako kako bi Rusi htjeli da misle, hajde da je Putin najidealniji mogući Rus da bude predsjednik. Ali, kad ne gradiš institucije sistema nego instituciju pojedinca-predsjednika – onda o tom pojedincu sve ovisi. Kako se od pojedinca zaštititi ako se dogodi da on-ona nije tako "dobar" kao Putin!! Šta garantira, kad Putin ode, da se neće pojaviti baš neki brkati Josif Staljin i pobiti još koju desetinu milijuna Rusa “jer je to neophodno”, baš kao što je bilo “neophodno” i prije 65 godina!!??
Povijest se ponavlja. Biješe jednom totalitarizam (SSSR), pa je onda stigla glasnost i demokracija (Gorbačov i Yeltsin), pa onda kaos (Yeltsin), zatim autoritarizam (Putin) i na kraju će Rusija, bojim se, biti tamo gdje je nekad i bila - u totalitarnom društvu.
A ona Marija iz Tvera sa početka priče ne samo da neće smjeti reći kako se zove nego će od novinara bježati kao od kuge kao i gradjani SSSR-a koji “nije bio demokracija ali je bio primjer za milijune ljudi širom svijeta kao najbolje i najpravednije društvo!”