Dostupni linkovi

Kako knjiga prelazi granicu?


Sajam knjige u Frankfurtu

Prošle sedmice počeo je 59. Međunarodni sajam knjige u Frankfurtu, te nekoliko sličnih manifestacija u regiji. To je i odredilo temu sedmice koju je realizirao Vlado Azinović uz suradnju Želimira Bojovića, Ankice Barbir Mladinović, Maje Bjelajaci Ljubice Milićević.

Koliko su dostupne, prisutne i koliko se čitaju knjige iz susjednih zemalja na, uvjetno rečeno, zajedničkom bosansko-crnogorsko-hrvatsko-srpskom jezičnom prostoru? Postoje li još uvijek lingvističke, političke i ideološke prepreke koje su proteklo desetljeće i pol sputavale ovu vrstu razmjene, ili je interes za dobro književno djelo, bez obzira na porijeklo autora, dovoljno jak motiv da prevlada ove smetnje? Odgovore na ova pitanja tražimo uz pomoć naših reportera u Beogradu, Banja Luci, Zagrebu i Nikšiću.

SRBIJA

Srbija ove godine nije zastupljena na frankfurtskom sajmu knjiga. Razloga je više, ali svi uglavnom odražavaju stanje u izdavaštvu u toj zemlji.

Hrvatski izdavač V. B. Z. nedavno je u Beogradu otvorio svoje prvo predstavništvo. Knjige ovog izdavača bile su prisutne u nekoliko beogradskih knjižara i pre, ali sem posvećene publike za njihovo postojanje niko više nije znao. Za razliku od hrvatskih izdavača, koji su u jednom manjem broju ipak prisutni u Srbiji, izdavači iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore ili Makedonije gotovo da i ne postoje. Pored V. B. Z.-a, u Srbiji se nalazi i Školska knjiga iz Zagreba, kao i Mladinska knjiga iz Ljubljane, koja je pre izvesnog vremena kupila i jednog od najvećih srbijanskih izdavača BIGZ.

Vladimir Arsenijević, urednik u V. B. Z. Beograd, kaže da u Srbiji nekoliko pisaca iz regiona ima svoju veoma značajnu publiku:

"Jergović, Vedrana Rudan i Boris Dežulović su autori koji ovde izazivaju veliku pažnju. Onda ide još jedan broj autora koji su donekle poznati našoj čitalačkoj publici, ali ova tri autora na neki način izazivaju najveću pažnju i po pravilu se prodaju najviše. Mislim da je definitivni šampion Vedrana Rudan. Njen svaki naslov se proda po 5000-6000 primeraka, što je sada i ovde fantastičan tiraž."

Marko Srdanović iz izdavačke kuće Plato, koja ima nekoliko najopremljenijih knjižara u Srbiji, kaže da pored pomenutih autora svoju publiku u Srbiji ima i Igor Mandić, ali da ni jedan od tih autora nema tiraž veći od par hiljada primeraka, a često i manje od toga. Samo u dva slučaja srbijanska publika dolazi u knjižare da kupi nekog autora iz regiona:

"Prvi razlog je besomučna reklama putem TV-a, a drugi je posvećena publika."

Ipak, kaže Arsenijević, veoma je čudno da roba široke potrošnje može slobodno da se kreće u zemljama regiona, a da knjiga zapravo uopšte nema:

"Na neki način udaram u zid i pitam se zašto. Tražim i nalazim najrazličitije razloge zašto je to tako. Čini mi se da nije stvar u nedostatku nekih formalnih mogućnosti, čak ni infrastrukturnih, nego u jednoj neodlučnosti koju bi smo mogli da pripišemo nekim našim poslovično sporim ministarstvima kulture. Mislim da je deo odgovornosti i na ljudima koji tvore izdavačku, distributivnu i književnu scenu, da tu postoji jedna vrsta neodlučnosti i nespremnosti, ma koliko bizarno bilo da se to tržište objedini. Uzajamna distribucija je zasnovana na činjenici da mi razumemo jedni druge i da govorimo jezicima koje nije neophodno, pa ni potrebno, prevoditi. Utoliko nam se svima smeši jedno sasvim fino tržište od nekih 18 miliona ljudi, što čak ni u evropskom kontekstu ne zvuči tako loše. To bi svakako dalo jednu vrstu novog pogona izdavaštvu u ovim zemljama, ali i književnoj kreativnosti."

U beogradskim knjižarama trenutno se mogu naći naslovi izdavača iz regiona koji pokrivaju različite oblasti, kao što su filozofija, publicistika ili književnost. Snežana Ranković, šefica jedne od najvećih beogradskih knjižara, Stubovi kulture, kaže da je taj broj veći nego prethodnih godina, ali da je još uvek veoma mali broj naslova iz regiona:

"Zavisi od toga koliko se jedna izdavačka kuća ili knjižarska kuća bavi distribucijom i uvozom tih knjiga. Recimo da je trenutno prisutno nekoliko desetina autora. Vrh i veliko interesovanje vlada za njih dvadesetak."

Snežana Ranković ističe da su hrvatski izdavači sa svojim izdanjima u nekim oblastima brži od izdavača u Srbiji, što utiče na to da njihove knjige budu traženije:

"Više se kupuju prevedeni autori hrvatskih izdavača. Možda srpski izdavači kasne i dešava se da hrvatski izdavači imaju bržu reakciju za nekog od pisaca koji je u svetskom vrhu."

Međutim, na kupovinu knjiga izdatih u Hrvatskoj u znatnoj meri utiče i cena. Marko Srdanović kaže da postoji drastična razlika u ceni između srpskih i hrvatskih knjiga:

"Ako se ista knjiga u Srbiji prodaje po šest eura, u Hrvatskoj se prodaje po 15."

Sa druge strane, koliko god bilo malo interesovanja za autore iz regiona u Srbiji, čini se da je publika u regionu još manje zainteresovana za utore iz Srbije, kaže Arsenijević:

"Nije stvar u otporu onih drugih da čitaju nas, niti u nečemu što bi nacionalisti rado prihvatili kao nekakav razlog, nego u činjenici da srpska književnost vrlo često ostavlja utisak jedne zaparloženosti."

Marko Srdanović ističe da se svake godine sa svojim poznanicima iz regiona tokom trajanja sajma knjiga u Beogradu iznova dogovara o nekoj većoj i boljoj saradnji, ali do toga nikako da dođe:

"Opet ću imati 10 ili 12 sastanaka i kupiću pet naslova, a od mene neće niko."

Vladimir Arsenijević je optimista u pogledu buduće saradnje književnih izdavača u regionu:

"Budućnost je sjajna i ne može da bude drugačija, utoliko što je sadašnjost toliko loša da bi bilo zaista grozno kretati se ka gorem."

HRVATSKA

U knjižarama u Hrvatskoj na prste se mogu nabrojiti knjige iz susjednih zemalja. Nešto je više zastupljena stručna literatura, osobito s područja informatike. Od suvremenih pisaca i pjesnika iz susjedstva možete vidjeti tek ime ponekog mlađeg autora poput Marka Vidojkovića iz Beograda ili Gorana Samardžića iz Sarajeva. Iz ankete među mlađim Zagrepčanima doznajemo da nema predrasuda prema knjigama iz susjedstva, jedini problem je ćirilica. Stariji, koji se još sjećaju ćirilice, kažu kako nemaju volje čitati "ekavicu".

U većini knjižara kažu da nemaju ni previše upita o knjigama iz susjednih država:

"Moram priznati da se nismo sreli s tim da neko baš traži suvremenu srpsku književnost. Ne postoji baš veliki interes."

Iva Veble iz male obiteljske knjižare Veble, u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, primjećuje još jedan detalj:

"Puno ljudi obnavlja svoju kućnu knjižnicu, one klasike, kada nismo gledali da li imamo srpski ili hrvatski prijevod. Sada dosta ljudi knjižnicu obnavlja da bi imao hrvatski prijevod. Na to ranije nitko nije gledao."

U zagrebačkoj knjižari Ljevak, na samom Trgu Bana Jelačića, vidjeli smo čak nekoliko knjiga Đorđa Balaševića:

"Imamo Život ide dalje, to su neke kolumne iz Radio TV Revije. Imam i Jedan od onih života. Iz Slovenije baš nešto i nemamo. Iz Bosne imamo jednu stvar: Oživljavanje vjerskih nauka od autora Ebu Humid Muhamed El Gazali."

I Gabrijela Buljan iz knjižare V. B. Z. priznaje da na policama imaju tek neka bosanska izdanja i to od izdavačke kuće Bajbuk:

"Tu su Ozren Kebo i Marko Vešović. To su neki bosanski suvremeni autori."

Iz Srbije nemaju nijednu knjigu:

"Nemamo jer mi nismo antikvarijat. Novih izdanja iz Srbije nemamo. Nije da ih nemamo zbog krivih ideoloških razloga. Naručila bi ih vrlo rado. Ne znam zašto, ali je problem uvoza iz Srbije puno kompliciraniji, nego što je to s Bosnom."

Postoji li interes?

"Interes za srpske knjige postoji, ali je do njih još uvijek dosta teško doći zbog problema s uvozom. Stručne knjige bi ovdje imale prođu i mi se za njih borimo. Možda će se sada uspjeti nešto napraviti. Oni imaju jaku i arhitekturu i građevinarstvo i teoriju književnosti. Mnoge knjige kod nas nisu ni prevedene."

I u knjižari Ljevak posebno ističu interes za stručnim knjigama iz Srbije:

"Oni imaju veliki izbor kompjuterske literature. Mi smo kupcima znali naglašavati da je na srpskom jeziku, da ne bi bilo da nisu znali, ali ljudi vele da ne smeta."

Saša Rabilov, PR izdavačkog poduzeća i knjižare Profil megastore:

"Tendencija knjižare je takva da imamo titlove svih autora. Čak smo otvoreni i za sve promocije."

U toj najvećoj knjižari u Hrvatskoj ima jedna polica sa "zaostalim" starim izdanjima iz Beograda ili Sarajeva i prema riječima voditeljice ureda za odnose s javnošću, Vlatke Jeh, već su poprilično rasprodana:

"Kod nas objavljuju recenzije, objavljuju se i neka djela. Hrvatski izdavači također objavljuju neka djela autora sa tih područja, kao što je Samardžić, Vidojković ili Drnovšek. Sve tri njegove knjige su bile dosta veliki hiti i pojavljivale su se na top listama. Na ćirilici se nešto starih naslova možda može naći, ali se ćirilica ne traži."

Vlasnica knjižare Veble:

"Mislim da uvoz ćiriličnih izdanja nitko ne traži. Jedna ili dvije knjižare su jedno vrijeme radile uvoz i to po narudžbi. Nije bilo nekog masovnog uvoza, da sve što izađe kod njih, dolazi i kod nas."

BOSNA I HERCEGOVINA

U bosanskohercegovačkim knjižarama strani su autori uglavnom čitaniji od domaćih, a u oba tamošnja entiteta među vrlo traženima su knjige iz Srbije, Hrvatske i Crne Gore.

Jovica Latinović, vlasnik knjižare Litera u Banja Luci, objašnjava zašto je čitalački ukus njegovih sugrađana pretežno usmjeren na pisce iz Srbije:

"Vjerovatno zato što je u Banja Luci dominantan taj srpski moment a vjerovatno i zbog kvaliteta autora. Tu ima dosta kvalitetnih pisaca, koji već dugo važe za evropske pisce, kao Milorad Pavić ili Svetlana Velmar Janković, koja je već niz godina jedna od najčitanijih srpskih autorica."

U sarajevskim knjižarama zastupljenost djela iz susjednih zemalja približno je izjednačena sa domaćim izdavačkim kućama. Knjižara Šahinpašić ima oko 20.000 knjiga koje su izdane u zemljama regiona - najčešće u Srbiji i Hrvatskoj. Kako kaže prodavač Kenan Kaukčevac, potražnja za hrvatskim i srbijanskim izdavačima je dosta velika – bilo da se radi o beletristici ili stručnoj literaturi:

"Većinu traženih naslova imamo. Uglavnom nabavljamo od skoro svih izdavačkih kuća iz regije, a najviše iz Srbije i Hrvatske."

Jovica Latinović iz Banja Luke navodi da su u njegovoj knjižari, osim Milorada Pavića i Svetlane Velmar Janković, među najprodavanijim srbijanskim književnicima Srđan Valjarević, Marko Vidojković, Svetislav Basara, te Mirjana Jovanović i Goran Petrović. On objašnjava da je za dobar prolaz literature iz Srbije dijelom zaslužno i prisustvo samih autora, koji u Republici Srpskoj promovišu svoje knjige. Ko su najtraženiji autori, pitali smo i građane Banja Luke:

"Nepobitna je činjenica da se u Republici Srpskoj daleko više pojavljuju izdanja iz Srbije i da se više čitaju. Smatram da je to ipak stvar nekih političkih kuhinja, mada, bez obzira odakle pisac dolazio, ako dobro piše, svakako ga treba pročitati."

"Autori iz Srbije, Crne Gore i jedan dio hrvatske literature. Nisam opterećen nacionalizmom, ali čitam Crnogorce."

U sarajevskoj knjižari Svjetlost Komerc, preovladavaju beletristička djela izdavača iz regiona, pretežno iz Hrvatske i Srbije, dok kod stručne literature preovladavaju hrvatska izdanja. Kada je u pitanju knjiga, kupci ne obraćaju toliko pažnju na izdavača, jezik ili politiku, kaže rukovodilac knjižare, Džemal Žiga:

"Mi u radnji ne osjećamo taj problem. Knjiga se kupuje. Možda nekome više odgovara hrvatski prevod, nekome srbijanski, ali ne vidim u tome nikakav problem."

A u nedostatku domaćih izdanja, naročito kada je riječ o stručnoj literaturi, građani Sarajeva snalaze se sa knjigama iz Hrvatske ili Srbije:

"Hrvatska i Srbija imaju jaka izdanja literature iz ekonomske oblasti, tako da vrlo rado posjećujem Internet stranice vezane za hrvatsku i srpsku literaturu."

"Strašno me nervira što tih knjiga nema na bosanskom jeziku jer ako već živim u Bosni, zar ne bi trebalo da imamo svoje knjige, a ne da forsiramo tuđe knjige, hrvatske ili srpske, mada znam da je to u principu jedan jezik."

"Novih izdanja knjiga za moj fakultet nema, tako da sve što dobijem, dobijem u kopirnici, nema ih ni u knjižarama, ni u bibliotekama."

Građani Republike Srpske, osim književnika iz Srbije, navode neke autore koji su, kako objašnjavaju, baš po njihovom čitalačkom ukusu:

"Mislim da je u Bosni i Hercegovini trenutno najčitaniji pisac Miljenko Jergović, kojeg neki smatraju hrvatskim piscem, a neki ga svrstavaju u bosansko-hercegovačku književnost."

"Denis Kuliš je meni OK. Volim ga što se bavi nekim temama koje su naša bliska prošlost."

U banjalučkim knjižarama kažu da se dobro prodaju i djela hrvatskih pisaca Predraga Matvejevića, Dubravke Ugrešić i Vedrane Rudan.

Da u odabiru literature ipak ne dominira nacionalna pripadnost, svjedoči činjenica da su u Republici Srpskoj najmanje čitani autori upravo iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Ko u Banja Luci čita banjalučke autore, objašnjava Jovica Latinović:

"Rodbina i prijatelji. Nešto se proda na promociji, nešto se proda u knjižari, ali neku značajnu prodaju nemaju."

"To što su oni najmanje čitani dokazuje kako rade i šta se sve danas objavljuje."

CRNA GORA

U knjižarama u Crnoj Gori, iako ne u većem broju, mogu se naći knjige autora iz regije, odnosno, s uvjetno zajedničkog jezičnog prostora. U odnosu na vrijeme koje je obilježilo raspad bivše Jugoslavije, granice su sada otvorenije, a komunikacija izdavača je bolja. Crnogorski knjižari vjeruju da će se suradnja vremenom unaprijediti i da će nestati predrasude naslijeđene iz nedavne prošlosti.

U knjižari Carev most kažu da uglavnom uspijevaju da u relativno kratkom roku obezbjede sva izdanja koja čitaoce interesuju:

"Iz regiona ima knjiga starijeg datuma, ali i ovih novijih, koje su nagrađivane ili bile bestseleri u Hrvatskoj, Bosni ili u Srbiji. Mislim da su mediji dosta doprinijeli tome da su neke knjige, koje su nagrađivane, o kojima se priča ili komentariše u novinama, najtraženije, odakle god da dolaze. Iz Hrvatske je najzastupljenija Vedrana Rudan, možda i zbog toga što se dosta o njoj pričalo u medijima. Mislim da su najčitanije knjige sa područja Srbije. Jezičke barijere skoro da i ne postoje. Politika se osjeća donekle. Kod izvjesnih ljudi se može osjetiti neka vrsta odbojnosti prema knjigama koje dolaze iz određenih regiona."

Posjetili smo i knjižaru Mala kutija:

"Imamo dosta naslova. Da li postoje predrasude? Vrlo malo. Predrasude, ukoliko postoje, postoje u svakom pogledu, a ne samo po pitanju knjiga. Jedan mali broj ljudi će možda voditi računa o tome, možda će mu smetati, ali ljudima koji čitaju, nikada neće zasmetati knjiga sa prostota ex Jugoslavije. Dosta razgovaramo sa stalnim kupcima i uvijek pomenemo kako je bilo dobrih izdanja Školske knjige Zagreb i Svjetlost Sarajevo. I ako nam dođe nešto pod ruku, uvijek se ozarimo jer smo mi rasli sa tim knjigama i čitali ih. Podjednako je zastupljena Srbija, Crna Gora, Hrvatska, Bosna. Ono što se dešavalo, mislim da je bilo van svih nas i naših želja. Svi smo za mirnije tokove, za neku bolju saradnju, bolju komunikaciju i da se nešto uradi za duhovnu kulturu. To je ono što nas održava, što je bolje i ljepše."

Šta se najviše čita?

"Jergović. On je imao nekoliko promocija u Crnoj Gori i u posljednjih nekoliko godina dobijao je i nagrade za književnost. Ne možemo reći da je klasika opet u modi jer ona nikada nije prestala da bude aktuelna."

Građani biraju knjige na osnovu preporuka i svojih interesovanja:

"Ako mi neko preporuči nekog autora iz Srbije, koji je trenutno aktuelan, svakako ću uzeti to da pročitam. Uopšte nemam predrasude odakle je autor, niti sa kog je područja. Malo mi možda predstavlja problem neki hrvatski prevod, ali ako je autor obrađen kod naših izdavača, zašto da ne. Čitala sam Šumski duh od Gorana Samardžića, od Vedrane Rudan - Uho, grlo, nož, Od Marije Jovanović - Spletkarenje sopstvenom dušom."

"Tražim knjigu iz hrvatske književnosti. Skoro sam ušla u svaku knjižaru i biblioteku u svakom većem gardu u Crnoj Gori i nisam mogla da je nađem. Interesovanje postoji. Ne znači da ako više nismo u istoj državi, da ne treba da vlada interesovanje za pisce sa tih prostora."

"Mišljenja sam da prvo treba postaviti pitanje koliko se uopšte čitaju djela ovdašnjih autora, autora sa prostora Crne Gore. Mislim prvenstveno da ovdje ljudi vrše selekciju djela u zavisnosti od njihove procjene kojoj ideološkoj grupaciji autor pripada, nezavisno od kvaliteta književnog djela. Trenutno čitam knjigu Meta, književnika sa prostora Republike Srbije, gospodina Vuka Draškovića. Ona predstavlja sjećanje čovjeka koji je obilježio početak devedesetih godina svojim književnim i političkim radom."

"Politika donekle utječe, ali na mene ne može. Čitam sve što volim. Svi lijepo pišu."

"Vratila sam se ponovo Krleži i Selimoviću. Mislim da za određeno djelo vrijeme treba da da neki sud. Politička situacija na prostorima bivše Jugoslavije je takva da politika kreira neke standarde u svemu, pa i u književnosti. U Crnoj Gori važi pravilo da ako je neko politički podoban, onda je on i dobar pisac. E, ne može. Ljepota je važna u književnosti. Postoje standardi ljepote u umjetnosti i tu je vrijeme majstor. Tako i Njegoš kaže. Ako je nešto dobro djelo, ne postoje jezičke barijere. Ako je nešto lijepo, ljudi će se potruditi da to pročitaju, a predrasude, što se mene tiče, ne postoje. Svi smo mi voljeli da čitamo i Selimovića i Skendera Kulenović i Krležu."

"Čitam uvijek. Draga mi je svaka knjiga, bez obzira odakle dolazi. Mislim da svaka knjiga ima jednaku poruku i u Srbiji i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori. Isti nam je jezik, isti nam je kulturni prostor, pa i društveni milje u kome smo odrasli. Nekada je to bila zajednička država, tako da nemam nekih predrasuda. Koliko sam u mogućnosti da nabavim određenu knjigu koja me zanima, toliko je i čitam. U Nikšiću se teže nabavljaju knjige, pa nekada moram da odem do Podgorice, Beograda ili Sarajeva."

"Sve što je sa prostora bivše Jugoslavije me zanima, bar ono što razumijem, pa bilo to na bošnjačkom, srpskom, crnogorskom ili hrvatskom jeziku. Jako dobro se svi razumijemo. Upravo sam došao da tražim roman Miljenka Jergovića."

XS
SM
MD
LG