Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Obećanja ne grade krov nad glavom


Predsjednik Komisije za izbjeglice i raseljena lica BiH Slavko Marin, izjavio je tokom posjete Banjaluci da je potrebno milijardu konvertibilnih maraka da bi se po sadašnjim tržišnim cijenama napravile kuće svim osobama koje su u Bosni i Hercegovini svoje domove imale prije rata.

On je istakao da će ova komisija, koja će prvu sjednicu imati sutra, raditi na tri projekta – projektu „Cefta“ Razvojne banke kojim će biti riješeno pitanje kolektivnog smještaja, zatim na projektu „ZP 06“ koji obuhvata 30 opština u BiH i projektu „Sutra plod“ koji obuhvata 12 opština BiH:

„Planirali smo konstituirajuću sjednicu, gdje ćemo obaviti sve te formalne procedure. Problematika je utoliko veća jer su zahtjevi i potrebe na terenu daleko veći nego što mi možemo pokriti našim financijskim potencijalima, dakle sredstvima kojima raspolažu i komisija i razni drugi nadležni organi u BiH. Imajte u vidu i činjenicu da je materija izbjeglih i raseljenih osoba podijeljena nadležnost, u Federaciji BiH po županijama i kantonima, pa do entiteta i konačno državne razine – do Ministarstva za ljudska prava, gdje sam ja zamjenik ministra i ujedno predsjednik ovoga povjerenstva. Iz tih razloga, praktično nijedna razina vlasti nije u situaciji da donese odluke koje mogu naredbodavno utjecati na to kako će se ponašati neka od drugih razina vlasti koja ima nadležnost u ovoj oblasti. Upravo važnost ovog povjerenstva jeste u tome da ima jednu koordinirajuću ulogu, prije svega u realizaciji zajedničkih projekata, u čijem financiranju sudjeluju i entiteti i Distrikt Brčko i država Bosna i Hercegovina iz svoga proračuna. A uz tu cijelu priču imamo i određene međunarodne donatore, koji zajednički sa nama i zajedničkim sredstvima realiziraju određene projekte. Ako postignemo suglasje, entitet Republika Srpska bi udružila četiri miliona konvertibilnih maraka, Federacija BiH isto toliko, Distrikt Brčko milion i četiristo dvadeset i sa dodatnih 650.000 bi to ukupno iznosilo 10 miliona maraka. Već sada imamo određene aktivnosti kad je u pitanju projekt Razvojne banke, s kojom mi udružujemo svoja sredstva, gdje imamo za cilj riješiti pitanje kolektivnih centara u BiH. Tim projektom bi trebalo biti obuhvaćeno, prema sadašnjim naznakama – a hoće li to biti tako ili ne, o tome će odlučiti komisija – oko 627 kuća za obitelji koje danas žive u alternativnom smještaju i u kolektivnim centrima. Također imamo u realizaciji projekat koji obuhvata 30 općina u BiH. Pokušat ćemo novce koji nam ostanu nakon investiranja u projekt kolektivnih centara i alternativnih smještaj – oko tri miliona sedamsto sedamdeset tisuća – pridodati već postojećem projektu koji obuhvata 30 općina u BiH. Odluka o tome je donesena još u bivšem sazivu komisije. Nije isključeno da nećemo proširiti tu odluku, ili ćemo možda u okviru tih 30 općina prepoznati njih pet. Takođe je u Bosni i Hercegovini sada aktualan projekat ,Sutra plod‘, gdje zajednički sa UNDP-om, sredstva koja imamo na razini države i koja daju entiteti, realiziramo projekte u 12 općina. Ta informacija će se naći na povjerenstvu. Nakon 10 ili 15 godina, zavisno koji podatak uzimamo, proces povratka nije završen i procesu povratka se i dalje mora poklanjati dužna pozornost. Što se tiče mog osobnog stajališta u vezi s tim problemima, svima onima koji su imali imovinu, a ona je uništena, ova država je dužna obnoviti tu imovinu.“

Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske i član Komisije Omer Branković dodao je da se za ovu problematiku izdvajaju minimalna sredstva, te izrazio negodovanje što se državna komisija formira uz veliko kašnjenje:

„Neka svako preuzme svoj dio odgovornosti prema ovim nesretnim izbjeglicama i povratnicima. Devet mjeseci smo čekali da se konstituiše komisija i nadamo se da ćemo brže raditi nego što smo konstituisali komisiju. Mi smo za Fond za povratak na nivou BiH predvidjeli 2,6 miliona iz budžeta, odnosno, po rebalansu koji ide ovih dana, još 1,4 miliona. Ukupno četiri miliona. Vlada FBiH učestvuje s četiri miliona, Brčko Distrikt sa 600.000 i fond sa dva miliona i nešto. Radi se o ukupno oko 10 miliona. U Bosni i Hercegovini ima još 45.000 porušenih stambenih jedinica. Da ne govorim o infrastrukturi i o elektrifikaciji povratničkih naselja. Elektrifikacija povratničkih naselja nam je ogroman problem na nivou čitave BiH, ne samo u RS-u, nego i u FBiH. Pokušavali smo to riješavati sa predstavnicima Elektroprivrede, međutim, nije išlo. Prošlo Vijeće ministara je potpisalo ugovor da priključak može biti besplatan ako je udaljen 100-150 metara, međutim, ni to se ne poštuje. Dakle, i na tom planu moramo svi zajednički raditi. Nadam se da će ovaj novi saziv uraditi mnogo više nego prethodni.“

Potpredsjednik Republike Srpske Davor Čordaš je upozorio na nedopustiv način rada Vijeća ministara BiH, koji je odgovoran što Komisija za izbjeglice i raseljena lica BiH u novom sazivu sa radom počinje tek 24. septembra.

Čordaš je naglasio da se mnogo priča o povratku, ali da se, kada je riječ o rebalansu budžeta, uvijek odvajaju simbolična sredstva:

„Mislim da je takav način rada svih onih koji su trebali sudjelovati u izboru komisije nedopustiv. I ovom prigodom želim reći da je u ovom slučaju vrlo jasna adresa na koju se treba uputiti pitanje zašto to nije tako bilo, u ovom slučaju to je Vijeće ministara. Vrlo jasni prijedlozi su došli odmah po konstituiranju Vlade RS-a, Vlade FBiH i Vlade Brčko Distrikta, međutim, Vijeće ministara je skoro četiri-pet mjeseci stopiralo prijedlog. Predsjedništvo je u ovom slučaju reagiralo vrlo brzo. To je priča za sebe i mislim da nju ne treba tako lako preskočiti, jer će najčešće svi ti drugi pitati zašto taj Fond za povratak nije radio. Sad ćemo sigurno imati jedan veliki problem. Vjerujem da ćemo se u ovom sazivu, ne samo mjesečno, nego ako bude trebalo i češće, sastajati, da ne bi više predstavljali nikakvu smetnju na terenu kad je u pitanju operativan rad. Sredstava sa svih razina vlasti koje imaju određenu nadležnost bi ukupno u ovoj godini trebalo biti negdje 170 miliona KM i trebala bi biti raspoređena za povratak ljudi na svoja ognjišta. Tu se ne radi samo o obnovi kuća, već i o infrastrukturi. Međutim, nigdje nećemo moći dobiti podatke ko je koliko uložio. Tako da mislim da takav način različite podijeljenosti nadležnosti i ulaganja sredstava ne donosi dobro onima kojima treba, a to su u ovom slučaju povratnici. Vjerujem da ni Fond za povratak neće raditi na način na koji je radio do sada, već da će procedure biti znatno kraće, neovisno što svi ulazimo u onu proceduru javnih nabavki i tu je problem najčešći. U onom momentu kad se odrede krajnji korisnici, prođe još dva-tri mjeseca dok se odredi ko će ustvari nabaviti taj materijal, a ako je u pitanju i ugradnja, onda i izvođač radova. Mislim da moramo sa razine komisije uticati da se te procedure, kad su u pitanju povratnici, pojednostave. Naravno, to ne znači da treba izbjegavati transparentnost i sve pozitivne propise. Ali ako ćemo čekati tri do četiri mjeseca od odabira, onda ćemo svaki put raspravljati o izvješću od prije dvije, tri ili četiri godine.“

Savjetnik predsjednika Vlade RS-a i član Komisije Miladin Dragičević, dodao je da bi za mjesec dana planirana sredstva trebalo prebaciti u Fond za povratak BiH, kao i da se tek onda mogu razmatrati projekti koji će započeti u ovoj godini:

„Potreba mnogo, para malo. Znači, faktički, mi bi trebali, za jedno mjesec dana, da okupimo planirana sredstva na jedno mjesto, a to je Fond za povratak na nivou BiH. Tek onda možemo razmatrati projekte koji bi se započeli u ovoj godini, odnosno, vjerovatno bismo ih prenijeli u 2008. godinu. Vjerovatno ćemo promijeniti neke metode i sadržaje rada ova komisije, iz razloga što neće biti samo obnova kuća po principu ,ključ u ruke‘, nego ćemo imati i druge sadržaje, posebno izgradnju i obnovu infrastrukturnih objekata. Jer, sada nam je glavni cilj da zadržimo one ljude koji su se vratili, da ne odu i oni. Ovih dana smo, zajedno sa federalnim ministarstvom, obilazili mnoga izbjeglička mjesta, i u FBiH i u Republici Srpskoj, i vjerujte da je ovo posljednji vapaj tih ljudi, koji su se vratili prije četiri-pet godina, da njihova djeca više ne uče uz plinsku lampu i da više ne pješače do škole po desetak kilometara jer nemaju prevoznog sredstva, jer nemaju mostova, jer nemaju puteva i tako dalje. Prema tome, ta infrastruktura u povratničkim naseljima je sada, vjerujte, preča nego nekome obnoviti kuću. Da je imao malo više interesa, za ovih 15 godina bi se vjerovatno potrudio da se uključi u neki program. Prema tome, evo mi u ponedjeljak imamo i konstituirajuću i prvu radnu sjednicu. Ova komisija će zasjedati svaki mjesec, da bi koliko-toliko nadoknadili ovaj vakuum koji je nastao od raspuštanja prethodne komisije do izbora nove. Što se toliko čekalo, o tom-potom. Ali, evo, mi smo voljni, to je usaglašeno. Evo vidite da i prije same sjednice dogovaramo metoda i sadržaj rada, da se o tome ne raspravljamo na samim sjednicama, već da operativno radimo.“

Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Omer Branković o zastojima u provedbi aneksa VII Dejtonskog sporazuma kaže:

„Bosna i Hercegovina će raditi još godinama na rješavanju problema izbjegličke i povratničke populacije. Problem izbjeglica iz Hrvatske ne možemo da riješimo do dan danas. Tu postoje užasni problemi. Sarajevska deklaracija je potpisana, međutim, ljudi ne mogu da ostvare svoja osnovna građanska prava – povrat imovine i uvezivanje staža. Donatora je sve manje i manje. Ako ulazi, bilo koji donator sada traži učešće vlastitih sredstava, dakle sredstava vlade, sredstava lokalne zajednice. Ja se nadam da će se iduće godine sredstva iz budžeta RS-a, koji je isti kao i prošle godine, za povratničku i izbjegličku populaciju povećati. Ima ideja da se ovo ministarstvo transformiše i vjerovatno će se to u nekoj bliskoj budućnosti i dogoditi.“

O tome kad će biti završen cijeli proces povratka i obnove, predsjednik državne Komisije za izbjeglice Slavko Marin ističe:

