Dostupni linkovi

Ne znam da li je bio sretan ili tužan


Onda je ušao ON. Kosa mu crna i gusta, jako uredno počešljana. Neuobičajeno za muškarce, pogotovu mlade. Još više neuobičajeno za disco barove. Oči mu velike, crne, "trče" okolo registrijajući sta se dešava, koga ima i koga nema. Lice je malo blijedo, brada veoma, veoma uredna. Spojena sa brkovima tankom linijom, besprijekorno uredno obrijan. Naušnica u jednom uhu. Lijevom.

ONA je ušla tek koji minut kasnije. Muškarci su je odmah uočili. Vitka, duga plava kosa, nemarno opuštena ali do kraja uredna. Oči velike, nemarno gledajući oko sebe. Ogrlica jednostavna, sa križem, ako sam dobro vidio iz daljine. Tanke, ali malo duže naušnice. Šminka gotovo neprimjetna, sve je na njoj bilo besprijekorno. Haljina malo niže koljena – nije morala nositi mini-suknju da bi je muškarci "gutali". First class lady.

ON je naručio pivo. Ramenima i rukama se ljuljao u ritmu, dobro raspoložen. Bio mi je blizu i nisam primjetio da se nešto posebno znojio. Komunicira sa nepoznatima lako i neposredno, kao uostalom i svi drugi u takvim situacijama. Tu se ne moraš upoznavati i tu ne postoji ni "dobro veče" ni "dovidjenja". Sve se podrazumjeva. Ne bih mu dao više od 20 ili 25 godina.

ONA je pila neki koktel, neki je zeleni list bio u velikoj čaši. Sjedila je za šankom i pričala sa svojim društvom. Tu i tamo bi se pojavio neki hrabri nametnik ali je sve odbijala sa smiješkom. Bila je nadmoćna, a muškarci nemoćni da joj zaokupe pažnju. Bijela haljina malo niže od koljena, šlic se vidio svaki put kad bi se malo pokrenula. Diskretno i mnogo više naznačavajući šta se krije nego pokazujući šta ima. Baš – po mjeri. Vjerujem da nije imala partnera to veče i vjerujem da joj ga je teško bilo naći. Mora da je imala visoke kriterije. Mlada, ne više od 20 možda 22 godine.

Gledao sam NJEGA kako uživa i kako se veseli. Nije puno glavu okretao, koncentrirao se na plesni podij. Vidio je i nju za šankom ali nije pokazivao da ga zanima. Kao što nije pokazivao da ga zanima bilo ko drugi. Ali, ONA je počela promatrati NJEGA. Dopadalo joj se kako je uredan i može biti da je uočila, žensko je - morala bi, kako je pažljivo obučen. Diskretne šare na košulji tamnih tonova, opuštena jednobojna kravata, dugmad nezakopčana. Kravata je bila tek modni detalj i nije imala drugu funkciju. Neki prsluk, crni, valjda se bojao da će mu biti hladno kad izadje van. Dopadalo joj se kako je uživao u muzici i kako mu se ramena gibaju. Ustala je sa svoje šankerske stolice, nešto došapnula svom društvu, i krenula prema njemu. Ništa mu nije rekla kad je stigla. Samo je pred njim počela plesati. Za NJEGA. Najbolje ženska u disco baru odlučila je da mu zapleše, pred njim se povijala dama koju je svako želio. Najprije je muška ljubomora zapljusnula bar i jos brže nestala. Neki bi, da su Arapi, to možda nazvali lošim trbušnim plesom, ali je meni izgledao točno onakav kakav ona može plesati u tim uvjetima. Ništa pretjerano da bi možda izazivala požudu, već nešto sasvim diskretno, simpatično i drago. Ali, to je jeste bio ples za njega i nije bio ples za požudu. I on je to znao. I mi smo to znali.

Nasmiješio joj se i polagano se kretao u ritmu njenog plesa. Ramena i ruke su uspjevali držati ritam. Neko mu je uzeo pivo, da mu ne smeta. Nije to sve dugo trajalo. Kad je odlučila da prestane, prišla mu je i – poljubila ga. Vratila se svom društvu, nisam primjetio osmijeh na njenom licu, više je bila zamišljena. ON nije ostao dugo nakon toga. Možda tek par minuta. Šapnuo je nešto svom prijatelju i ovaj ga je odveo prema izlazu. Bio je u invalidskim kolicima. Noge gotovo da nije imao, neka ga je teška bolest zaustavila u razvoju. Mahnuo je rukom ONOJ djevojci sa šanka i ona njemu. Nije mu poslala poljubac – to bi već bilo previše.

Koja je to količina hrabrosti doći u invalidskim kolicima u disco klub, plesati sa ramenima i rukama, zaista uživati u tim trenucima. Više od polovice muskaraca koji su to veče tamo sjedili nije imalo kuraži da izade na podijum i pokuša tamo neki kontakt ili neki plesni korak. Moj dubok naklon ya njega i za onu damu koja je sjedila za šankom. Bilježim se sa štovanjem, što bi se reklo na hrvatskom, za onaj potez da mu pleše i da ga poljubi.

Ne znam da li je uživao kad mu je plesala ili je bio tužan. Oči mu nisam vidio. Ali – imaće o nečemu sanjati. Više nego svi mi ostali.
  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG