Dostupni linkovi

Odlučivanje van institucija


Bosnia-Herzegovina - Parliament of Bosnia-Herzegovina, Sarajevo, 11Oct2007

Nakon što su čelnici vodećih političkih partija van institucija dogovorili reformu policije, analiziramo da li su Parlamet i Vijeće ministara BiH postali puka mašina za glasanje.

U posljednjih nekoliko mjeseci bez saglasnosti šefova političkih partija u Bosni i Hercegovini je nemoguće donijeti bilo kakvu odluku. Ključne odluke za zemlju donose se u hotelima i kafanama, tokom izdvojenih sastanaka političkih lidera, o kojima javnost, ali i predstavnici bh. institucija, saznaju tek nakon što se dese.

Poslanik SDA u državnom parlamentu Halid Genjac smatra kako je to posljedica ustavne situacije u BiH, koja producira etničko kolektivno vođenje politike:

„Trenutak kad bi zaista Parlament bio parlament i kad bi se pozicija i opozicija mogle diferencirati na osnovu različitog gledanja na dobra rješenja za Bosnu i Hercegovinu, a ne na osnovu različitog gledanja za zaštitu prava kolektiviteta, i samo to, to bi moglo se desiti samo u trenutku kad promijenimo Ustav BiH, kad taj ustav osigura potrebnu zaštitu kolektivnih prava i kad osigura da država bude više građanska.“

Praksa da predsjednici vladajućih političkih partija u BiH pregovaraju o najznačajnijim pitanjima za zemlju, kao što su reforma policije i ustavne promjene, će se vjerovatno nastaviti, kaže jedan od čelnih ljudi PDP-a Branko Dokić. Pitanja od državnog interesa, prema njegovim riječima, i treba da razriješe političari, jer su oni i doveli do toga da BiH još uvijek nije potpisala sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Na naše pitanje jesu li time oštećeni građani, Dokić odgovara:

„Tu je narušeno i elementarno demokratsko pravo definisano Konvencijom o ljudskim pravima Savjeta Evrope, po kojoj zakone i ključne odluke mogu da donose u jednoj državi samo oni koji su izabrani od naroda i kome je narod dao svoj glas. Kod nas se, nažalost, to svede na kraju, ali uz čistu i puku formu.“

Za poslanicu SDP-a u Parlamentu BiH Mirjanu Malić nije začuđujuće što, primjerice, deklaraciju o reformi policije potpisuju čelnici stranaka, a ne najviši organ zakonodavne vlasti. Izvaninstitucionalan dogovor, navodi Malić, postoji i u Parlamentu jer vladajuća koalicija glasa po uzoru na stav svojih čelnika partija:

„Radi se o tome da se poslanici osjećaju nesposobni. Meni se čini da je politička klima u većini partija takva, posebno u onim koji se jako diče svojim demokratskim, ili probosanskim ili cjelobosanskim programima, kojih uopće ustvari nema, nego se radi samo o bici za fotelje.“

Bez saglasnosti šefova političkih partija nije moguće otpočeti procese u BiH, smatra poslanik SDS-a u državnom parlamentu Momčilo Novaković, iako prvi čovjek njegove političke partije ne učestvuje u pregovorima:

„Ne znači da takve političke dogovore će poštovati i opozicione partije. Vrijeme je pokazalo da takav politički čak ne poštuju ni one partije koje su ga potpisale, a pogotovu one koje nisu učestvovale u njegovom potpisu.“

Predstavnik nevladine organizacije Građansko organizovanje za demokratiju Ševko Bajić:

„Zašto bi samo dvadesetak ili deset političkih lidera odlučivalo u ime svih građana ove zemlje? To je jedan problem. Drugi problem je što su na taj način isključeni građani. Kad jednom isključite građane iz procesa donošenja odluka, onda nama, evo i javnosti i medijima, ostaje samo vrlo nezahvalan zadatak da na kraju budemo samo oni koji podržavaju, odnosno ne podržavaju, ili interpretiraju odluke koji su drugi već donijeli za nas.“

Na naš upit da li su političke partije u BiH, odnosno njihovi predstavnici u vlasti postali taocima lidera koji ih vode, Bajić odgovara:

„Problem je kada javnost, a i oni steknu dojam i tako se ponašaju da personificiraju građane koje predstavljaju, jer mi vrlo često imamo situaciju da političari, izabrani predstavnici vlasti zapravo zapravo, kad stavite građane u prvi plan, djeluju suprotno interesu građana. Ja ne mogu da vjerujem da u ovoj zemlji još uvijek nema izabranih predstavnika vlasti koji će npr. pozvati 100 hiljada građana na ulice Sarajeva ili Banje Luke, ali da podrže njihov socijalni program kojim imaju namjeru riješiti problem nezaposlenosti. Mi imamo sve drugo, samo ne tu priču o problemu nezaposlenosti. I to je upravo onaj pogrešan trend koji je tako tipičan za nedemokratske zemlje - da imate one man show. Imate jednog lidera koji u ime ne znam koliko hiljada, stotina hiljada grđana tvrdi da donosi sve odluke, a da te građane uopšte ne uključuje u proces donošenja odluka.“

Posljedica dogovora koje politički lideri vode van institucija BiH i bez uključivanja građana je, ocjenjuje Bajić, građanska apstinencija i nezainteresovanost za sve što se dešava u društvu.

  • 16x9 Image

    Dženana Karabegović

    Diplomirani žurnalista. Od 1999. prelazi iz Tuzle u Sarajevo, gdje u bh. dopisništvu RSE počinje raditi kao novinarka. Obrađuje političke teme, uređuje i vodi radijske emisije i urednica je magazina TV Liberty.

XS
SM
MD
LG