RSE: Kakav je vaš utisak nakon ovo nedjeljne rasprave u Parlamentu koja je okončana donošenjem novog Ustava, iako niste dali podršku za njegovo donošenje?
SINEŠTAJ: Prije svega moram čestitati građanima Crne Gore na novom Ustavu, prvom Ustavu samostalne, suverene i međunarodno priznate države Crne Gore. Vjerovatno će usvajanje Ustava dvotrećinskom većinom, čak i sa jednim poslanikom iznad tog broja, biti i utisak godine. Žao nam je što i mi nismo u toj većini, ali ljudski su principi u pitanju. Bit će prilike da to objašnjavamo.
RSE: Albanska alternativa je bila stranka koja je, zajedno sa Pokretom za promjene i Bošnjačkom strankom, dogovorila usvajanje Ustava u Parlamentu sa vladajućom većinom, ali ste ipak u samom finišu odustali od te podrške. Možete li nam to pojasniti?
SINEŠTAJ: Nisam odustao od podrške. U svom završnom govoru sam rekao da je Ustav realan, da je u mjeri mogućeg. S jedne strane smo imali ono što se zove preporuka Savjeta Evrope i zahtjeve Venecijanske komisije, a s druge strane morali smo svidjelo se to nekima ili ne, priznati da je Crna Gora međunarodno priznata država, i da sjutra građani treba da se služe službenim crnogorskim jezikom. Kada se sve sagleda, mislim da je Ustav dobar, da ne diskriminiše nikoga, da u prvom redu postoji ravnopravnost građana, a onda su nabrajani taksativno, po prvi put, predstavnici drugih naroda i jezici. Mislim da nema priče, niti može da stoji priča, da je Ustav diskriminatorski prema bilo kome.
RSE: Na drugoj strani imamo predstavnike Demokratskog saveza Albanaca u Crnoj Gori koji su rekli da je ostalo otvoreno albansko pitanje, a sa druge strane Srpsku listu čiji je lider, Andrija Mandić, rekao da je taj Ustav diskriminatorski, da Srbe stavlja u poziciju nacionalne manjine?!
SINEŠTAJ: Idealnog rješenja nema ni u jednom društvu. Neko može biti do kraja zadovoljan, ili prezadovoljan, a neko drugi da bude totalno nezadovoljan. Upravo je to realnost u ovom Ustavu. Postoji posebno poglavlje u Ustavu koje se zove Posebna prava manjina. Žao mi je što je to tako jer za manjine ne treba da bude ništa posebno u odnosu na ostale građane. Naziv je trebao da bude Manjinska prava i slobode. Prepušteno je svakome prema ličnom osjećanju hoće li da uživa prema Ustavu manjinska prava, ili će da uživa prava naroda koji je konstutivan ili ustavotvoran. Ustav dopušta i jedno i drugo. Sada možemo pričati da je to otvoreno pitanje. Dio sebe sam ugradio u taj Ustav, posebno u onom dijelu poglavlja koji govori o manjinskim pravima. Mislim da se po prvi put od 1974. godine rješava pitanje Albanaca i albanski jezik, pitanje izbora, upotreba nacionalnih simbola i obilježavanje nacionalnih praznika. Po prvi put Albanci i pripadnici manjina dobijaju mogućnost da svoje ime i prezime upisuju samo na svom jeziku i pismu. Nazivi ulica mogu biti na jeziku i pismu manjine. S jedne strane imate zahtjeve Savjeta Evrope i zahtjeve Venecijanske komisije, a s druge strane imate zahtjeve koji su faktičke prirode. Crna Gora je samostalna i to se mora konstatovati kroz Ustav. Ne možemo bježati od ogromne volje građana koja je iskazana na referendumu. Kada se sve sabere, mislim da je ovaj Ustav u mogućoj mjeri realno rješenje.