„Bosna i Hercegovina je prije četiri godine donijela svoju strategiju rješavanja pitanja izbjeglih i raseljenih osoba. Ta strategija je predviđala da se proces povratka završi u ovoj godini. Mi ćemo sada tu strategiju prilagoditi svim ovim spoznajama koje imamo u procesu povratka do sada, dakle sva ta negativna i pozitivna iskustva. Pokušat ćemo dograditi ona pozitivna, osnažiti ih i uvesti u svakodnevnicu. Osobno mislim da bi se ovaj proces mogao završiti u mandatu ovih sadašnjih vlada, ili makar u najvećem dijelu. Imamo problem elektrifikacije povratničkih naselja. Za 7.000 povratničkih obitelji su napravljeni domovi, međutim, nemaju struju. Sada smo kao nadležno ministarstvo pokrenuli inicijativu prema Vijeću ministara kako bismo tih 7.000 slučajeva riješili u naredne tri godine, za što za sada nemamo novaca. Vijeće ministara je na svojoj zadnjoj sjednici prihvatilo taj naš projekt i zajednički sa elektroprivredama ćemo ići u rješavanje tog problema. Što se tiče izdvajanja sredstava iz budžeta BiH za 2008. godinu, naše ministarstvo je izračunalo sumu od milion maraka, od čega bi 600 miliona išlo za pravljenje kuća, a 400 miliona za rješavanje pitanja infrastrukture. Prema našem izračunu, ovaj proces bi završili u naredne četiri godine. Naše ministarstvo je išlo prema Vijeću ministara – pratite kako će se parlament očitovati o tome – da se iz proračuna BiH izdvoji 108 miliona. Ja nisam optimista da ima prostora za taj dio, prije svega imajući u vidu kako se strukturira proračun, kako se puni, jer nema izvora prihoda.“

Ko ima pravo na penziju u BiH?

Pitanje iz Kanade: „Prateći vašu emisiju ,Neću tuđe, hoću svoje‘, koja mi je inače pomogla da vratim svoju imovinu, kao i drugima, u nedavnoj emisiji ,Kako ostvariti pravo na penziju‘, u kojoj je na pitanja odgovarala Hajra Ibranović, nisam naišao na odgovor na slučaj ljudi koji imaju preko 20 godina radnog staža u Bosni i Hercegovini a sada žive u državama, prije svega vanevropskim, sa kojima BiH nema ugovora o priznavanju radnog staža. Dakle, da li oni mogu u svojoj 65 godini ostvariti pravo na penziju kao državljani BiH, bez obzira gdje žive, ili moraju živjeti u BiH, mislim prije svega na Federaciju BiH, i gdje da podnesu zahtjev ako je odgovor pozitivan?“

I na ovo pitanje odgovara Hajra Ibranović, savjetnik direktora Fonda Penzijsko invalidskog osiguranja za primjenu međunarodnih ugovora:

„Zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju, koji se primjenjuje u FBiH, propisano je da osobe koje su navršile 65 godina života i imaju preko 20 godina radnog staža mogu ostvariti pravo na starosnu penziju. Ovaj uslov važi i za osobe koje imaju prebivalište van Bosne i Hercegovine i one takođe mogu ostvariti pravo na starosnu penziju. Ukoliko takve osobe imaju prebivalište u državama s kojima BiH ima zaključen ugovor o socijalnom osiguranju, onda zahtjev za starosnu penziju mogu podnijeti putem organa socijalnog osiguranja u toj državi. A ako imaju prebivalište u državi s kojom Bosna i Hercegovina nema zaključen međudržavni ugovor o socijalnom osiguranju, onda zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu penziju mogu podnijeti u BiH, lično ili putem pošte preporučenom pošiljkom ili putem opunomoćenog lica koje imaju prebivalište u BiH. Uz taj svoj zahtjev treba da prilože određenu dokumentaciju: dokaze o stažu i sve ono što je potrebno za ostvarivanje prava na penziju. Ukoliko se osobi koja ima prebivalište van BiH prizna pravo na starosnu penziju, onda se tako priznata penzija može isplaćivati u državi prebivališta ukoliko s tom državom postoji zaključen ugovor o socijalnom osiguranju. Ukoliko sa zemljom prebivališta nije zaključen ugovor o socijalnom osiguranju, isplata te penzije u toj zemlji nije moguća, s izuzetkom država u kojima postoji princip recipročne isplate. A Bosna i Hercegovina ima recipročnu isplatu sa Kanadom, Amerikom i Australijom. Dakle, osobe koje imaju prebivalište u tim državama, ako ostvare pravo na starosnu penziju, mogu se izjasniti da žele isplatu tako ostvarene penzije na bankovne račune u tim državama. Moram napomenuti i nešto što je bitno da bi se skratio postupak ostvarivanja prava na starosnu penziju. Imajući u vidu da u BiH postoje dva, entitetska, Fonda za penzijsko-invalidsko osiguranje, zahtjev se podnosi onom entitetskom fondu gdje je bilo posljednje osiguranje u Bosni i Hercegovini.“

