Dostupni linkovi

Feral Tribune: Država se ne brani uštipcima


Zdravko Grebo

Zdravko Grebo u razgovoru sa Vladimirom Matijanićem govori o budućnosti BiH, odnosu Beograda i Zagreba prema BiH, Dodiku, Lajčaku...

Nakon što sam rekao da se bojim da BiH broji posljednje dane, optužili su me da sam četnički jatak, onda sam od vodstva Islamske zajednice optužen da sam din dušmanin, optuživali su me čak i da sam kriv za poskupljenje taksi usluga, grijanja i nestašice, te za poskupljenje ulja, da je moja izjava izazvala paniku među građanima makar Federacije. A onima koji kažu da sam kriv za poskupljenje ulja, mogu poručiti da se država ne brani uštipcima ili eventualno peksimetima

Zdravko Grebo, profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu, već desetljećima aktivni je sudionik bosanskohercegovačke scene, bilo kao kandidat koji je, bez osobitog uspjeha, Bosancima i Hercegovcima opsjednutima ratom nudio građansku političku platformu, bilo kao lucidni kritičar političkih zbivanja. Ovih tjedana pažnju na sebe skrenuo je nakon što je u informativnoj emisiji Televizije Hayat rekao da se plaši da Bosna i Hercegovina broji posljednje dane. U intervju za Feral objašnjava zašto je to rekao, ostaje li pri toj izjavi, te odgovara na druga pitanja koja se tiču bosanskohercegovačke sadašnjosti.

Feral: Neki su analitičari Vašu izjavu o posljednjim danima BiH ocijenili nepromišljenom. Je li zaista bila nepromišljena ili ostajete kod nje?

Grebo: Ne, ona apsolutno nije nepromišljena, rekao sam što sam rekao u intervjuu koji je bio pomalo zbrda-zdola kod Senada Hadžifejzovića i stojim iza toga. Ne odustajem od svoje izjave, Bosna i Hercegovina zaista jest država i društvo koja se nalazi u teškoj krizi i loša vijest može biti i dobra vijest. Kad sam rekao da BiH broji zadnje dane vjerojatno je svatko tko me zna svjestan da to nije moja želja, ali jest bila izjava koja je htjela ljudima reći da nakon svjedočenja i izjava Raffi Gregoriana, Oli Rehna, Miroslava Lajčaka, članaka u Financial Timesu mjere predostrožnosti ne bi bile na odmet. Tu bih mogao polemizirati i s vašim suradnikom Ivanom Lovrenovićem te reći da je jasno da je BiH, izjavama premijera Srbije Vojislava Koštunice dovedena u najdirektniju vezu sa statusom Kosova, da je Sarajevo bilo istapetirano posterima hrvatskog premijera Ive Sanadera, da je predsjednik Vijeća ministara dao ostavku s prijetnjom da će se povući iz parlamenta i da ne znam što se još treba dogoditi da bi građani shvatili da državi prijeti raspad. I kad sam to rekao imao sam i previše muka od obitelji, prijatelja, ljudi s kojima pripadam istom intelektualnom krugu, ali ne odustajem od te izjave. Ne volim što živim tužan život u državi koja ne zna je li država, u državi u kojoj birači stalno biraju ljude koji ih vode u propast, ali birači glasaju po uvjerenju, vole biti prvenstveno Bošnjaci, Srbi, Hrvati, a ne građani. Ako se u dogledno vrijeme ne pojavi općenarodni pokret ili politička stranka ili karizmatična ličnost koja će sačuvati BiH, bojim se da BiH broji zadnje dane. Da se razumijemo, tu gdje sam danas, bio sam i 1990. i 1992. i evo 2007. godine, ne bježim iz BiH, ali ne vidim ništa loše u tome da ljudima donesem lošu poruku.

Maslinovo ulje

Feral: pak, Vaša je izjava izazvala burne reakcije. Kako je to izgledalo u Sarajevu, u BiH?

