Dostupni linkovi

Stranke ne žive sa ljudima


Prosječna plaća pokriva tek 80 posto potreba četveročlane obitelji, svega tri od 100 radnika prima normalnu plaću za prekovremeni rad, mnogo je radnika na minimalnoj plaći, mladi zaposlenici, prozirnim izigravanjem zakona, znaju i do deset godina raditi na određeno vrijeme, nedavna reforma mirovinskog sustava pred sadašnje zaposlene stavlja perspektivu siromaštva u starosti. To je tek nekoliko detalja iz socijalne slike onih hrvatskih građana koji žive od svog rada, međutim radna i socijalna problematika do sada gotovo da nisu ni spomenute u sve oštrijoj kampanji hrvatskih političkih stranaka pred parlamentarne izbore u studenome. Tu apsurdnu situaciju u izjavi za Radio Slobodna Evropa komentira predsjednica najveće sindikalne središnjice Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Ana Knežević:

„Stranke ne žive sa ljudima. Dakle, naši političari su u Saboru jedan izolirani otok, koji nema veze sa stvarnim stanjem u Hrvatskoj. Oni imaju svoju fiksnu plaću, bez obzira dolazili na posao ili ne dolazili. Vidjeli ste zgražanje Đurđe Arlešić kad je otišla na bolovanje i rekla da je na bolovanju dobila 4.000. Dakle, oni nemaju pojma koliko ljudi dobiju na bolovanju. Oni imaju mirovinu po posebnom sustavu, dakle njih se ne tiče sudbina mirovinskog sustava. Oni, dakle, ne žive stvarni život svojih građana koje oni tamo predstavljaju.“

Članica predsjedništva Europske federacije umirovljenika i dugogodišnja sindikalistica Jasna Petrović, nezadovoljna je činjenicom da dvije najveće stranke nemaju artikuliranu socijalnu platformu:

„Obično pred izbore sve stranke koje ozbiljno računaju da će možda i pobijediti na izborima, sustežu se od velikih obećanja i nastoje izbjeći ono što košta, a to su prije svega razna radna i socijalna prava, za koja u Hrvatskoj ne možemo reći da su u vrhu evropskih perspektiva.“

Novinarka „Novog lista“ Gordana Galić prati sindikate preko deceniju i najveći dio odgovornosti što je socijalna problematika tako slabo zastupljena u dosadašnjem tijeku kampanje ona vidi u – sindikatima:

„Smatram da je dobar dio odgovornosti na sindikatima, koji su, čini mi se, u ovim godinama izgubljeni kao nikad do sada. Zatvoreni su svaki u svoje usko dvorište, međusobno vrlo malo komuniciraju, njihove međusobne netrpeljivosti su sve izraženije i zapravo upravo zbog te razjedinjenosti nema snage koja bi mogla nametnuti pitanje radnika i problema radništva u zemlji.“

A da bi socijalne teme trebale biti među prvima u kampanji pokazuje i mala anketa koju smo napravili među građanima. Pitanje je bilo jednostavno – kako se živi od plaće?

„Rekla sam svojim roditeljima da ću živjeti s njima do tridesete godine najmanje, a sada imam 24, zato što ne vidim kako ću pokriti sve troškove.“

„Novaca ima onoliko koliko je potrebno za jedan mjesec. Više nema.“

„Dobije se plaća prvoga, potroši se do dvadesetog, onda su 10 dana u nekakvom vakuumu, tražiš neki izvor, napojiš se i čekaš prvi.“
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG