„Tukao me je. Bila sam trudna s curicom, u osmom mjesecu. Tukao me vanbračni suprug sa kojim sam živjela devet godina i sa kojim imam dvije kćeri. Puno puta sam zvala policiju, ali on je bivši policajac, pa još i vojno aktivan. Bila sam očajna. Htjela sam da uzmem djecu i da skočim pod vlak. Legala sam navečer u postelju i Boga molila da se ujutro ne probudim.“
Ova gospođa ne želi odati svoje ime. Rekla je da je zovemo Marija i da je samo jedna od mnogih pretučenih žena u Hrvatskoj koje su se od nasilnog supruga spasile bijegom u sklonište za žene.
Renato Grgurić iz Uprave kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova:
„Policija doista bilježi konstantan porast broja prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji. Sam prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji egzistira u hrvatskom prekršajnom zakonodavstvu od 1999. godine. Tada je zabilježeno 353 slučaja. Slijedeće, 2000. godine, bilježimo 3.410 slučajeva. Godine 2005. zabilježili smo 14.246 slučajeva.“
U 2001. godini u cijeloj Hrvatskoj evidentirana su 443 slučaja kaznenih djela obiteljskog nasilja, a samo tri godine kasnije 1.463 slučaja. Predsjednica ženske udruge BaBe, Sanja Sarnavka, upozorava da su nasilja u obitelji sve okrutnija, nerijetko završavaju ubojstvima:
„Sada je već postalo kao paradigma da ubije ženu, a ako može, i dijete, pa na kraju ubija i sebe. To govori o beznađu nasilnika.“
Samo u posljednjih mjesec dana dogodilo se nekoliko brutalnih slučajeva. Početkom kolovoza, u središtu Slavonskog Broda, 41-godišnjak je s osam hitaca izrešetao ženu s kojom je bio u izvanbračnoj vezi. Početkom ljeta, Božidar Zidar iz Solina pištoljem je prvo ubio nevjenčanu suprugu, a potom i sebi presudio metkom u glavu. Najnoviji je slučaj iz Kaštela, gdje je 22-godišnji Tomislav Baldić ispalio četiri metka u svoju djevojku Marinu, koja ga je željela ostaviti, i sam se ubio.
Sadika Zvirkić iz karlovačke ženske grupe Korak:
„Čini mi se da mnogi nasilnici zaista imaju oružje. Ne znam na koji način, ali bi se trebala provesti akcija oduzimanja oružja. Meni je nezamislivo da jedan umirovljeni vojni ili policijski djelatnik ima pištolj. Šta će mu oružje? A da ne govorim o onim ilegalnim koji su ostali od rata. Neki cijelu noć drže uperenu pušku u glavu i prijete da će raznijeti cijelu kuću, djecu i nju. To je strašno. Ljudi imaju i bombe u kućama.“
Psihijatrica zagrebačkog Centra za mentalno zdravlje i ljudska prava, Suzana Kulović, ističe da je hrvatsko društvo još uvijek patrijarhalno i da se lom događa jer žena više ne želi trpjeti, ali da se nasilje događalo i prije, samo je društvo danas osjetljivije:
„Naravno da je nasilje neprihvatljivo. Količina nasilja koja je tu je neprihvatljiva. Tolerancija nasilja je jednako neprihvatljiva. Reći da ga sada ima više nego što ga je bilo prije bi značilo da su prije bila neka zlatna vremena. Žene su jedva dobile pravo glasa. Svi su tukli žene koliko su mogli. Ako je ko bio muško, bar dva puta je ošamario ženu koja mu je bliska, a da ne govorimo o konobaricama.“
I zaključno, glasnogovornik Policijske uprave, Krunoslav Borovac:
„Ako i jeste porast, onda se radi o porastu prijavljenih slučajeva jer se ljudi češće odlučuju na to da prijave obiteljsko nasilje i da napuste ulogu nijemih svjedoka. Ne bih rekao da ukupno nasilje raste u tom omjeru.“
Ova gospođa ne želi odati svoje ime. Rekla je da je zovemo Marija i da je samo jedna od mnogih pretučenih žena u Hrvatskoj koje su se od nasilnog supruga spasile bijegom u sklonište za žene.
Renato Grgurić iz Uprave kriminalističke policije Ministarstva unutarnjih poslova:
„Policija doista bilježi konstantan porast broja prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji. Sam prekršaj nasilničkog ponašanja u obitelji egzistira u hrvatskom prekršajnom zakonodavstvu od 1999. godine. Tada je zabilježeno 353 slučaja. Slijedeće, 2000. godine, bilježimo 3.410 slučajeva. Godine 2005. zabilježili smo 14.246 slučajeva.“
U 2001. godini u cijeloj Hrvatskoj evidentirana su 443 slučaja kaznenih djela obiteljskog nasilja, a samo tri godine kasnije 1.463 slučaja. Predsjednica ženske udruge BaBe, Sanja Sarnavka, upozorava da su nasilja u obitelji sve okrutnija, nerijetko završavaju ubojstvima:
„Sada je već postalo kao paradigma da ubije ženu, a ako može, i dijete, pa na kraju ubija i sebe. To govori o beznađu nasilnika.“
Samo u posljednjih mjesec dana dogodilo se nekoliko brutalnih slučajeva. Početkom kolovoza, u središtu Slavonskog Broda, 41-godišnjak je s osam hitaca izrešetao ženu s kojom je bio u izvanbračnoj vezi. Početkom ljeta, Božidar Zidar iz Solina pištoljem je prvo ubio nevjenčanu suprugu, a potom i sebi presudio metkom u glavu. Najnoviji je slučaj iz Kaštela, gdje je 22-godišnji Tomislav Baldić ispalio četiri metka u svoju djevojku Marinu, koja ga je željela ostaviti, i sam se ubio.
Sadika Zvirkić iz karlovačke ženske grupe Korak:
„Čini mi se da mnogi nasilnici zaista imaju oružje. Ne znam na koji način, ali bi se trebala provesti akcija oduzimanja oružja. Meni je nezamislivo da jedan umirovljeni vojni ili policijski djelatnik ima pištolj. Šta će mu oružje? A da ne govorim o onim ilegalnim koji su ostali od rata. Neki cijelu noć drže uperenu pušku u glavu i prijete da će raznijeti cijelu kuću, djecu i nju. To je strašno. Ljudi imaju i bombe u kućama.“
Psihijatrica zagrebačkog Centra za mentalno zdravlje i ljudska prava, Suzana Kulović, ističe da je hrvatsko društvo još uvijek patrijarhalno i da se lom događa jer žena više ne želi trpjeti, ali da se nasilje događalo i prije, samo je društvo danas osjetljivije:
„Naravno da je nasilje neprihvatljivo. Količina nasilja koja je tu je neprihvatljiva. Tolerancija nasilja je jednako neprihvatljiva. Reći da ga sada ima više nego što ga je bilo prije bi značilo da su prije bila neka zlatna vremena. Žene su jedva dobile pravo glasa. Svi su tukli žene koliko su mogli. Ako je ko bio muško, bar dva puta je ošamario ženu koja mu je bliska, a da ne govorimo o konobaricama.“
I zaključno, glasnogovornik Policijske uprave, Krunoslav Borovac:
„Ako i jeste porast, onda se radi o porastu prijavljenih slučajeva jer se ljudi češće odlučuju na to da prijave obiteljsko nasilje i da napuste ulogu nijemih svjedoka. Ne bih rekao da ukupno nasilje raste u tom omjeru.“
