Dostupni linkovi

Činjenice o ratnim zločinima


Poternica za haškim beguncima, Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.
Poternica za haškim beguncima, Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.

Incijativa NGO: milion potpisa za formiranje Regionalnog tela za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji.

Nevladine organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava razgovarale su u Beogradu o instrumentima i inicijativama za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji. One najavljuju da bi uskoro moglo biti formirano Regionalno telo za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima, koje bi bilo formirano od strane Ujedinjenih nacija.

Oko od 40 nevladinih organizacija iz regiona, koje se bave ljudskim pravima, započeće uskoro projekat prikupljanja milion potpisa za formiranje Regionalnog tela za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj
Jugoslaviji. Ovo telo, kako navode, delom bi bilo u nadležnosti Ujedinjenih nacija, a delom u nadležnosti vlada zemalja regiona uključenih u ovaj projekat.

Nataša Kandić, direktorka Fonada za humanitarno pravo, koja u saradnji sa zagrebačkim Centrom za suočavanje sa prošlošću «Dokumenta» i Istraživačko dokumentacionim centrom iz Sarajeva, više od dve godine radi na formiranju ovog regionalnog tela, za RSE govori šta bi bili prioriteti tog tela:

"To telo bi se prvo bavilo utvrđivanjem činjenica, preuzelo bi svu arhivu koju ima Haški tribunal a koja se odnosi na već utvrđene činjenice, na dokumentaciju i dokumenta u posedu Tužilaštva Haškog tribunala. Takođe, organizovalo bi taj javni prostor za glas žrtava. Mislim da bi osim ovog popisa žrtava, koji će biti urađen i predat komisiji, moralo da postoji i bavljenje pitanjima nestalih – to je jedno veoma važno pitanje, otkrivanje masovnih grobnica. Mislim da bi to telo, osim bavljenja žrtvama, trebalo da se bavi i počiniocima."

Oko 130 000 ljudi je ubijeno, ili se vode kao nestali, u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije, a pred Tribunalom u Hagu, svega, 161 osoba je optužena, kaže za RSE, Vesna Teršelič, direktorka zagrebačkog Centra za suočavanje sa prošlošću «Dokumenta». Ona kaže da imajući u vidu te podatke i da suđenja pred lokalnim pravosuđima neće biti dovoljna formiranje Regionalnog tela za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima, predstavlja bitan deo u procesima tranzicione pravde i suočavanja sa prošlošću:

"Znamo da je veoma važno razmisliti šta još treba napraviti pored suđenja i da je osim dokumentovanja činjenica, koje je apsolutno na prvom mestu, stvarno važno stvoriti prostor u kojem ćemo moći da čujemo šta je bilo, kako je bilo, kako je ljudima danas, šta očekuju, koju vrstu podrške i obeštećenja žele, koju bi vrstu sećanja i komemoracije želeli."

Mirsad Tokača, predsednik Istraživačko dokumentacionog centra iz Sarajeva, naglašava da je važno stvaranje Regionalnog tela za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji, jer, kako kaže za RSE, taj program, umrežavanje nevladinih organizacija predstavlja jedini model efikasnog pritiska na vlasti u regionu koje, i dalje, odbijaju da se problemom ratnih zločina bave intezivno i odgovorno:

"Mi smo to shvatili kroz ovu našu regionalnu saradnju između Fonda za humanitarno pravo i Istraživačko dokumentacionog centra – koliko smo pojedinačno postajali jači upravo kroz našu saradnju. To je dobar primjer da možemo i moramo graditi ovu vrstu koalicije, i na nacionalnom i na regionalnom nivou, ne da bi primorali vlade, jer ne možemo, već da bi izvršili jednu vrstu pritiska. Možemo ponuditi svoju istinu, alternativne pristupe, možemo ponuditi faktografiju koja bi ih prisilila da o stvarima koje se tiču prošlosti, koja na žalost još uvek pritiska našu budućnost, razgovaramo na jedan drugi način. Dakle, postoji snaga ali svaka snaga traži organizaciju i ako je nemate sva naša pojedinačna energija se gubi."

Vesna Teršelić, kaže da intezitet koraka prema pravdi zavisi od društvene i političke volje, a još uvek postoji pitanje, kako kaže, koliko te volje, uopšte, ima. Ona naglašava da je nužno dokumentovanje činjenica o ratovima u bivšoj Jugoslaviji kako bi žrtve, napokon, mogle reći šta im se dogodilo:

"Taj prostor za glas žrtvi nije dovoljno velik i vrlo je važno da zajedno, i lokalno i nacionalno i regionalno, smislimo koja bi vrsta inicijative mogla da doprinese da se činjenice dokumentuju i da se mogu iskazati – da žrtve mogu reći šta im se dogodilo."

XS
SM
MD
LG