Dostupni linkovi

Pismo reisa Cerića predsedniku Tadiću


Место для теракта выбрано оживленное: торговый центр, кинотеатр - все рядом
Место для теракта выбрано оживленное: торговый центр, кинотеатр - все рядом

Pitanja koja se otvaraju povodom pisma Reisa Islamske zajednice u BiH Mustafe efendije Cerića upućenog predsjedniku Srbije Borisu Tadiću.

Nakon što je reisu-l – ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić u otvorenom pismu predsedniku Srbije Borisu Tadiću zatražio da se Beograd ne meša u rad Islamske zajednice u Srbiji istražujemo da li i na koji način država to čini i da li u podelama u islamskoj zajednici Srbije ima političke pozadine.

Muftija Muamer Zukorlić koji za duhovni centar islamske zajednice u Srbiji smatra Sarajevo objašnjava za naš program da je poglavar Islamske zajednice BiH zatražio od predsednika Srbije da se država ne meša u smislu nepoštovanja autonomnosti islamske zajednice:

“Ono što se trenutno dešava je brutalno nepoštovanje principa autonomnosti, pre svega od strane Sulejmana Ugljanina, predsednika opštine u Novom Pazaru, a opština je sastavni deo državnog sistema. Gospodin Ugljanin je u septembru mesecu prošle godine pred medijima rekao da ukida mešihat islamske zajednice Sandžaka i da će verska pitanja muslimana biti u nadležnosti njegovog bošnjačkog nacionalnog veća. Naravno da su i neki drugi delovi države, u nekim trenucima, imali tendenciozan odnos prema islamskoj zajednici i nisu se ponašali u skladu sa zakonom. Posebno smo imali incidente sa policijom u Prijepolju i Sjenici.”

Druga struja u islamskoj zajednici u Srbiji proglasila je novog reisa čije je sedište u Beogradu i smenila Zukorlića sa mesta glavnog muftije u Srbiji, iako ove odluke ne priznaju svi mešihati, uz objašnjenje da su donete na način protivan propisima. Eldin Aščerić, sekretar Islamske zajednice Srbije sa sedištem u Beogradu kaže pak, da nema utisak da se država meša u poslove islamske zajednice:

“Osim ako neko smatra da je mešanje državnih organa sprečavanje incidenata u džamijama, odnosno sprečavanje naoružanih ljudi da sprovode pravdu po džamijama. Ako je to mešanje države u poslove islamske zajednice onda se ona na takav način meša. Mi smatramo da je u takvim slučajevima to potpuno legitimno i normalno delovanje države.”

Osim vernika okupljenih oko muftije Zukorlića i Sandžačka demokratska partija Rasima Ljajića ali i analitičari iz sandžačkih nevladinih organizacija navode Sulejmana Ugljanina kao čoveka koji stoji iza sukoba u islamskoj zajednici, a u nameri da napravi privatnu islamsku zajednicu čime je on, po njihovim rečima već dve godine pretio. Ugljanin je pozvao i svoje pristalice na prošlonedeljni skup u Novom Pazaru povodom dolaska reisa sa sedištem u Beogradu.Ova struja međutim, odbija povezanost sa Ugljaninom. Eldin Aščerić za političku umešanost pak, optužuje Ljajićevu SDP:

“Od kako su počeli ovi problemi u islamskoj zajednici ja još nijednom nisam čuo gospodina Ugljanina da se oglasio ili umešao na neki način. Islamska zajednica ne bi ni volela da ga čuje ikad da se meša u takva pitanja islamske zajednice, ne samo njega nego i druge političare. S druge strane, SDP se skroz svrstava na stranu Zukorlića i pokušava da ga na razne načine podrži.”

Kao osnovno objašnjenje prilika u islamskoj zajednici Srbije koristi se spor oko toga gde će biti duhovni centar, u Sarajevu ili Beogradu. Međutim, muftija Muamer Zukorlić kaže da to što se desilo nije stvar strujanja u islamskoj zajednici već brutalni napad dobro organizovan od Ugljanina, nekoliko tajkuna, delova političke vlasti u Beogradu i grupe insajdera u islamskoj zajednici:

“Motiv gospodina Ugljanina jeste da islamsku zajednicu pretvori u sopstvenu glasačku mašineriju. Podsetiću javnost da sam izabran za muftiju ’93. godine i tada sam u Sandžaku zatekao stanje da su neki imami u džamijama govorili da ko ne glasa za Ugljanina nije musliman. Uloga tajkuna i kriminala u ovome je što smo prošle godine sprečili jednu takvu grupu da otkupi deo vakufske imovine kroz privatizaciju. Interes grupe imama koji su krenuli tim nečasnim putem stoji i u činjenici da sam ja pre nekoliko meseci tražio od predsednika i premijera da nam dostave dosijee eventualnih saradnika obaveštajnih službi od strane imama.”

Ministarstvo vera danas nije želelo da se oglašava nakon Cerićevog pisma a ministar Radomir Naumov rekao je ranije da se država neće mešati u unutrašnja pitanja islamske zajednice ali da priznaje obe, što su mu pojedini političari ali i analitičari zamerili. Pored toga prvi put je ove godine na Ramazanski Bajram održana svečanost u Domu Narodne Skupštine Srbije čiji je domaćin bio Adem Zilkić, beogradski Reis. Predsednik parlamenta Oliver Dulić na primedbe pojedinih poslaničkih grupa je tada ovako odgovorio:

“Ne želim da se mešam u taj sukob na nikakav način, ali moram da kažem da sam ja otvorio vrata islamskoj zajednici i da mi je jako žao što je došlo do sukoba. Ali, ne može da se otkazuje nešto što je unapred zakazano.”