Grebo: Optuživali su me da sam četnički jatak, onda sam od vodstva Islamske zajednice optužen da sam din dušmanin, optuživali su me čak i da sam kriv za poskupljenje taksi usluga, grijanja i nestašice, te za poskupljenje ulja, da je moja izjava izazvala je paniku među građanima makar Federacije. Ako bih na to odgovorio, premda mi nije do šale, preporučio bih im u stilu Marije Antoanete neka pređu na maslinovo ulje, neka jedu kolače. A onima koji kažu da sam kriv za poskupljenje ulja, mogu poručiti da se država ne brani uštipcima ili eventualno peksimetima. Ako im je skupo, ako ih je strah, neka piju leksilijum, ali se ljudi konačno moraju suočiti s činjenicom da zemlja prolazi kroz možda najtežu krizu, da su ostali nekažnjeni ljudi koji su vodili mase 1990. godine kada su SDA, HDZ i SDS povezali zastave dobili izbore i na slične načine krenuli u rat u kome je, da budem malo ironičan, ovdje poginulo 200 tisuća ljudi prema Harisu Silajdžiću, odnosno 140 tisuća prema Mirsadu Tokači. A meni je potpuno svejedno koliki je točan broj, ali moralno mi je važno da se svaka žrtva računa. Zločin je zločin.

Feral: Spomenuli ste nekažnjene gospodare rata. Neki su mrtvi, neki su u bijegu, mislite li da njihovi "kadrovi" zaista danas kontroliraju stanje u BiH?

Grebo: Da. Momci koji su napravili ovaj scenarij, koji su bili gospodari rata, kupili su vrijeme da bi ljudima u BiH zgadili život i učinili ga nepodnošljivim. Prije neki dan smo obilježavali 12 godina od Daytona. Od 1995. do 2007. protekao je ogroman period, rijeka koja nije donijela ništa. Bojim se da su lideri tih koncepata kupili vrijeme da bi uvjerili narod u BiH da kažu "ajmo se rastajat, ovo više ne može". I bojim se da je stvar propala ako sada, pošteni, vrijedni, uvrijeđeni ljudi ne uzmu stvar u svoje ruke. Ili će etnoreligiozne elite i novi tajkuni izaći kao konačni pobjednici. A možda je već i prekasno?

Feral: esu li najveći bosanskohercegovački problemi i dalje uzrokovani aspiracijama Zagreba i posebno Beograda?

Grebo: Očigledno, postoji direktna veza između službenog Beograda i službene Banja Luke kojoj popuju patrijarsi iz Moskve i to generira krizu i jest prijetnja. Međutim, ni pogledi, pretenzije, velike geste iz Zagreba, nisu benigni. BiH je između ta dva imperijalizma i očigledno je da bi pravi problemi nestali kada bi se službeni Zagreb i Beograd odrekli pretenzija na BiH, kada bi dijelove svoga korpusa priznali kao najbližu rodbinu, ali i kao državljane druge države i kada bi Bošnjaci prestali igrati nepoštenu igru po principu "Srbi i Hrvati imate rezervnu domovinu, ako zagusti idite, a nama ostavite zemlju". A baš to je paradigma BiH danas, barem dok se ne nađe lider ili politička stranka koja će jasno reći da svi građani BiH imaju pravo na svaki kvadratni metar BiH, ali da zauzvrat moraju imati ustavni patriotizam.

Osnovne stvari

Feral: O tome je teško govoriti u državi u kojoj ne postoji konsenzus ni oko Dana državnosti. U Federaciji se obilježava, Republika Srpska ga ne priznaje.

Grebo: Od sebe pravim budalu i pokušavam skrenuti pažnju ljudima na taj datum, pa svakog 25. studenog štampam majice na kojima naglašavam da je to Dan državnosti, jer dosta ljudi ne slavi Dan državnosti, nevažno je slavi li netko i druge datume. A upravo centralno pitanje i jest je li BiH država svih državljana koji u njoj žive, te da se svi složimo oko nekih osnovnih stvari.

Feral: Ali, zaista izgleda nevjerojatno da se ljudi u jednoj državi ne mogu dogovoriti niti oko jednog datuma.

Grebo: Pa i meni to izgleda fantastično. Da se razumijemo, sve što je bilo može i propasti, propale su Otomanska imperija, Austro Ugarska, Jugoslavija, može i Bosna i Hercegovina. Način na koji su etno političke elite vodile ovu zemlju govori u korist njezinog rasula. Ako djeca uče po tri različita programa da treba proliti krv za svoj narod, a da su svi drugi neprijatelji, ako sve jeste podijeljeno na tri, onda ne znam čemu da se nadam. Ipak, dok sam živ, pokušat ću nešto drugo, govorit ću ljudima da slobodno budu u svojim kolektivnim identitetima što hoće, ali i da budu građani.

Feral: I dok ignoriranju zemlju u kojoj žive s druge strane glasaju za političare čiji je glavni predizborni adut most kojim će ih zaobići.

Grebo: Apsolutno se slažem, sve je to ludost, premda je pitanje hoće li mosta uopće biti, jer su i pred prošle izbore bila početna kopanja koja su zaboravljena nakon izbora. Moj generalni odgovor na vaše pitanje glasi: ne znam šta je Milanović kalkulirao, šta je Sanader htio, ali pitanje na koje će na sljedećim izborima hrvatski korpus i u državi i u dijaspori morati odgovoriti glasi - hoćete li biti dijaspora ili konstitutivni narod? Tu je kraj svih dilema. Ako hoće biti konstitutivni narod, Hrvati, koji su zaista zakinuti, moraju jasno i glasno reći da su građani BiH i da im kao konstitutivnom narodu pripada ravnopravno sudjelovanje u državi na svim razinama, kao i drugim etničkim skupinama. Ako se poigravamo s time da budu dijaspora i konstitutivni, riskiraju da postanu nacionalna manjina. I to je dodatni odgovor na vaše pitanje, zaista mislim da je ustavno-pravno pitanje Hrvata u BiH ozbiljno, ali s druge strane ne možete trgovati sa svojim foteljama u Saboru, i ne priznati državu u kojoj živite.

Feral: Bi li treći entitet bio rješenje za bosanskohercegovačke Hrvate?

Grebo: Mislim da je u BiH sve bolje nego tri, može dva, ali ako Federacija nije komotna, možda je bolje četiri, pet, samo ne tri. Apsolutno imam razumijevanja za zabrinutost najmanjeg konstitutivnog naroda za svoj ustavno-pravni položaj, ali nisam siguran da bi treći entitet riješio taj problem. Zaista mi je žao što je najveći broj Hrvata otišao iz BiH, čak i ljudi koje poznajem, jer oni su gradivno tkivo BiH, ako ništa drugo, onda u svome franjevačkom dijelu. No, ponavljam, preduvjet svega je da se postigne nekakav konsenzus da svi građani BiH priznaju ovu državu, a da unutar tog dogovora pravimo sporazume u kojima će ljudi moći zaštititi svoja kolektivna prava, nacionalna, religijska, obrazovna...

Tolerantna Hrvatska

Feral: Je li politika Hrvatske danas okrenuta tom rješenju i mislite li da između vodećih stranaka u Hrvatskoj postoji razliku u odnosu prema BiH?

Grebo: Generalno, mislim da je politika Republike Hrvatske, za razliku od Tuđmanovog i Šuškovog razdoblja, sada stabilizirana i tolerantna. Mislim da bilo koja politička opcija koja dobije mandat neće imati ni previše prostora da agresivno nastupa prema BiH. Ovdje postoje određene špekulacije o tome, nedavno su u temi centralnog Dnevnika građane anketirali bi li više voljeli da u Hrvatskoj pobijedi HDZ ili SDP i 87 posto ljudi odgovorilo je da bi voljelo SDP, ali mislim da je to više bošnjački glas, neka nada da bi SDP imao više razumijevanja za cjelovitu BiH. Ja mislim da su neovisno o tome tko će voditi Hrvatsku vremena tog agresivnog pristupa iza nas. Ta agresija postoji na manipulativnoj razini.

Feral: Po mnogima Milorad Dodik glavni je generator krize u Bosni i Hercegovini. Kako tumačite činjenicu da je jedan socijaldemokrat postao gorljivi nacionalist, dakle, da je čovjek koji je mogao biti reformator na kraju podlegao najnižim političkim strastima?

Grebo: Dodik je treća liga političara u srpskoj političkoj povijesti i on nikada nije bio socijaldemokrat kao što vjerojatno nikoga od vaših čitatelja ne treba uvjeravati da Milošević na početku nije bio nacionalist. On je prepoznao da ta nacionalna, nacionalistička, a u zadnjoj fazi i ksenofobna retorika jest put za izgradnju vlasti, i on je zajahao tog konja. Dodik, koji nije taj kalibar, nikad nije bio socijaldemokrat, ali bio je i u ratno vrijeme relativno umjereni političar. I kad je prepoznao da ta zapaljiva nacionalna retorika iza koje je kriminal, nepotizma, korupcija, jest put k vrhu, nije imao dilema.

Svaki scenarij


Feral: A kako doživljavate poteze Visokog predstavnika Miroslava Lajčaka?

Grebo: Naravno da ga podržavam, to što on radi u krajnjoj je liniji jedini način da se ovo od BiH održi. No, njegov odgovor da ima odgovor na svaki scenarij, zvuči mi prilično neuvjerljivo. Volio bih da je tako, valja pričekati da se vrati iz Bruxellesa, pa treba vidjeti i što će Solana poručiti domaćim političarima. Sve to su neozbiljne političke igre koje puno više sluđuju narod nego moje izjave.

Feral: Pribojavate li se mogućnosti da raspad BiH uslijedi u slučaju odvajanja Kosova od Srbije, odnosno da Republika Srpska posluži kao kompenzacija za izgubljeni kosovski teritorij?

Grebo: Imam dva odgovora na to pitanje – prvi koji sam govorio prije godinu dana je da Kosovo i RS nemaju nikakve veze što tvrde svi analitičari i to nije točno. Drugi je da imaju itekako veze, ne zbog toga što prema normama međunarodnog javnog prava nisu istovjetni slučajevi, nego zato jer povijesno, tradicijski, psihološki imaju veze, i bolje je to reći, nego da se pravimo blesavi, pa da se opet iznenadimo. Mislim da sada, polovicom prosinca kada saznamo konačnu odluku o Kosovu koje će vjerojatno biti neovisno, BiH očekuju mnoge turbulencije. Mnogo, mnogo gnjeva, a ne isključujem ni lokalne konflikte.

Feral: Mislite li i na rat?

Grebo: Rata neće biti, apsolutno sam siguran i to sam rekao, ne zato što ga ljudi ne žele, nego zato što nije moguć, nema kapaciteta, Međunarodna zajednica neće rat. Ali može se dogoditi nešto slično onome što se događalo u Mostaru ili postrojavanju Garde cara Lazara u Bratuncu, takve stvari nam prijete. Taj će kosovski val doći i bit će nam teško.

Glupi parlament

Feral: Spominjali ste potrebu pojave političkog pokreta ili osobe koja bi djelovala na očuvanju BiH. Razmišljate li da se aktivirate?

-Grebo: Ljudi to često pitaju da mi ospore pravo da bilo što govorim, a ja sam dva puta sam bio na BiH izborima, prvi put na Združenoj listi, drugi put kao neovisni kandidat. Oba puta sam slavno propao i moja savjest je mirna. Kad me netko pita zašto nešto ne uradim, mogu reći narode, nudio sam vam se niste me htjeli. S ove točke gledišta mogu reći ne dao Bog da sam uspio, ne znam što bih radio u tom glupom parlamentu koji ne može odlučiti ni o dnevnom redu. Istina je da bih volio da se pojave neki novi, mudri, relativno hrabri ljudi koji će srediti BiH i ako im mogu pomoći, bit ću uz njih. Ali nemam nikakve liderske ambicije, a nije ni pošteno. Pokušavao sam, nisam uspio i stvarno mi nije žao.

Feral: Osim tog pomalo utopijskog scenarija imate li neko realnije rješenja za BiH?

Grebo: Da. Kad se donese odluka o Kosovu, imat ćemo izbore u Srbiji i kad se to završi, jedini pravi način da riješimo svoje muke jest da nas sve skupa zajedno prime u EU. Znam da zvuči pomalo šarlatanski, ali tek tada će svi Hrvati živjeti u istoj državi i svi Srbi, a sjećamo se da je povod krvavih sukoba bio to što Srbi ne žive u istoj državi. Onda će u tom aranžmanu Bošnjaci u BiH i Sandžaku živjeti u istoj državi. Zaista bih rekao – primite nas sve zajedno i sva ova pitanja postaju irelevantna, tada sve ovo što nas je teško koštalo postaje beznačajno.

XS
SM
MD
LG