Dostupni linkovi

Nezavisnost Kosova je interes Srbije


Gost On line intervjua Radija Slobodna Evropa bio je Ivo Banac, profesor istorije na ameičkom univerzitetu Yale i nezavisni poslanik u hrvatskom saboru. On izmedju ostalog smatra da bi i u interesu Srbije bilo da Kosovo postane nezavisno jer bi se rasteretila velikog bremena.


RSE
: Međunarodna krizna grupa je nedavno upozorila Evropsku uniju da ukoliko ne bude odlučno reagovala i ostane neodlučna između SAD-a, koje insistiraju na nadziranoj nezavisnosti Kosova, i Rusije, koja se tome strogo protivi, da će posledice biti pogubne i da će se sama Evropa suočiti sa novim krvoprolićem u sopstvenom dvorištu. U Beogradu i Moskvi) pak smatraju da bi prebrzo rešavanje kosovskog pitanja imalo negativne posledice.

BANAC: Polazim od činjenice da je Srbija izgubila Kosovo još 1981. godine, da je ono postalo mjesto gdje se testirala jedna pogubna politika koju je na kraju, kao štafetnu palicu, preuzeo Slobodan Milošević. Srbija je definitivno izgubila Kosovo 1999. godine. Kosovo nije pod ingerencijom Srbije. Mislim da je insistiranje za Kosovom, od strane današnje službene Srbije, potpuno izgubljeno jer nema nikakvog načina da se većinsko stanovništvo u tom dijelu bivše Jugoslavije sa zadovoljstvom vrati pod okrilje srpske države. Ako to nije realno, onda je trebalo prihvatiti ono što na najbolji mogući način ostvaruje prava srpske manjine i drugih manjina na Kosovu. To je bio Ahtisarijev plan. Međutim, taj dokument je odbačen u prvom redu zbog toga što Srbija nije vidjela njegove pozitivne strane. Dolazimo u situaciju da odbacivanje takvog plana pogoduje interesima albanskih nacionalista, koji neće biti pretjerano nezadovoljni, čak i onda ako dođe do neke podjele Kosova. U tom slučaju otvarila bi se Pandorina kutija. U prvom redu, otvarilo bi se pitanje Albanaca u Makedoniji. Prošlog tjedna je krenuo jedan zahtijev za stvaranje federalne jedinice Ilirije za Albance u Makedoniji. Ne može se tvrditi da je Kosovo zadnje neriješeno pitanje na Balkanu, nego da, ako se kosovsko pitanje ne riješi na odgovarajući način, a mislim da je to nezavisnost pod jamstvima za manjine unutar nadzora Evropske unije, onda može doći do otvaranja čitavog niza drugih nacionalnih pitanja sa katastrofalnim posljedicama.

U Solani vidim jednog apsolutno nekompetentnog čovjeka za pitanja ovakve vrste. Ono što je on radio u Crnoj Gori, ovo što sada radi na Kosovu, mislim da, ne samo da nije dobra politika, nego otvara i druge bokove. Mislim da je vrlo važno za Evropsku uniju da u ovom vrlo kriznom trenutku bude na zajedničkoj crti ponašanja sa Vašingtonom. Ako dođe do podjele između ta dva najvažnija zapadna čimbenika, onda će gospodin Putin imati razloga da trlja ruke sa velikim zadovoljstvom. Snage koje žele destabilizirati Evropu, a mislim da je to Putinova Rusija na prvom mjestu, koristeći američku usresređenost na Bliski Istok u ratu u Iraku, našle su jedan novi prostor za testiranje volje Zapada, a to se povezuje sa starim pitanjima oko Kosova koja su vrlo jednostavna za riješiti ako gledate sa stajališta realiteta.

RSE: Čuju se razne kombinacije o podeli. Neki smatraju da bi to dalo Srbiji nešto za teritorijalnu kompenzaciju. Čuju se i mišljenja da bi taj većinski deo Kosova trebalo da se ujedini sa Albanijom, a da manjinski deo pripadne Srbiji, da bi se izbeglo stvaranje nove države – već proširene Albanije i proširene Srbije?

BANAC: Mislim da podjela u svakom slučaju otvara čitav niz vrlo loših presedana i uvodi u niz loših budućih rješenja. Kažete da bi na neki način gubitničko raspoloženje u Srbiji bilo zadovoljeno kada bi Srbija dobila taj mali komadić Kosova. Ne vjerujem da je to točno. Zašto se nezavisnost Kosova u srpskoj politici tretira kao neki veliki gubitak? To jednostavno rasterećuje Srbiju od niza problema koji su je pratili od onog trenutka kada je njezina imperijalistička politika odvela Srbiju prema jednom stoljeću stalnih nemira i stalnih sukoba. Problem je u tome što srpska politika očito ne može, ili ne zna, objasniti prednosti jedne neopterećene Srbije. Mi sada imamo jedan natječaj između više radikalnih i manje radikalnih nacionalističkih glasova u Srbiji, gdje se ne može nazrijeti, osim eventualno u nekim doista manjinskim strankama, jedan racionalni glas koji kaže - prekinimo sa našim gubicima, okrenimo se prema budućnosti. Uostalom, ako budemo radili na jednoj evropskoj budućnosti, granice između Kosova i Srbije ionako uskoro neće postojati, kao ni sa drugim zemljama u susjedstvu.