U javnosti su primetne i razlike u tumačenju pozadine i karaktera sukoba u islamskoj zajednici u Srbiji. Dok jedni u tom sukobu vide i umešanost države, drugi smatraju da je pre svega reč o sporu u samoj islamskoj zajednici.

Gdje je islamski duhovni centar?

Religija je, nažalost, svuda u svijetu predmet političkih i ideoloških instrumentalizacija. Na području bivše Jugoslavije možda više nego li drugdje. Profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Adnan Silajdžić smatra da stoga nije ni čudno ni novo što se, kako kaže, predsjednik Srbije Boris Tadić na različite načine umiješao u transformaciju Islamske zajednice u toj zemlji. On dodaje da svaka država nastoji da manipuliše religijom:

«Dakle, nema nikakve sumnje. Svaka država nastoji da manipulira religijom. S jedne strane zbog činjenice da je religija značajni društveni i socijalni kohezioni faktor i sa druge strane zbog činjenice da Islamska zajednica u Sandžaku u nekom smislu uvodi Srbiju u jedan sasvim specifičan odnos reguliranja državnih relacija, odnosa sa, recimo, Bosnom i Hercegovinom - u ovom slučaju sa kulturnim i nacionalnim korpusom Bošnjaka muslimana.»

Predsjednik Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Edhem Bičakčić smatra da Bošnjacima u Srbiji nije potreban reisu-l-ulema:

«Ustoličenje reisu-l-uleme u Beogradu nema, dakle, ni historijski, pa ni šerijatski osnov, pa jeste jedan politikantski čin vlasti u Beogradu. Mislim da se ovog puta radi o sljedbenicima Vojislava Koštunice, a ne Tadića. Bitno je šta će Tadić uraditi s obzirom na obećanja koja je dao reisu-l-ulemi prilikom njihovog zajedničkog susreta. Već postoji Mešihat Islamske zajednice sa sjedištem u Novom Pazaru, koji je sastavni dio Sabora Islamske zajednice BiH - njihovom slobodnom voljom i slobodnim izjašnjavanjem i odlučivanjem. Prema tome, Bošnjaci kao nacionalnost, a muslimani po vjeri koji žive u Republici Srbiji imaju svoju organizaciju islamske zajednice i nije im potreban nikakav reisu-l-ulema u Beogradu. To je bila njihova slobodna volja i slobodni izbor.»

Nakon raspada islamske zajednice bivše Jugoslavije oformljena je autokefalna Islamska zajednica Bosne i Hercegovine. Bičakčić ne smatra da se današnji stavovi prema Islamskoj zajednici Srbije kose sa onim što se unutar nekadašnje zajedničke islamske zajednice desilo početkom devedesetih:

«S obzirom da su Bošnjaci i Albanci dvije nacije koje ovdje uglavnom baštine islamsku vjeroispovijest, većinom ne u cijelosti, onda su oni prišli organiziranju toga. A pošto je Jugoslavija imala te prostore, to je prenesno u BiH. Ali sam institut reisu-l-uleme je prvobitno i uspostavljen u BiH i u Sarajevu od strane Austro-Ugarske kada je svoje odnose regulirala sa Turskom i sa sultanom u to doba.»

Profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu Adnan Silajdžić kaže da, iako je sadašnji bosanskohercegovački reisu-l-ulema bio jedan od zagovarača samostalnosti bh. islamske zajednice, nije bio svjestan silnih posljedica takve odluke:

«Kamo sreće da je imao u projekciji brojne reperkusije koje će pratiti čin stvaranja vlastite islamske zajednice u Bošnjaka. Ne, nije imao tada u projekciji. Mislim da se radilo o posve drugim stvarima. Tada je bilo važno politički homogenizirati Bošnjake muslimane i Islamska zajednica, odnosno razbijanje bivše jugoslavenske islamske zajednice, koja je bila kadrovski moćna, hijerahijski, organizaciono, financijski itd, ona je trebala samo poslužiti upravo tom cilju homogeniziranja nacionalnoga i političkog Bošnjaka, odnosno Muslimana tada.»

Na pitanje da li poglavar Islamske zajednice BiH treba da reaguje na probleme islamske zajednice druge zemlje, profesor Adnan Silajdžić kaže da je u sadašnjoj poziciji reakcija bosanskohercegovačkog reisu-l-uleme bila sasvim normalna:

«I sada principijelno govoreći: da li, recimo, duhovni poglavar Islamske zajednice u BiH može da se miješa u poslove religijske zajednice druge države? Ja ipak mislim da bi to pitanje trebalo razmotriti na nivou država i na nivou samostalnih vjerskih zajednica, uključivši Srpsku pravoslavnu crkvu - naprosto ograničiti ili eventualno definirati njihove ingerencije.»

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Mustafa efendija Cerić u otvorenom pismu predsjedniku Srbije Borisu Tadiću zatražio je da se Islamskoj zajednici u Srbiji omogući autonomnost u radu i pravo da bude u savezu sa Islamskom zajednicom BiH.

XS
SM
MD
LG