Dostupni linkovi

Ko hoće ne može, ko može - neće


Čitam jučer u BiH novinama izjavu Adisa Arapovića, konsultanta u Centru civilnih inicijativa. On kaže: "Zemlja se nalazi u najgoroj blokadi od 1991. godine!" Slažem se i čitam dalje: "Želja da zadrže političku kontrolu nad policijom osnovni je razlog zbog kojeg se vladajuće strukture u ovoj zemlji protive reformi policije" - poručio je Momir Dejanović, prvi čovjek Centra za humanu politiku u nedjelju u Banjoj Luci . Slažem se i čitam dalje. Član predsjedništva SDP-a, Damir Hadžić, kaže: "Očito je da politički lideri izbjegavaju progutati ono što im se ne sviđa i ono što njihove stranke nisu obećale biračima. Ako progutaju, to znači da su prodavali predizbornu maglu i sada to pokušavaju neutralizirati." Slažem se i čitam dalje.

NEĆU DA ČITAM DALJE. Čitam vijesti iz Bosne i Hercegovine već 12 godina nakon rata i svaki božji dan čitam ISTE izvještaje, na ISTE teme. Mijenjaju se samo neka imena i datumi - sve ostalo je isto. Od medjunarodnih predstavnika najprije su optimistički počeli Karl Bildt, pa Wolhgang Petrich, pa Carlos Westerndorp, pa Paddy Ashadaun, pa sad Miroslav Lajčak. Otišli su kao teški pesimisti. Nijedan od njihovih planova nije uspio iz istog razloga: domaći političari neće da on uspije, a inozemni predstavnici neće da upotrebljavaju ovlasti visokog predstavnika. Na domaćoj političkoj sceni mijenjali su se Šarović, Dodik, Ivanić, Izetbegović, Tihić, Silajdžic, Jelavić - sve je ostalo isto. Ovi domaći neće promjene iz svojih interesa, a ovi iz inozemstva se ne mogu složiti šta da rade u BiH. Da stvar bude još gora izgleda da to odgovara i gradjanima BiH. Jer, zašto bi inače već godinama glasali za te iste stranke i za te iste ljude koji im život čine lošijim!!??

Mislim da je sad tu manje važno ko je od tih stranaka i tih ljudi VIŠE, a ko MANJE kriv. Država nije učionica da dijeliš ocjene, niti je trgovina da se na vagi mjere krivice pa kilo daš jednom, a kilo i po drugom! Država je skupina ljudi koji žive u dogovorenom okviru, koja ima dogovorene ovlasti i koja brine da se te dogovorene ovlasti provode što bolje u interesu svih njenih gradjana. Problem BiH jeste što su na njenom čelu već gotovo 20 godina lideri koji govore ali se ne dogovaraju, kad se dogovore ne znaju šta su se dogovorili, koji NEĆE, NE ŽELE i NISU SPOSOBNI da se dogovaraju, i od kojih NIKO, ama baš NIJEDAN ne razmišlja kako da život SVIH gradjana bude bolji. Svi brinu samo o "svojim" gradjanima. Oni se ne umiju dogovoriti ni čiji je Andrić, ni kome pripada Kusturica, ni gdje je mjesto Bregoviću, niti što hoće od javne televizije, ni kuda treba da ide autoput - da i ne pominjem "velike" teme. Njima nije jasna ni prošlost, a kamoli budućnost!! Oni se čak i ozbiljno ne svadjaju, kad ih čovjek sluša misli da je na - pijaci. Nije tu toliko važno što neki izjavljujuju da ne vide BiH kao svoju državu, niti što drugi šalju pisma u ime države, a da dio te države nisu ništa ni pitali. Važno je da je nespremnost domaćih političara da se bilo šta dogovore najvažnija konstanta BiH posljednjih 20-ak godina. Druga je konstanta da visoki predstavnik medjunarodne zajednice takodjer NEĆE da upotrebljava svoje ovlasti. Oni insistiraju da se lokalni političari dogovore iako znaju da se oni neće dogovoriti. Može li ih neko kriviti? Ne može! Oni imaju onoliko ovlasti koliko im daje INTERES onih 25 država koje ih šalju. A interesi su različiti.

Ako dakle BiH ne umije da se dogovori sama sa sobom, da li će se neko u njeno ime dogovoriti? Ili će, možda, neko upitati: ako se ne umijete dogovoriti nemojte se više ni dogovarati, ako državu nećete vi, zašto bi je htjeli mi u medjunarodnoj zajednici!? Željno čekajući taj dan agresivni Dodik izjavljuje da je "propala bivša Jugoslavija, pa zašto mislite da je BiH trajna?" On, bukvalno, citira predratnog Karadžica i čini sve moguće da se BiH ne održi. To mu, za sada, toleriraju. Možda oni u Sarajevu misle da čine sve moguće da se BiH održi! Ako to misle, misle pogrešno jer sve više i više gradjana ne vide BiH kao svoju državu!! To je činjenica, tužna, ali je činjenica. Ako jedni sve uspješnije ne žele BiH onda to nije samo njihov uspjeh nego i neuspjeh onih koji je žele!! Gradjani koji bi radije da budu dio države na istoku ili oni koji bi radije da pripadaju državi na zapadu ne okreću glavu u tom pravcu samo zato što su im tamo pripadnici iste nacionalne skupine nego prije svega zato što se tamo bolje živi, što je država organiziranija i što tamo vide perspektivu. Da se bolje živi u BiH ili da se nudi neka budućnost - glavu bi okretali puno manje.

Mi, naravno, nismo dobili predajnike nazad. JNA se nije obazirala na naše zahtjeve da nam vrati otete predajnike, vlada BiH je bila blokirana, TV Srbije je nastavila svoju propagandu i pripremu za rat. Vlada BiH je blokirana je i danas. Tada je deblokada riješavana ratom, danas rata, srećom, neće biti, ali deblokadu države neće donijeti oni koji državu blokiraju već decenijama.

Isto je kao i sa onim TV predajnicima na Kozari: Oni koji su htjeli da pomognu - nisu mogli, a oni koji su mogli - nisu htjeli. Tako i danas: oni koji hoće ne mogu, oni koji mogu - neće.

Email me Nenad Pejic
  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG