"Ne štedim jer nemam dovoljno. Slobodni umjetnici ne mogu da štede."
"Jako teško. Dvoje djece školujem. Mali ljudi jedva prežive, a kamoli da nešto stave na stranu."
"Oročila sam oko 5.000 kuna, malo investicijski, mirovinski. Kada planiram neke radove, ili neku kupovinu, raskinem taj ugovor."
"Nemam od čega štedjeti. Što ću uštedjeti od penzije?"
"Svi smo u minusu. Svi živimo od plaće do plaće. Pokrivamo minuse."
"Ništa ne štedim jer je život kratak."
I najnovija istraživanja pokazuju da svega 42 posto Hrvata štedi. Unatoč tome, najsvježiji podaci hrvatske Narodne banke govore da štedna suma osjetno raste, te da su hrvatski građani krajem rujna držali u bankama ukupno 113,5 milijardi kuna depozita ili u prosjeku 3.455 eura po svakom stanovniku. Analitičar HNB-a, Igor Ljubaj:
"Ove godine rast štednje je posebice bio izražen tijekom ljeta, kada se zbog pojačanih prihoda od turizma bilježi povećanje štednje u bankama. Iako u posljednje vrijeme ulaganje na tržištu kapitala i u investicione fondove postaje sve popularnije, veliki dio građana još uvijek preferira tradicionalne i sigurnije oblike štednje. To su najčešće ročni depoziti. Na kraju rujna, od ukupne štednje u bankama, čak dvije trećine se odnosilo na štednju stanovništva u iznosu od 100,7 milijardi kuna. U razdoblju od kraja 2001. godine do rujna 2007. godine ukupna oročena štednja u hrvatskim bankama je više nego udvostručena."
Ne postoji istraživanje o strukturi štediša, no mnogi vjeruju da trenutno najviše štede visokoobrazovani mlađi ljudi od 25 do 35 godina, čija je prosječna plaća oko 1000 eura, koji žive kod roditelja i još nemaju djece.
Jedan od njih je i naš sugovornik, inženjer strojarstva:
"Skoro tri godine radim i mislim da ljudi u tom prosjeku definitivno investiraju u fondove ili dionice. U biti, jako puno ljudi, koje znam, štede, oko 70 posto."
Čim se kupi stan i dođu djeca, za štednju nema šanse, tvrdi njegova starija kolegica, pravnica s dvoje djece:
"Ne mogu shvatiti da nisam mogla u tri ili pet godina odvojiti barem 10 tisuća kuna i staviti ih u neki fond, pa neka se vrte. Iz mjeseca u mjesec ne uspijevam izdvojiti ni barem 500 kuna i staviti ih na račun. To nisam od ljeta uspjela."
Na pitanje "tko onda u Hrvatskoj ima novaca za štednju", slučajno zaustavljeni Zagrepčani i danas su nam ponovili ono što već godinama ponavljaju:
"Mislim da puno štednje ide na novopečene bogatune. Jedan jede meso, drugi zelje, a srama je u prosjeku."
"Štede oni koji su bili Francekovi ljubimci, koji su imali račune vani."
"Jedino ovi koji su pokrali, ti imaju na računima, ti imaju račune vani. Ne mislim da prosječan Hrvat, koji živi od plaće, može išta uštedjeti."
U povodu statističkih pokazatelja o "povećanoj štednji u Hrvata" priopćenjem se oglasio i predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever. Upozorava da brojke o velikom rastu štednje ipak varaju i kad se raščlane, nisu baš tako bombastične:
"U klasičnoj štednji situacija je takva da su se građani više zadužili, nego što su spremili novaca u te iste banke. Preko 65 posto plaća u Hrvatskoj je niže od prosječne plaće. To je ta druga realnost. Ono što smo mi pomalo crno-humorno stavili u svoje priopćenje to je da štede i poslodavci i to na dvije strane - na jednoj strani jer imaju novaca, pa mogu štedjeti, a na drugoj strani štede na plaćama svojih radnika, na pravima svojih radnika, na zaštiti na radu svojih radnika. Na tome štedeći doista uštede novce sami za sebe. Oni najbolje koriste ovu maksimu - štedite da bi mogli trošiti - s tim da štede na drugima, a na sebe potroše."
