Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Diplomatska ćutnja oko Kramarića


Zoran PRERADOVIC, Drago HEDL

Pozivajući se na nezvanične informacije iz neimenovanih diplomatskih izvora, zagrebački nedeljnik Nacional kao glavni razlog odbijanja Vlade Srbije da prihvati Zlatka Kramarića kao novog ambasadora Hrvatske u Beogradu, navodi izjavu Kramarića da će za osvajanje lokalne vlasti u Osijeku stupiti u koaliciju sa Branimirom Glavašem koji čeka suđenje zbog optužbi za ratne zločine nad Srbima.

Nacional, takođe, navodi da je u ambasadi Srbije u Zagrebu novinarima nezvanično potvrđeno da eventualno imenovanje Kramarića nije dobro prihvaćeno jer je i pre pokretanja službene procedure njegovog prijavljivanja kao mogućeg ambasadora on u javnost izašao sa izjavama koje sugerišu da je procedura već pokrenuta. U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije danas nisu mogli da potvrde da je uopšte raspravljano o personalnim rešenjima za novog hrvatskog ambasadora u Beogradu, a pomoćnik ministra spoljnih poslova Feodor Starčević rekao je našem radiju da nije upoznat sa tim slučajem. Istovremeno, nekadašnji ambasador SRJ u Hrvatskoj Milan Simurdić za RFE kaže da odnosi dve zemlje ulaze u fazu normalnog dijaloga kada svaka zemlja bira ambasadora koji odgovara potrebama razvoja bilateralnih odnosa:

“Mislim da su naši odnosi odmakli od toga da se sondira ko će biti ambasador - svakoj diplomatiji imate i političara i parlamentaraca i profesionalaca. Država koja akredituje ambasadora procenjuje šta je u tom momentu za nju najpotrebnije i šta je najkorisnije za razvoj. Ja u principu mislim da o tome odlučuje država slanja – procenjuje sve okolnosti i odnose, bližu i dalju istoriju, ličnost kandidata itd.”

S druge strane Mile Bjelajac, jedan od saradnika srpskog premijera Vojislava Koštunice, u izjavi za naš program ističe da ne može da procenjuje da li je u konkretnom slučaju Zlatko Kramarić prihvatljiv za Srbiju, ali i dodaje da svaka suverena zemlja pored opštih treba da se vodi i nekim sopstvenim interesima kada je reč o davanju agremana bilo kom ambasadoru:

“Ukoliko je na bilo koji način, iz bilo kog razloga, ne mora biti politički nego možda i neka afera, ne bi trebalo insistirati na slanju takvih osoba. Sada je na zemlji, na ministarstvu i na organima koji su zaduženi da o tome vode računa da naprave neku celokupnu procenu jedne ličnosti, njenog delovanja. Treba poštovati volju zemlje koja šalje, ali pravo ima i zemlja domaćin da iskaže svoju volju.”

Istovremeno potsećamo da je Zlatko Kramarić kao gradonačelnik Osijeka u vreme rata u Hrvatskoj često bio suprotstavljen upravo Branimiru Glavašu koji se tereti za ratne zločine nad Srbima na tom području. Gordana Ajduković nekadašnja saborska zastupnica Socijalističke stranke Hrvatske i bivša profesorka Ekonomskog fakulteta u Osijeku, sada nastanjena u Beogradu o navodnoj koaliciji Kramarića i Glavaša na lokalnom nivou kaže:

“Ne mogu da shvatim tu koaliciju u ovom trenutku, gledano sa aspekta nekoga ko je u ono vrijeme živjeo u Osijeku i kako je disao Osijek. Jednostavno ne znam šta to povezuje Glavaša i Kramarića. Zaista se ne bih usudila da kažem ni da je prihvatljiv ni da je neprihvatljiv jer mi je ova koalicija nejasna.”

Na posletku Sonja Liht član Spoljnopolitičkog saveta Ministarstva inostranih poslova Srbije zaključuje da bi posebno zemlje regiona, imajući u vidu blisku prošlost, trebalo sa posebnom pažnjom da biraju ličnosti koje treba da obavljaju izuzetno osetljivu dužnost ambasadora:

“Moje ubeđenje je da bi baš zbog toga što je važno da se odnosi u regionu razvijaju što bolje i što kvalitetnije, kako Hrvatska tako i Srbija, kada postavljaju ambasadore trebale da imaju u vidu upravo to da smo prošli jedan vrlo težak period i da postavljaju ljude prihvatljive i za jednu i za drugu stranu.”

Siva zona diplomacije

Kramarić je posljednjih mjeseci u više navrata govorio o mogućnosti da ode za hrvatskog veleposlanika u Beograd, a današnja vijest u Nacioanlu, kaže, neugodno ga je iznenadila, tim prije što službena procedura za njegov odlazak u diplomaciju još nije obavljena:

"Poznato mi je da nije izašao nikakav službeni zahtjev Republike Hrvatske prema susjednoj zemlji, tako da je tekst u Nacionalu i za mene bio neugodno iznenađenje. Možda sam i sam bio naivan kada se u proljeće objavila vijest, koja je procurila u jednim ozbiljnim dnevnim novinama, da sam ozbiljan kandidat za budućeg veleposlanika u susjednoj zemlji. Na pitanja novinara sam odgovarao, ne želeći reći da od toga nema ništa. Odgovarao sam na te upite na način da tamo gdje ima dima, ima i vatre."

Glasnogovornik hrvatskog ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, Željko Belaj, potvrđuje da Hrvatska nije pokrenula proceduru za imenovanjem ovog veleposlanika u Beogradu, a isto tvrdi i Tomislav Jakić, savjetnik za vanjsku politiku hrvatskog predsjednika Stipe Mesića:

"Redovna procedura imenovanja novih veleposlanika predviđa da, prije završnog potpisa predsjednika Republike, dokument sa imenovanjem dođe na stol savjetnika za vanjsku politiku. Takav dokument sa imenom gospodina Kramarića na mom stolu se do sada nije našao."

No, neslužbeno se, iz diplomatskih izvora u Zagrebu, može čuti upozorenje kako postoji i siva zona diplomacije, u kojoj se neformalnim kanalima pokušava saznati što druga strana misli o mogućem kandidatu za veleposlanika.

Profesor komparativne politike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, stručnjak za međunarodne odnose, Branko Caratan, i sam nekadašnji hrvatski veleposlanik, upozorava na uređena pravila u tom diplomatskom postupku:

"U diplomaciji postoji jedan redoslijed postupaka koji je jednim dijelom reguliran zakonima naše zemlje, drugim dijelom reguliran međunarodnim konvencijama i trećim dijelom reguliran običajima."

Profesor Caratan kaže kako odluku o postavljanju veleposlanika donosi Hrvatska vlada, ali da pri tom konzultira saborski Odbor za vanjsku politiku. Imenovanje veleposlanika spada u nadležnost predsjednika Republike, a prije nego on to učini, traži se pristanak druge države, takozvani agreman. Ukoliko druga strana pozitivno odgovori, dolazi do imenovanja veleposlanika. Upitan, kakvu ulogu u tome može odigrati ono što se kolokvijalno naziva sivom zonom diplomacije, profesor Caratan, naglašavajući kako pri tom ne misli na konkretan slučaj, kaže:

"Istina, može se dogoditi, ako postoji nešto jako specifično i određeno, da druga država unaprijed najavi da određenu osobu ne želi prihvatiti, da je ona nepoželjna osoba, ali to je praksa koja nije česta i uobičajena."
XS
SM
MD
LG