„Točno je da je supruga ovog gospodina koji je tu bio jučer bila nabijena na kolac. Ja sam to vidio.“
Liječnik i umirovljeni pukovnik hrvatske vojske Marko Jagetić sudjelovao je s ekipom liječnika vojnog saniteta Glavnog stožera Hrvatske vojske od 11. do 16. rujna 1993. godine na asanaciji terena nakon vojne akcije Medački džep, a glavni zadatak im je bio prikupiti 52 mrtva tijela za razmjenu sa srpskom stranom. Nesretna žena Steve Jovića, prema njegovim riječima, nije mogla u razmjenu jer je bila previše izmasakrirana:
„Načelnik saniteta Glavnog stožera je strogo zabranio da u tih 52 ide bilo koje tijelo na kojem se vide tragovi mučenja ili masakriranja. Mogla su ići samo tijela s čistim ranama.“
Jagetić je naveo da je naredbu o prikupljaju 52 tijela dobio od tadašnjeg načelnika saniteta Glavnog stožera dr Kornelija Brkića, uz prijetnju da će, ako ih na vrijeme ne prikupi, i njega likvidirati. General Rahim Ademi mu je odredio vojnike za ispomoć. Kazao je još da je dr Brkić prisiljavao patologe da izjave kako su ozlijede na tijelu nastale u neposrednoj borbi, što se iz rana, kaže Jagetić, nije moglo zaključiti.
Ukupno su prikupili više od 70 leševa kod Debele Glave, Bilajskog Novog, Divosela, u blizini Počitelja i Čitluka. Osobno je pregledao više od 50 tijela, uglavnom sredovječnih muškaraca i žena. Tvrdi da nitko nije imao oružje, osim jedne bombe u džepu jednog muškarca, za koju vjeruje da ju je netko podmetnuo, a samo su dva u leša, prema njegovom svjedočenju, bila u vojničkoj uniformi i jedna žena u JNA vjetrovki:
„Svi su bili u civilu, i to u onim radničkim, seljačkim odijelima.“
Jagetić je dalje kazao da su sva tijela zbog vrućine stravično zaudarala i iz njih su izlazili crvi. Trpali su ih u kamion sa žutom ceradom i natpisom „Lero“, te vozili u magazine u selu Jasikovac. Sa njih je skinuta odjeća i spaljena, a 52 leša u boljem stanju su oprana i pripremljena za razmjenu, ostali su bagerom zatrpani ispod ruševina sela Obradović kraj Gospića ili bačeni u septičke jame. Imao je dojam da je Ministarstvu obrane bilo važno da se svi leševi uklone iz zone u koju je ulazio UNPROFOR:
„Kad je sve bilo gotovo, gospodin Brkić je iz mog ureda nazvao pokojnog gospodina generala Bobetka i javio mu da je zadaća izvršena.“
Jagetić navodi da su se na većini tijela vidjele i rane od noža, a hrvatski vojnici su mu sami pričali kako su navodno nekog četničkog vojvodu dva sata rezuckali. Dvije žene su žive spaljene u kući, a vidio je i dva sredovječna muškarca užetom i lancem obješena o drvo. Godinu dana nakon toga, slučajno je upitao jednog hrvatskog vojnika da li sjeća tih obješenih ljudi:
„On mi je rekao: ,Pa, gospodine pukovniče, kako se ne sjećam, ispod njih smo pekli janjca‘.“
Umirovljeni pukovnik Marko Jagetić živi u Rijeci, porijeklom je iz Ivanca u hrvatskom Zagorju. Do pada vojarne u Gospiću bio je načelnik saniteta tamošnje JNA, a onda se priključio Hrvatskoj vojsci.
U današnjem je svjedočenju u procesu protiv generala Norca i Ademija kazao kako je njegov dojam da je operacijom Medački Džep rukovodio i zapovijedao admiral Davor Domazet Lošo, jer ga je u Operativnom centru u Gospiću 9. rujna 1993. godine osobno čuo da izdaje zapovijedi:
„Sjedio sam dva metra od njega, držao je telefon u ruci i zapovijedao artiljerijskom vatrom po kojim ciljevima će ići.“
Norac je zapovijedao artiljerijskom vatrom?
„Ne, gospodin admiral Domazet.“
Na Jagetićevo svjedočenje reagirao je optuženi general Mirko Norac i nazvao ga tendencioznim i nevjerodostojnim. Kazao je da su se srpski vojnici presvlačili u civile i da nije točno da su skoro svi ubijeni Srbi bili civili.
Liječnik i umirovljeni pukovnik hrvatske vojske Marko Jagetić sudjelovao je s ekipom liječnika vojnog saniteta Glavnog stožera Hrvatske vojske od 11. do 16. rujna 1993. godine na asanaciji terena nakon vojne akcije Medački džep, a glavni zadatak im je bio prikupiti 52 mrtva tijela za razmjenu sa srpskom stranom. Nesretna žena Steve Jovića, prema njegovim riječima, nije mogla u razmjenu jer je bila previše izmasakrirana:
„Načelnik saniteta Glavnog stožera je strogo zabranio da u tih 52 ide bilo koje tijelo na kojem se vide tragovi mučenja ili masakriranja. Mogla su ići samo tijela s čistim ranama.“
Jagetić je naveo da je naredbu o prikupljaju 52 tijela dobio od tadašnjeg načelnika saniteta Glavnog stožera dr Kornelija Brkića, uz prijetnju da će, ako ih na vrijeme ne prikupi, i njega likvidirati. General Rahim Ademi mu je odredio vojnike za ispomoć. Kazao je još da je dr Brkić prisiljavao patologe da izjave kako su ozlijede na tijelu nastale u neposrednoj borbi, što se iz rana, kaže Jagetić, nije moglo zaključiti.
Ukupno su prikupili više od 70 leševa kod Debele Glave, Bilajskog Novog, Divosela, u blizini Počitelja i Čitluka. Osobno je pregledao više od 50 tijela, uglavnom sredovječnih muškaraca i žena. Tvrdi da nitko nije imao oružje, osim jedne bombe u džepu jednog muškarca, za koju vjeruje da ju je netko podmetnuo, a samo su dva u leša, prema njegovom svjedočenju, bila u vojničkoj uniformi i jedna žena u JNA vjetrovki:
„Svi su bili u civilu, i to u onim radničkim, seljačkim odijelima.“
Jagetić je dalje kazao da su sva tijela zbog vrućine stravično zaudarala i iz njih su izlazili crvi. Trpali su ih u kamion sa žutom ceradom i natpisom „Lero“, te vozili u magazine u selu Jasikovac. Sa njih je skinuta odjeća i spaljena, a 52 leša u boljem stanju su oprana i pripremljena za razmjenu, ostali su bagerom zatrpani ispod ruševina sela Obradović kraj Gospića ili bačeni u septičke jame. Imao je dojam da je Ministarstvu obrane bilo važno da se svi leševi uklone iz zone u koju je ulazio UNPROFOR:
„Kad je sve bilo gotovo, gospodin Brkić je iz mog ureda nazvao pokojnog gospodina generala Bobetka i javio mu da je zadaća izvršena.“
Jagetić navodi da su se na većini tijela vidjele i rane od noža, a hrvatski vojnici su mu sami pričali kako su navodno nekog četničkog vojvodu dva sata rezuckali. Dvije žene su žive spaljene u kući, a vidio je i dva sredovječna muškarca užetom i lancem obješena o drvo. Godinu dana nakon toga, slučajno je upitao jednog hrvatskog vojnika da li sjeća tih obješenih ljudi:
„On mi je rekao: ,Pa, gospodine pukovniče, kako se ne sjećam, ispod njih smo pekli janjca‘.“
Umirovljeni pukovnik Marko Jagetić živi u Rijeci, porijeklom je iz Ivanca u hrvatskom Zagorju. Do pada vojarne u Gospiću bio je načelnik saniteta tamošnje JNA, a onda se priključio Hrvatskoj vojsci.
U današnjem je svjedočenju u procesu protiv generala Norca i Ademija kazao kako je njegov dojam da je operacijom Medački Džep rukovodio i zapovijedao admiral Davor Domazet Lošo, jer ga je u Operativnom centru u Gospiću 9. rujna 1993. godine osobno čuo da izdaje zapovijedi:
„Sjedio sam dva metra od njega, držao je telefon u ruci i zapovijedao artiljerijskom vatrom po kojim ciljevima će ići.“
Norac je zapovijedao artiljerijskom vatrom?
„Ne, gospodin admiral Domazet.“
Na Jagetićevo svjedočenje reagirao je optuženi general Mirko Norac i nazvao ga tendencioznim i nevjerodostojnim. Kazao je da su se srpski vojnici presvlačili u civile i da nije točno da su skoro svi ubijeni Srbi bili civili.
