Dostupni linkovi

Nije lako štrajkačima


Na glavnom gradskom bjelopoljskom trgu ispred ulaza u opštinsku zgradu smjenjuju se štrajkaši. Roditelji traži školu, taksisti licence, građevinci plate, šumari posao, tekstilci vaučere i tako redom, danima. Nije lako štrajkačima. Često i iz emotivnih razloga protestvuju naime i protiv onih koje su godinama podržavali na izborima. Mnogo ih je poput Žarka Baraća, penzionisanog tekstilca. On ističe da podržava skoro dvije decenije aktuelnu vlast, a nosi transparent sa porukom protiv crnogorske Vlade:

„Ja inače nijesam protiv Vlade, ja sam i glasao za ovu Vladu“.

RSE: Sada nosite transparent na kome piše „Oni što nas iz Vlade vode doveli nas da jedemo bijeli luk i pomalo vode“.

BARAĆ: Ne znam, neko mi je to utrpao u ruke, a nijesam ni pogledao šta piše na njega, možda ga ne bih ni pri’vatio.

RSE: Hoćete li da zamijenite sa nekim?

BARAĆ: Bih. Zamijenio bih.

Gospođa Stanka Bijelopavlić štrajkuje povremeno već godinu dana. Uviđa paradoks što istovremeno godinama podržava istu vlast:

„Oni idu po kuća, šalju ljude, te ubjeđuju ljude. Ubjeđuju, te glasaju i svašta im obećaju. Mene nije niko ubeđivao. Sama sam glasala. Kako mi je porodica glasala i ja sam tako glasala. Jeste, nema šta da lažem“.

RSE: Kako se osjećate, kada nekako štrajkujete protiv svojih, ako smijem tako reći?

BIJELOPAVLIĆ: Štrajkovala bih ja i protiv moga sina kada je nemam da jedem. Neka nam plate ovo što smo zaradili i mi ćemo ih glasat.

ŠTRAJKAČI: Opet ćeš ih glasati?

BIJELOPAVLIĆ: Pa, šta ću , koga ću?

ŠTRAJKAČI: Kako koga? Što si došla ođe?

BIJELOPAVLIĆ: Došla sam.

ŠTRAJKAČI: Ja izlazim ali ne glasam. Nikad ih više glasat neću.

RSE: Jupo Bukvić nosi transparent „Gdje su vam predizborna obećanja“?

BUKVIĆ: Ja ovo nijesam ni vidio da pročitam.

RSE: Jeste li Vi glasali za iste ove?

BUKVIĆ: Jeste, glasao sam. Samo svoje pravo da mi dadu.

Dana Sošić i Milica Milićević se jednoglasno slažu:

„Još nam gore treba. Još zaslužujemo, ljudi gore zaslužuju. Sve glasamo, glasamo i nekom nešto dadni sitno i onda nas doveli do prosjačkog štapa. Bez mozga smo bili, još gore. Ovo nam je super, još će nam gore i treba gore da bude“.

RSE: Novo Madžgalj. Sad ste na štrajk vunaraca, a poslije idete na štrajk teksista.

MADŽGALJ: Jeste, jeste.

RSE: Kako ćete stići toliko štrajkova za dva sata?

MADŽGALJ: Ne možemo druk’če, jer problem je i tamo i tamo. Nijesmo pare uzeli iz Vunarskog ništa, a evo sada imamo problem i na taksiju isto. Ne daju nam licence.

RSE: A baš nemate sreće. Đe god odete štrajkuju.

MADŽGALJ: Đe god odem tako ptrefim.

Oprostite, moram da otrčim tamo, gospodin Barać dade nekom drugom da nosi transparent. Kako se Vi zovete?

„Ramović Muhamed“.

RSE: Gospodin Barać Vam je dao transparent.

RAMOVIĆ: Da ispuši, tako mi je rekao.

RSE: Znate li šta piše na transparentu? Piše „Oni što nas i Vlade vode doveli su nas da jedemo bijeli luk i vode“.

RAMOVIĆ: Pa, bogomi ima i tijeh koji su baš da jedu luka i bijele vode. I ja tražim svoje. Zemlja nam je oduzeta i podržaćemo mi transparent.

RSE: Hoćete li Vladu podržati?

RAMOVIĆ: Vladu, ako bude ovako nastavila, manje. Ako se bidu popravili glasaćemo ih. Glasali smo ih i do sad. Ako ne budu, bogomi znak pitanja.

RSE: Dadoste mu transparent u ruke.

BARAĆ: Jeste. Ja sam rekao lijepo i ja nijesam protiv Vlade, ali ja tražim svoju izostavštinu.

I na kraju dogovor - štrajk gradi:

„25., je li? 21.. 21. ćemo ponovo ovdje, ali molim sve prisutne... Čekaj malo! Da obavijeste sve radnike svih preduzeća da ćemo cijele ulice pokriti“.

Preporučujemo

XS
SM
MD
LG