Dostupni linkovi

Ovaj put ugostili smo Edina Zubčevića, prvog čovjeka Džez festivala koji se održava naredne sedmice.

RSE: Sljedeće sedmice, istog dana kad završava MESS, započinje Džez festival. Ove dvije manifestacije su, uz Sarajevo film festival, oslonci na kojima leži onaj tronožac našeg kulturnog samopouzdanja. Odakle džez u tako visokom društvu?

ZUBČEVIĆ: Mislim da je to društvo kojem ova muzika i umjetnička muzika uopšte, pripada. Mislim da je umjetnički festival kao što je naš Džez fest Sarajevo jedan od osnovnih fenomena urbaniteta. Mi na određen način pokušavamo, ne samo da pratimo trendove, nego i da učestvujemo u trendovima koji se trenutno dešavaju širom planete, a naročito na evropskoj sceni.

RSE: Šta će nama uopšte džez festival ako imamo velike koncerte pop, turbo-folk zvijezda?

ZUBČEVIĆ: Živimo u vrijeme deklarativne demokratije i svako ima pravo da sluša onu muziku koju želi i svako ima pravo da mu se sviđa ono što mu se sviđa. S druge strane, svi oni kojima se to ne sviđa imaju pravo da promoviraju muziku i ideje i umjetnike koji se njima sviđaju i za koje misle da trebaju biti predstavljeni. Znate da je vrlo teško nekome ko voli turbo-folk objasniti zašto je Johann Sebastian Bach značajniji od neke turbo-folk pjevačice.

RSE: Koliko će koncerata biti? Ko će sve svirati? Ko su tvoji favoriti?

ZUBČEVIĆ: Ja volim da kažem da su moji favoriti svi oni koji se nalaze u svakom izdanju Džez festa. Festival je organiziran na četiri festivalske scene, bit će održano 13 koncerata. Imamo i dva mini-festivala. Jedan se zove „Norwegian Wood“, gdje predstavljamo norvešku scenu. Drugi je „Turkish Delight“, u okviru kojeg predstavljamo dva programa s turske scene. S druge strane možemo pričati o različitim aspektima programa – o Bugge Wesseltoft-Artist in Residence koji će održati tri koncerta. Festival počinje 31. oktobra i biće otvoren na Glavnoj sceni u Bosanskom kulturnom centru koncertom Azize Mustafa Zadeh. Sljedećih dana na toj istoj sceni će nastupiti Mercan Dede sa projektom Secret Tribe. To je jedan tursko-kanadski ansambl. Nastupiće još jedan norveški bend – Jazzland Community. Četvrtog dana na Glavnoj sceni će nastupiti Libanonac s njemačkim pasošem Rabih Abou-Khalil sa jednim internacionalnim ansamblom – tu su još i američki, italijanski i francuski muzičari. Festival će biti završen na Glavnoj sceni koncertom portugalske pjevačice Maria João.

RSE: Imam osjećaj da se poimanje džeza, njegova percepcija posljednjih godina značajno promijenila, s obzirom na način konzumiranja, na mjesta izvođenja, čak i na mogućnost tumačenja samog pojma

ZUBČEVIĆ: Ono što mi volimo reći jeste da pravimo internacionalni muzički festival na prvom mjestu, a onda, na drugom mjestu, pravimo džez festival u pravom smislu riječi. Ono što je takođe jako važno reći jeste da mi radimo festival koji predstavlja različite stilove, raznovrsnu muziku i vrlo često imamo neke koncerte koji ne dolaze iz džez tradicije, ne pripadaju nekom main streamu, premda je jako teško definirati šta main stream uopšte jeste. Radimo festival koji želi da prezentira i da na određen način reflektira dio bogatstva koji egzistira na muzičkoj sceni, naročito u Evropi. Kada govorimo o Evropi, moramo reći da se u posljednjih 10, pa biću slobodan reći i 20 godina, na evropskoj sceni dešavaju vrlo uzbudljive i vrlo značajne stvari; evropska scena postaje globalno značajna i nije uopšte na neki način u nekom deficitu u odnosu na američku scenu.

RSE: Trenutno džezeri caruju Beogradom, pa će kod nas, a potom idu u Zagreb. Postoji li saradnja, zajednički pozivi, s obzirom na prenapučene kalendare kad su ove istinske zvijezde u pitanju?

ZUBČEVIĆ: Jako je nezahvalno raditi taj takozvani block-booking. Teško je to organizirati jer svi rade pod različitim okolnostima i svi, manje ili više, imaju različite vrste finansijskih problema. Onda, ukoliko radite jedan zajednički booking za tri ili četiri festivala, a ukoliko jedan festival bude u situaciji da smanjuje svoj program dva mjeseca prije festivala, svi ostali će imati vrlo ozbiljne posljedice u vezi s tim. Tako da se vrlo rijetko dešavaju te vrste saradnje. Svaki festival u Evropi nastoji da ima vlastitu fizionomiju, u umjetničkom smislu, i da prezentira i promovira ideje, stilove i muziku za koju misli da je značajna i važna. E sad, koji festival je uspešniji u tome, koji je manje uspješan, to se na kraju manifestuje u vidu rezultata festivalskog rada i najbolje se može sagledati nakon pet, deset ili petnaest godina. Mi mislimo da nam dobro ide i vidjećemo šta će vrijeme donijeti.

RSE: Publici u Sarajevu, Beogradu ili Zagrebu ponekad skaču zazubice zbog gostovanja nekih zvijezda koje gostuju u jednom, a ne gostuju u drugom gradu. Evo, recimo, Čika Korija će nastupati u Zagrebu, a kod nas neće. U svakom slučaju, svaki festival živi onako kako može i proteže se koliko može. Evo čitam kako je u Beogradu Džez festival na putu da postane jednak BITEF-u, BEMOS-u, BELEF-u, da ga država potpuno usvoji. Kod nas je skroz drukčije. Nema čak ni vlastite prostorije.

ZUBČEVIĆ: Priča je vrlo interesantna, ukoliko je ne bi pričali u oktobru mjesecu, pred festival, kada ima najmanje značaja i efekta. Ovaj festival je nastao bez ikakve finansijske pomoći javnih fondova, ministarstava i tako dalje. Kako je vrijeme prolazilo, od nekih simboličnih iznosa, to je pomalo raslo i raste vrlo sporom dinamikom. Sada imamo podršku kao da radimo četvrti ili peti festival, a ne jedanaesti. Ja taj čitav proces posmatram zaista samo kao proces i nadam se da će, bez obzira na sporost dinamike, u smislu napretka, u smislu nekih značajnih finansijskih investicija od strane države u ovaj festival, vrijeme ipak donijeti poboljšanje. Da li onom dinamikom koja je nama potrebna, ja to ne znam. Ali ono što je bitno jeste da je to stvar procesa. Mi smo potpuno odlučni da radimo ovaj festival još dugo. Čitav niz godina je ispred nas. A s druge strane, potpuno smo odlučni da se borimo za sve ono što mislimo da nam pripada i ono što mislimo da bi bilo pošteno kada govorimo o ovome festivalu.

RSE: Ja sam zapravo ovo pitanje postavio ponukan nedavnim vapajem, rekao bih jaukom našeg prijatelja Dine Mustafića u vezi sa ignorantskim odnosom vlasti prema vrhunskoj kulturi. Pada mi na pamet da ti imaš više razloga da budeš glasniji od Dine. Međutim, uvođenje takve vrste takmičenja je zaista besmisleno u ovom trenutku.

ZUBČEVIĆ: Džez fest Sarajevo već nekoliko godina ima ozbiljan budžetski problem. Mi taj problem imamo konstantno i konstantno pokušavamo da ga riješimo na različite načine. Ali, jednostavno, mi radimo festival onakav kakav želimo, bez obzira na nemogućnosti. Znači, ne radimo festival kakav možemo, s obzirom na kapacitete, već u svakom segmentu organizacije i osmišljavanja ovog festivala želimo da odemo korak-dva dalje, jer naša situacija ne može biti referenca za bilo šta. Potpuno je jasno šta se dešava u našoj zemlji i tu vrstu sivila ne želimo da imamo unutar festivala, jer mislimo da je smisao svakog umjetničkog događaja ove vrste zapravo da ljudima ponudimo kvalitetnije vrijeme i da ih uvedemo u jedan svijet koji je puno ljepši od njihove svakodnevice. Na kraju krajeva, radi se o svijetu muzike koji je definitivno uzbudljiv.

RSE: U svakom slučaju, bitno je da ima publike.

ZUBČEVIĆ: To je jedino bitno.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG