Dostupni linkovi

Geto u školskim klupama


Jedan od najistaknutijih profesora Franjevačke teologije u Sarajevu, dr Ivan Šarčević, za naš program je govorio o nedopustivoj nacionalnoj segregaciji učenika, odnosno o fenomenu "dvije škole pod jednim krovom", te o političkim dogovorima hrvatskih političkih partija.


Jedan od svakodnevnih problema bh. društva je razdvajanje djece u školama po nacionalnom osnovu. U zemlji utemeljenoj na krivim načelima segment obrazovanja bio je logičan prostor gdje se rat u određenom smislu produžava, kaže profesor Franjevačke teologije u Sarajevu i urednik časopisa „Svjetlo riječi“ fra Ivan Šarčević. Rješenje problema u ovakvoj političkoj situaciji u BiH teško da će doći na dnevni red i teško da će političari oko njega postići saglasnost:

„Mislim da nije samo problem u Federaciji, nego i u Republici Srpskoj gdje se i ne postavlja uopće pitanje mogućnosti da djeca drugih narodnosti uče na svom jeziku. Ja mislim da bi, možda, rješenje bilo, ne možda nego sigurno, da se zaštite sva manjinska djeca ondje gdje jesu i kad bi se svako kršenje prava na obrazovanje i na slobodu svoga jezika i govora sankcioniralo, počevši od nastavnika, učitelja i profesora, da bi to bilo drugačije. Mi, nažalost, živimo sada u takvoj situaciji gdje je razdvajanje poželjno. Mi smo u biti željni da čujemo jedni druge i da djeca ne budu zatrovana konfliktima i sukobima starijih. Kad se promijeni situacija da mi stariji mognemo razgovarati jedni s drugima i da ne budemo gledali u drugima neprijatelje, vjerojatno će se tada biti lakše i školovati.“

Svi u BiH smatraju, kaže Šarčević, da sukobi nastaju tamo gdje je neko manjina. Političari na tome mogu zarađivati i koristiti takve momente, a roditeljima je servirana priča da se sloboda ostvaruje samo ukoliko se zatvore, jer nismo naučeni da se bilo koja vrsta identiteta ne brani getoizacijom:

„Onoga trenutka kada budemo uistinu imali određenu vrstu identiteta, ponajprije identitet ljudskih prava, onda ćemo vjerojatno moći razumjeti da ne bi bilo nikakvih problema da se živi jedni s drugima, da se upoznaju ljudi, da se ne strašimo ako bismo čak počeli govoriti malo jezikom koji nam malo para uši, da to nije nešto da sada treba govoriti da je to katastrofa, ili čistiti vlastitu kulturu od drugoga.“

Ukoliko osnovni princip razmišljanja nije razmišljanje samo o sebi, moguće je postići bilo kakvu vrstu dogovora, smatra fra Ivan Šarčević. Tako je moguće i da se političari konačno dogovore i oko ustavnih promjena u BiH, iako predstavnici tri naroda imaju različite koncepte ove reforme:

„Moje je mišljenje da tu treba paralelno pratiti dva načela. To su načelo građanskih prava čovjeka pojedinca, njegovih sloboda, i načelo kolektivnih prava, u ovome smislu naravno i nacionalnih. A i onih koji nisu, koji se ne odlučuju za nacionalnu, niti za religijsku pripadnost - ono što se u nas uobičajeno kaže ’ostali’. Načelo koje bi ovdje trebalo, po mom mišljenju, prvo u tome napraviti jeste da se oslobodimo brige za samo sebe, jer ovdje se svi žale, gotovo redovito svi, osobito u Federaciji. Govori se o tome da budemo jednakopravni kao ostala dva naroda, a to znači da budemo nadmoćni na nekome području i da imamo mi to pravo nad drugima, da imamo vlast nad drugima.“

Dejtonski mirovni sporazum, prema Šarčevićevim riječima, uvukao se kao sveti Trojanski konj u političku svijest u BiH:

„To kreiranje novoga ustroja ove zemlje radi se ponovno na dejtonskom principu, a najveća kriva tvorevina dejtonskog principa jeste ono što ja nazivam u zadnje vrijeme ’republika šutnje’, to je Repubilka Srpska - i svi oni koji žele rješavati, pa tako i Hrvati, ugledaju se na taj model. On je najgori. Jer, ova zemlja je takva da se ne može izgraditi isključivo na nacionalnom principu.“
  • 16x9 Image

    Marija Arnautović

    U novinarstvu od 1998, a od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom birou RSE i urednica i voditeljica magazina TV Liberty.

XS
SM
MD
LG