Dakle, ukoliko se radi o zemljama s kojim BiH nema potpisan ugovor o socijalnom osiguranju, taj dotični građanin ne mora živjeti u Bosni i Hercegovini.

„Svakako da ne mora. Može živjeti u Kanadi, Americi ili Australiji ili u nekoj od evropskih država, može podnijeti zahtjev, može ostvariti pravo na starosnu penziju i moguća je isplata tako ostvarene penzije. Dakle, ne mora živjeti u BiH da bi ostvario pravo na penziju. Što se tiče Bosne i Hercegovine, takav građanin ima pravo na penziju i isplata penzije se vrši. Ali kako će se ta penzija odraziti na neka eventualna davanja u zemlji gdje građanin ima prebivalište, to mi ne znamo. U posljednje vrijeme imamo naročito puno upita iz Švedske, gdje živi veliki broj bosanskohercegovačkih građana. Veliki broj njih nije radio u Švedskoj, već su po osnovu navršenih godina života ostvarili švedske starosne penzije. Radili su u BiH i u jednom momentu su podnijeli zahtjev za penziju. Bosna i Hercegovina, bilo da se radi o entitetu Republika Srpska ili entitetu FBiH, priznavala je pravo na penziju i isplata je išla uglavnom preko opunomoćenika. Međutim, u posljednje vrijeme imamo situaciju da švedski nositelj osiguranja provjerava da li su te osobe ostvarile pravo na penziju u BiH i koliki je iznos te penzije, jer od ukupnih primanja takve osobe zavisi visina davanja u toj drugoj državi. Većina naših građana, koliko sam ja imala priliku do sada da vidim, iz nekog razloga nije švedskom nositelju osiguranja prijavljivala prihode po osnovu penzije u BiH, jer bi taj iznos penzije koji prima u BiH eventualno uticao na primanja u Švedskoj. Tako da to, koliko ja vidim, u posljednje vrijeme inostrani nositelji osiguranja provjeravaju i u situacijama kad su ostvarene penzije bez staža u toj drugoj državi, ta primanja iz BiH utiču na ta davanja i to se u posljednje vrijeme provjerava.“

Pomoć povratnicima u Brčko

Vlada Republike Hrvatske dodijelila je građevinski materijal ukupne vrijednost oko 250.000 konvertibilnih maraka za 15 socijalno ugroženih hrvatskih porodica sa područja Distrikta Brčko.

Prema riječima stručnog saradnika u Ministarstvu mora, prometa, turizma i razvitka Hrvatske Maria Zeke, građevinski materijal je dodijeljen za sedam povratničkih hrvatskih porodica čija imovina je tokom rata uništena i osam novoformiranih porodica koje nemaju vlastite imovine.

Ova donacija samo je jedna od osamdesetak sličnih koje je Vlada Republike Hrvatske od 2002. godine dodijelila Hrvatima sa područja Distrikta Brčko, a kako je rečeno, sa ovakvim projektima nastaviće i ubuduće.
  • 16x9 Image

    Gordana Sandić-Hadžihasanović

    Saradnik Radija Slobodna Evropa od 1996. godine. Uređivala emisije posvećene izbjeglim i raseljenim osobama. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica i Jutarnjeg programa "Radio 27", što je jedan od zapaženijih projekata RSE. Trenutno uređuje emisiju "Na vratima Evrope", posvećenu evropskim integracijama i obavezama BiH na evropskom putu.

XS
SM
MD
LG