Transkripti bi pomogli tužiteljstvu dokazati međunarodni karakter rata u Bosni i Hercegovini, kažu naši sugovornici ali možda bi u realizaciji njihovog zahtjeva moglo biti problema.
Zagrebački odvjetnik Anto Nobilo, koji je niz godina u Hagu vodio obranu Tihomira Blaškića, za naš radio govori o motivima ovog zahtjeva haškog Tužiteljstva:
„Haško Tužiteljstvo želi dokazati međunarodni oružani sukob u Bosni i Hercegovini, dakle da je i Hrvatska bila umiješana, ili direktno ili na način da su, faktički, HVO i Herceg Bosna bili agenti Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini i da su djelovali u cilju ostvarivanja političkih ciljeva Hrvatske. U tom smislu je jasno da su transkripti razgovora predsjednika Tuđmana sa ključnim ljudima u Hrvatskoj i Bosni, a koji se odnose na rat u BiH, od ključne važnosti.“
Nobilo ne očekuje da će transkripti dati nove podatke i o konkretnim inkriminacijama na račun šestorice optuženika:
„Prema onome što sam ja čitao, a čitao sam dosta tih transkripata, a i po prirodi stvari, o konkretnim zločinima najvjerojatnije nije raspravljano, i u smislu dokazivanja konkretnih zločina ti transkripti ne mogu poslužiti. Ali mogu poslužiti za utvrđivanje političkog konteksta u kome su se zločini desili.“
Novinarka „Slobodne Dalmacije“ i autorica knjige „Slučaj Blaškić“, Jasna Babić, upravo o tom političkom kontekstu:
„Kroz transkripte se zapravo vidi cijela jedna politička strategija, koja je u najmanju ruku prešutno, na raznim razinama, odobravala da se obave neke operacije koje su poslije kvalificirane kao ratni zločini. Stvarno ne znam kako pravno stoje, ali kao novinar mislim da su transkripti od izuzetnog značaja, jer pokazuju punu svijest državnog vrha, pokazuju njihove planove, njihove namjere, pokazuju njihove dogovore. Utoliko mislim da je to nešto bez čega se uopće ratna zbivanja u Hrvatskoj i Bosni ne mogu razumjeti.“
Hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini bila je šizofrena – od prihvata i skrbi za stotine tisuća izbjeglih i transfera pomoći za vojne i civilne potrebe Bosne i Hercegovine, do onoga o čemu govore transkripti:
„To je ono što se kolokvijalno naziva paralelni sustavi, pa paralelne zapovjedne linije, pa paralelne politike. Jedna politika je bila za međunarodnu javnost, a druga politika za nas unutra. Prema tome, za cjelovitu istinu su transkripti izuzetno važni, mada oni, naravno, nisu cjelovita istina.“
Odvjetnik Nobilo očekuje da će Haški tribunal prihvatiti zahtjev tužiteljstva i uvrstiti transkripte među dokaze:
„Ja smatram da će biti uvršteni, jer okolnosti kako su nastali, okolnosti gdje su pronađeni, okolnosti da ih je država Hrvatska i ovlaštene osobe za suradnju sa Haškim tribunalom dostavile, a prije toga su bili pohranjeni u Uredu predsjednika, po odluci predsjednika Tuđmana, sve su to okolnosti koje ukazuju na jednu autentičnost i teško će ih biti osporiti. E sad, koliku će dokaznu snagu imati ti transkripti, koliko će se sud na njih osloniti prilikom donošenja odluke, to je apsolutno drugo pitanje.“
Međutim, možda sve neće proći glatko sa zahtjevom Tužiteljstva. Odvjetnica optuženog generala Milivoja Petkovića, Vesna Alaburić, aktualno u Hagu, za naš radio kaže:
„Osnovno je pitanje ima li Tužiteljstvo Haškog suda uopće pravo predložiti te transkripte kao dokaz u ovom postupku?“
Ona tvrdi da je u Protokolu povodom predaje transkripata, što su ga 2002. godine potpisali tužiteljica Carla del Ponte i tadašnji zamjenik hrvatskog premijera Goran Granić, izričito navedeno da su ovi transkripti predani kao pomoć u procesu istraživanja činjenica, dakle pribavljanju novih činjenica, ali bez mogućnosti da se bez prethodne suglasnosti hrvatske vlade ti transkripti koriste u postupcima pred Haškim tribunalom. Ili, jednostavnije rečeno, vlada je svojom dodatnom suglasnošću uvjetovala moguće korištenje transkripata u postupcima.
Odvjetnica Alaburić kaže da je od Tužiteljstva u Hagu traženo objašnjenje, ali da napismeno još ništa nije stiglo. Također nema pisanog odgovora na traženje da nadležno tijelo hrvatske vlade da objašnjenje upotrebe transkripata, tako da se obrana, sada iz principijelnih razloga, protivi raspravljanju o transkriptima, kaže gospođa Alaburić:
„Jer smatramo da nisu udovoljene sve procesne pretpostavke da ti transkripti budu uvedeni kao dokazi u postupku.“
Ovu klauzulu protokola potvrdio nam je i sam Goran Granić:
„Ako hoće te spise uvesti kao dokazni materijal, obavezni su tražiti suglasnost vlade.“
U hrvatskoj vladi nismo uspjeli doznati je li iz haškog Tužiteljstva stigao zahtjev za suglasnošću za upotrebu transkripata u ovom postupku, a ako je stigao – što je na taj zahtjev odgovoreno.
Zagrebački odvjetnik Anto Nobilo, koji je niz godina u Hagu vodio obranu Tihomira Blaškića, za naš radio govori o motivima ovog zahtjeva haškog Tužiteljstva:
„Haško Tužiteljstvo želi dokazati međunarodni oružani sukob u Bosni i Hercegovini, dakle da je i Hrvatska bila umiješana, ili direktno ili na način da su, faktički, HVO i Herceg Bosna bili agenti Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini i da su djelovali u cilju ostvarivanja političkih ciljeva Hrvatske. U tom smislu je jasno da su transkripti razgovora predsjednika Tuđmana sa ključnim ljudima u Hrvatskoj i Bosni, a koji se odnose na rat u BiH, od ključne važnosti.“
Nobilo ne očekuje da će transkripti dati nove podatke i o konkretnim inkriminacijama na račun šestorice optuženika:
„Prema onome što sam ja čitao, a čitao sam dosta tih transkripata, a i po prirodi stvari, o konkretnim zločinima najvjerojatnije nije raspravljano, i u smislu dokazivanja konkretnih zločina ti transkripti ne mogu poslužiti. Ali mogu poslužiti za utvrđivanje političkog konteksta u kome su se zločini desili.“
Novinarka „Slobodne Dalmacije“ i autorica knjige „Slučaj Blaškić“, Jasna Babić, upravo o tom političkom kontekstu:
„Kroz transkripte se zapravo vidi cijela jedna politička strategija, koja je u najmanju ruku prešutno, na raznim razinama, odobravala da se obave neke operacije koje su poslije kvalificirane kao ratni zločini. Stvarno ne znam kako pravno stoje, ali kao novinar mislim da su transkripti od izuzetnog značaja, jer pokazuju punu svijest državnog vrha, pokazuju njihove planove, njihove namjere, pokazuju njihove dogovore. Utoliko mislim da je to nešto bez čega se uopće ratna zbivanja u Hrvatskoj i Bosni ne mogu razumjeti.“
Hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini bila je šizofrena – od prihvata i skrbi za stotine tisuća izbjeglih i transfera pomoći za vojne i civilne potrebe Bosne i Hercegovine, do onoga o čemu govore transkripti:
„To je ono što se kolokvijalno naziva paralelni sustavi, pa paralelne zapovjedne linije, pa paralelne politike. Jedna politika je bila za međunarodnu javnost, a druga politika za nas unutra. Prema tome, za cjelovitu istinu su transkripti izuzetno važni, mada oni, naravno, nisu cjelovita istina.“
Odvjetnik Nobilo očekuje da će Haški tribunal prihvatiti zahtjev tužiteljstva i uvrstiti transkripte među dokaze:
„Ja smatram da će biti uvršteni, jer okolnosti kako su nastali, okolnosti gdje su pronađeni, okolnosti da ih je država Hrvatska i ovlaštene osobe za suradnju sa Haškim tribunalom dostavile, a prije toga su bili pohranjeni u Uredu predsjednika, po odluci predsjednika Tuđmana, sve su to okolnosti koje ukazuju na jednu autentičnost i teško će ih biti osporiti. E sad, koliku će dokaznu snagu imati ti transkripti, koliko će se sud na njih osloniti prilikom donošenja odluke, to je apsolutno drugo pitanje.“
Međutim, možda sve neće proći glatko sa zahtjevom Tužiteljstva. Odvjetnica optuženog generala Milivoja Petkovića, Vesna Alaburić, aktualno u Hagu, za naš radio kaže:
„Osnovno je pitanje ima li Tužiteljstvo Haškog suda uopće pravo predložiti te transkripte kao dokaz u ovom postupku?“
Ona tvrdi da je u Protokolu povodom predaje transkripata, što su ga 2002. godine potpisali tužiteljica Carla del Ponte i tadašnji zamjenik hrvatskog premijera Goran Granić, izričito navedeno da su ovi transkripti predani kao pomoć u procesu istraživanja činjenica, dakle pribavljanju novih činjenica, ali bez mogućnosti da se bez prethodne suglasnosti hrvatske vlade ti transkripti koriste u postupcima pred Haškim tribunalom. Ili, jednostavnije rečeno, vlada je svojom dodatnom suglasnošću uvjetovala moguće korištenje transkripata u postupcima.
Odvjetnica Alaburić kaže da je od Tužiteljstva u Hagu traženo objašnjenje, ali da napismeno još ništa nije stiglo. Također nema pisanog odgovora na traženje da nadležno tijelo hrvatske vlade da objašnjenje upotrebe transkripata, tako da se obrana, sada iz principijelnih razloga, protivi raspravljanju o transkriptima, kaže gospođa Alaburić:
„Jer smatramo da nisu udovoljene sve procesne pretpostavke da ti transkripti budu uvedeni kao dokazi u postupku.“
Ovu klauzulu protokola potvrdio nam je i sam Goran Granić:
„Ako hoće te spise uvesti kao dokazni materijal, obavezni su tražiti suglasnost vlade.“
U hrvatskoj vladi nismo uspjeli doznati je li iz haškog Tužiteljstva stigao zahtjev za suglasnošću za upotrebu transkripata u ovom postupku, a ako je stigao – što je na taj zahtjev odgovoreno.
