"Nikakvog optužnog prijedloga nema. Državno odvjetništvo manipulira vama, s ciljem da deportira moju djecu u ruke Opusa Dei, u ruke sekte koja želi moju djecu strpati u internat. Dok sam živ, to se neće dogoditi."
Vidno uzbuđen i rastresen, lupajući šakama o stol, bivši hrvatski diplomat Ljubomir Čučić, vikao je jučer pred novinarima, pred koje je na kratko doveo i svoje dvije djevojčice i pokazao da su u dobrom stanju i zdrave. Iako ih je, nakon dvotjednog ljetovanja u Hrvatskoj, prema odluci francuskog suda trebao još prije mjesec dana vratiti majci u Francusku, Čučić tvrdi da nije oteo djevojčice, te da je za skrbništvo nad njima nadležan hrvatski, a ne francuski sud:
"Najavljujem vam štrajk glađu do smrti ako mi otmu djecu!"
Voditeljica autonomne ženske kuće Zagreb, Neva Tolle, od koje je bivša Čučićeva supruga, Magali Beures, svojedobno zatražila pomoć zbog suprugova fizičkog zlostavljanja, čak i u trudnoći, najnoviju situaciju naziva – skandaloznom:
"Gospodin Čučić je ponovno oteo majci djecu. Dobio ih je legalno od strane francuskog suda na 15 dana, da s njima provede godišnji odmor na moru u Hrvatskoj. Djecu je trebao vratiti majci 2. srpnja. Nije ih vratio."
Čučićeva prijateljica i odvjetnica, Natasha Pifar Mihelić iz Petrinje, kamo se i Čučić preselio iz Zagreba i svoju stariju kćerku Laru upisao u prvi razred osnovne škole, tvrdi da Čučić neopravdano doživljava linč javnosti, te da ga je sisačka policija, u koju se sinoć sam prijavio, pustila jer nije imala elemenata za pritvor:
"Pitam se da li još uvijek u Hrvatskoj vrijedi načelo da je svako nevin dok mu se ne dokaže suprotno. To očito za gospodina Čučića ne vrijedi. On nema pravomoćnu presudu, a o njemu se govori kao o zlostavljaču. Gospodin Čučić jedino traži da se omogući zakonit postupak i da djeca po presudi budu u Hrvatskoj dok se u zakonitom postupku ne odluči o skrbništvu. Kada se odluči, Čučić će poštovati svaku odluku hrvatskog suda."
Slučaj je kompliciran. Još 2003. godine Čučićeva supruga Magali Boers i sama je prekršila Hašku konvenciju o otmici djece jer je njihove djevojčice, protiv Čučićeva znanja i volje, odvela u Francusku. Čučić je zatim otišao za njima u Francusku i iz bolnice oteo, tada jednogodišnju, Laru i skrivao je tri mjeseca. Onda je francuski sud skrbništvo ipak dodijelio majci, što Čučić ne priznaje i traži nadležnost hrvatskih sudova, optužujući bivšu suprugu i za vjerski fanatizam. Neva Tolle, u ime bivše Čučićeve supruge, to kategorički odbija:
"Ne želim to komentirati jer su to konstrukcije gospodina Čučića koje nemaju nikakvog temelja."
Magali Boers je sinoć doputovala iz Francuske i očajna u Petrinji čeka vijesti iz policije. No, glasnogovornica Policijske uprave sisačko-moslavačke, Iva Hranitelj, sve do danas kasno popodne nije imala vijesti o mjestu kamo je Čučić sklonio njihove kćeri:
"Provedenom jučerašnjom kriminalističkom obradom, nad 51. godišnjim Petrinjcem, zbog sumnje da je počinio kazneno djelo oduzimanja djeteta, ili maloljetne osobe, nije se došlo do saznanja gdje se nalaze njegove dvije djevojčice. Policijski službenici poduzimaju opsežne intenzivne mjere traganja, sve u svrhu pronalaska djevojčica."
Priča je višeslojna, ali ono u čemu se svi slažu jest apsolutno narušena dobrobit i prava djece. Dječja pravobraniteljica, Mila Jelavić, podsjeća da je Hrvatska potpisala Međunarodnu konvenciju o pravima djece, a regulirala ih je i svojim Obiteljskim zakonom, no u praksi se prečesto krše:
"Interes djeteta mora biti prioritet. Nadam se da će oni koji budu odlučivali imati u vidu i ovakva ponašanja roditelja. Odgovarajuće je reagirati na ponašanje jednog odnosno drugog roditelja."
Doktorica Gordana Buljan –Flander, psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba:
"Bilo koji roditelj, ako koristi dijete za vlastite potrebe, ne razlikuje svoje partnerske odnose sa bivšim partnerom od roditeljskih odnosa i onda zaista institucije sustava trebaju ući u tu priču i pomoći da se zaštite dječja prava. Dijete ima pravo na sigurnost, na predvidivost, a ne da dijete ne zna u koju će se školu upisati, u koji razred, koje će imati prijateljice danas, a koje sutra, hoće li ikada više vidjeti mamu, hoće li više ikada vidjeti tatu. Sva ta borba za djecu, sve mi se više čini, da postaje kao borba za pojedine predmete. Borba za dijete često predstavlja borbu za samoga sebe."
Vidno uzbuđen i rastresen, lupajući šakama o stol, bivši hrvatski diplomat Ljubomir Čučić, vikao je jučer pred novinarima, pred koje je na kratko doveo i svoje dvije djevojčice i pokazao da su u dobrom stanju i zdrave. Iako ih je, nakon dvotjednog ljetovanja u Hrvatskoj, prema odluci francuskog suda trebao još prije mjesec dana vratiti majci u Francusku, Čučić tvrdi da nije oteo djevojčice, te da je za skrbništvo nad njima nadležan hrvatski, a ne francuski sud:
"Najavljujem vam štrajk glađu do smrti ako mi otmu djecu!"
Voditeljica autonomne ženske kuće Zagreb, Neva Tolle, od koje je bivša Čučićeva supruga, Magali Beures, svojedobno zatražila pomoć zbog suprugova fizičkog zlostavljanja, čak i u trudnoći, najnoviju situaciju naziva – skandaloznom:
"Gospodin Čučić je ponovno oteo majci djecu. Dobio ih je legalno od strane francuskog suda na 15 dana, da s njima provede godišnji odmor na moru u Hrvatskoj. Djecu je trebao vratiti majci 2. srpnja. Nije ih vratio."
Čučićeva prijateljica i odvjetnica, Natasha Pifar Mihelić iz Petrinje, kamo se i Čučić preselio iz Zagreba i svoju stariju kćerku Laru upisao u prvi razred osnovne škole, tvrdi da Čučić neopravdano doživljava linč javnosti, te da ga je sisačka policija, u koju se sinoć sam prijavio, pustila jer nije imala elemenata za pritvor:
"Pitam se da li još uvijek u Hrvatskoj vrijedi načelo da je svako nevin dok mu se ne dokaže suprotno. To očito za gospodina Čučića ne vrijedi. On nema pravomoćnu presudu, a o njemu se govori kao o zlostavljaču. Gospodin Čučić jedino traži da se omogući zakonit postupak i da djeca po presudi budu u Hrvatskoj dok se u zakonitom postupku ne odluči o skrbništvu. Kada se odluči, Čučić će poštovati svaku odluku hrvatskog suda."
Slučaj je kompliciran. Još 2003. godine Čučićeva supruga Magali Boers i sama je prekršila Hašku konvenciju o otmici djece jer je njihove djevojčice, protiv Čučićeva znanja i volje, odvela u Francusku. Čučić je zatim otišao za njima u Francusku i iz bolnice oteo, tada jednogodišnju, Laru i skrivao je tri mjeseca. Onda je francuski sud skrbništvo ipak dodijelio majci, što Čučić ne priznaje i traži nadležnost hrvatskih sudova, optužujući bivšu suprugu i za vjerski fanatizam. Neva Tolle, u ime bivše Čučićeve supruge, to kategorički odbija:
"Ne želim to komentirati jer su to konstrukcije gospodina Čučića koje nemaju nikakvog temelja."
Magali Boers je sinoć doputovala iz Francuske i očajna u Petrinji čeka vijesti iz policije. No, glasnogovornica Policijske uprave sisačko-moslavačke, Iva Hranitelj, sve do danas kasno popodne nije imala vijesti o mjestu kamo je Čučić sklonio njihove kćeri:
"Provedenom jučerašnjom kriminalističkom obradom, nad 51. godišnjim Petrinjcem, zbog sumnje da je počinio kazneno djelo oduzimanja djeteta, ili maloljetne osobe, nije se došlo do saznanja gdje se nalaze njegove dvije djevojčice. Policijski službenici poduzimaju opsežne intenzivne mjere traganja, sve u svrhu pronalaska djevojčica."
Priča je višeslojna, ali ono u čemu se svi slažu jest apsolutno narušena dobrobit i prava djece. Dječja pravobraniteljica, Mila Jelavić, podsjeća da je Hrvatska potpisala Međunarodnu konvenciju o pravima djece, a regulirala ih je i svojim Obiteljskim zakonom, no u praksi se prečesto krše:
"Interes djeteta mora biti prioritet. Nadam se da će oni koji budu odlučivali imati u vidu i ovakva ponašanja roditelja. Odgovarajuće je reagirati na ponašanje jednog odnosno drugog roditelja."
Doktorica Gordana Buljan –Flander, psihologinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba:
"Bilo koji roditelj, ako koristi dijete za vlastite potrebe, ne razlikuje svoje partnerske odnose sa bivšim partnerom od roditeljskih odnosa i onda zaista institucije sustava trebaju ući u tu priču i pomoći da se zaštite dječja prava. Dijete ima pravo na sigurnost, na predvidivost, a ne da dijete ne zna u koju će se školu upisati, u koji razred, koje će imati prijateljice danas, a koje sutra, hoće li ikada više vidjeti mamu, hoće li više ikada vidjeti tatu. Sva ta borba za djecu, sve mi se više čini, da postaje kao borba za pojedine predmete. Borba za dijete često predstavlja borbu za samoga sebe."
