Postoji mogućnost da neke snage, unutar poprilično velike srpske zajednice na Balkanu, pitanje Kosova iskoriste kao pogodan trenutak kako bi krenuli vrlo opasnim putem prekrajanja granica, smatra ovja stručnjak. Quercia govori i o tome što će se dogoditi nakon što međunarodna trojka preda glavnom tajnku UN izvještaj o toku pregovora Beograda i Prištine, te da li je u slučaju mogućeg sukoba na Balkanu medjunarodna zejednica spremna brzo reagirati.
Poslije 10. prosinca sasvim će biti jasno da je nemoguće postići jedinstven stav oko statusa Kosova, smatra Quercia, dodajući kako će se sav posao ponovno vratiti u Vijeće sigurnosti UN i tokom iduća dva mjeseca diplomatskim sredstvima će se pokušati doći do nove rezolucije Vijeća sigurnosti koje će zamijeniti Rezoluciju 1244. To će biti posljednja šansa prije nego novoizbarani kosovski parlament poduzme korake prema formalnom proglašenju nezavisnosti, smatra ovaj ekspert, objašnjavajući zašto Beograd ustrajava na nastavku pregovora.
"To je taktika da se dobije na vremenu i da se pitanje statusa Kosova dodatno internacionalizira povezujući status Kosova sa problemima koje međunarodna zjednica ima u Bosni i Hercegovini i na Kavkazu. Time se problem širi, a to se, kao što znamo pokazalo kao vrlo uspješna strategija u prošlosti. No vrijeme je ono što treba i međunarodnoj zajednici kako bi bila spremna reagirati na nezavisnosti Kosova".
Kosovski Albanci žele nezavisnost i tome cilju je sve usmjereno. Može li se očekivati brzo priznanje zapadnih zemalja?
"Gospodin Thaqi je vrlo jasno rekao nakon što je njegova stranka pobijedila na izborima da želi vrlo brzo proglasiti nezavisnost. No, onda je slijedio nešto realističniji pristup. Vjerojatnije je da će se to dogoditi u prvih nekoliko mjeseci 2008. Biti će, naravo, još diplomatskih pokušaja, pregovora , ali će se sve na kraju završiti jednostranim proglašenjem nezavisnosti, sa asimetričnim priznanjem. Vrlo je vjerojatno da će Sjedninje Američke Države i neke islamske zemlje biti prve koje će priznati nezavisno Kosovo u prvoj polovici slijedeće godine,a onda će sa početkom francuskog predsjedavanja Evropskom unijom i nekoliko evropskih država priznati Kosovo. No, sve članice to neće učiniti. Najmanje pet država na to nije spremno i to bi moglo ugroziti jedinstvo Unije, i to jest veliki problem. Naime, i Evropska unija kupuje vrijeme kako bi ipak zadržala jedinstvo po ovom pitanju".
Nakon što se posljednjih dana u srbijanskoj javnosti govori o zaštiti svakog milimetra kosovskog teritorija, upozorava međunarodna zajednica da bi priznanje Kosova mogao biti vrlo opasan čin, Paola Querciu, talijanskog eksperta za jugoistočnu Evropu pitali smo kako bi u slučaju izbijanja nasilja mogla reagirati međunarodna zajednica .
"Naravno da je međunarodna zajednica spremna regirati, no treba razlikovati retoriku od stvarnih prijetnji i politike. Ono čega Evropa, nažalost, nije svijesna je veza izmedju pitanja Kosova i krize u Bosni i Hercegovini. Misija EUFOR-a je početkom godine neopravdano reducirana. Očito je da za to nije bio pravi trenutak. To bi mogla biti podloga za jedan vrlo opasni scenario. Naime, nije stvar u tome što bi se moglo dogoditi na Kosovu, gdje smo bili svjedoci vrlo snažnog nasilja , poput onoga u martu 2004., već je problem kako će se nezavisnost Kosova odraziti na druge države u regiji, prvenstvo na stanje u Bosni kada je u pitanje Republika Srpska, ali i kako će se odraziti na osjetljive regije kao što je Kavkaz. Rekao bih da je vrijeme je za ozbiljno promišljanje unutar Unije. U ovom trenutku i nisam siguran da je bila mudra strategija međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini da ubrza centralizaciju države".
Da li bi onda u Republici Srpskoj mogle i u djelo biti provedene ideje o referendumu i otcjepljenju od Bosne i Hercegovine, i koliko bi takav scenarij mogao imati realnu podlogu, pitali smo Querciu.
"To je osjetljiva stvar. S referendumom se ne igra tako lako. Ponekad to ne mora biti potez vladajućih garnitura, oni se mogu jednostavno sakriti iza nekih nevladinih organizacija, udruženja građana ili pojedinih nacionalističkih pokreta koji mogu tražiti referendum. Uostalom stvari poput ove vidjeli smo i u Evropskoj uniji. Podsjetio bih na nizozemski referdnum. No referendum je, podvlačim, vrlo osjetljivo pitanje, a neko bi unutar srpske zajednice na Balkanu mogao doći na ideju da je sada povijesni trenutak i prilika da se prekrajaju granice. Ako je to moguće s Kosovom, oni mogu doći i na ideju da je to moguće i u drugim sredinama. Neki od njih žele u istu ravan staviti Daytonski sporazum i Rezoluciju 1244 i reći, ako se jadno mijenja , znači da se oboje može mijenjati . To ne znači da iza takvih ideja stoji politika Srbije, ili političko vodstvo Republike Srpske, ali lako je moguće da neke nacionalističke ili čak nevladine organizacije zauzmu upravo takvu platformu, a onda će biti teško za srpske političare, kako u Srbiji, tako i u Republici Srpskoj da ne slijede takav opasan put."