RSE: Imao sam prilike da razgovaram sa Vejnom Merijem, koji je svojevremeno radio u Pentagonu, a sada je u američkom Savetu za spoljnu politiku u Vašingtonu. On se protivi nezavisnosti Kosova, ali smatra nerealnim ostanak Kosova u sastavu Srbije. On ističe da bi nezavisnost Kosova bila stvaranje nove države na Balkanu, a što u sistemu evropskih država, koji podrazumeva integracije, predstavlja dalje dezintegracije. On misli da bi najbolje rešenje bilo podela po modelu da većinski deo Kosova pripadne Albaniji, a deo severno od Ibra, da bude deo Srbije.

BANAC: Mislim da je gospodin u velikoj zabludi. Ne pozna prošlost ovih predjela, ne zna što izaziva. Mislim u prvom redu na Makedoniju. To je jedna vrsta političkog sljepila koji nikako da otvorimo pred važne zapadne donosioce odluka. Jedan te isti motiv se vrti u ovom dijelu svijeta već 15 godina, uvijek isti, potpuno neupućeni ljudi traže nekakva praktična rješenja. Uvijek to mora biti praktično po njihovim mjerilima. Otvaraju nove probleme koji će stvoriti nove ratove i nove sukobe. To će hrabriti i intencije za još većom Albanijom. Može se jednako tako reći da se albansko pitanje u Makedoniji i ne može riješiti, pa onda idemo u prestrojavanje te države. Može li se tvrditi da će Makedonija opstati? Zašto je ne bismo povezali sa Bugarskom ili nekom drugom zemljom? Tako idemo dalje u neke nove posve nesagledive situacije.

Jedino rješenje je ići po logici federalnog sustava u Jugoslaviji u raspadu - omogućiti stvaranje nezavisnosti gdje je ono popularno, tamo gdje se traži, ali uvijek u perspektivi evropskih integracija. Ono što taj gospodin ne shvaća je da se do integracija mora doći upravo razdvajanjem, da je to bio jedini put, da je onakvo povezivanje koje je postojalo u Jugoslaviji bilo neodrživo. Moderna vrsta integracija, onako kako se to prakticiralo u Evropskoj uniji, jedino je rješenje i put. Prema tome, nije stvaranje neke nove nezavisne države na Balkanu dokaz dezintegracija, nego je to jedini način da se do pravih integracija uopće dođe.

RSE: On smatra da bi, ako Kosovo postane nezavisno, i poziciju Republike Srpske i Srba u Bosni trebalo redefinisati. Čak i ako Kosovo postane nezavisno, smatra se, da bi aspiracije Albanaca u Makedoniji takođe bile nezadovoljene.

BANAC: Što se Makedonije tiče, mislim da bi to bilo teže braniti, nego putem eventualne podjele. Naravno, međunarodna zajednica ne smije biti nezainteresirana za ono što se događa na Kosovu, ne samo danas, nego nakon eventualne nezavisnosti. Pretpostavlja se stanovita kontrolna formula koja će u prvom redu obvezati zemlje Evropske unije. Mislim da je to pravi prostor za afirmiranje onih načela koje Evropska unija predstavlja svom članstvu. Prema tome, nećemo prepustiti nezavisno Kosovo vlasti raznih bivših ratnih poglavica, nego ćemo paziti što oni rade i pokušati spriječiti sve ekscese. Ni jedna zemlja u regiji nije do te mjere nezavisna da bi mogla ugrožavati prava manjina. To svi znamo. Slovenija ima itekako velikih problema s romskom manjinom, što je skandal za jednu članicu Evropske unije. Sličnih situacija ima u svim dijelovima regije.

RSE: U Beogradu i Moskvi se smatra da u slučaju da Kosovo postane nezavisno, po istom tom modelu bi Srbi, koji su većina u Republici Srpskoj, kao što su Albanci većina na Kosovu, imali pravo da traže otcepljenje. Milorad Dodik je od referenduma u Crnoj Gori počeo vrlo intenzivno da postavlja to pitanje.

BANAC: Bosna i Hercegovina je definirana Dejtonskim ugovorom. Ako gospodin Dodik misli da može mijenjati Dejtonski ugovor, on zna kakav je put prema tom rješenju, a taj put, u njegovom slučaju, jeste faktički nemoguć. Ono što se od Bosne i Hercegovine traži u ovom trenutku je više integracija. Naravno, gospodin Dodik, razni njegovi sljedbenici i njegovi prijatelji u Beogradu, rade na tome da tih integracija bude što je moguće manje. On se ponaša izuzetno provokativno i rekao bih da je u ovom trenutku upravo Milorad Dodik jedna od najopasnijih političkih ličnosti na Balkanu. To što on radi, obećava nove sukobe, koji mogu postati međunarodni i međudržavni. Upozorenje koje je nedavno dobio od visokog predstavnika Lajčeka dovoljno govori o tome kako, barem jedan dio međunarodne zajednice, doživljava ponašanje gospodina Dodika, premda ima i onaj drugi dio koji u njemu vidi nekog uspješnog tranzicijskog političara kojemu nije stalo do ideologije, nego do gospodarskog uspjeha koji je lišen bilo kakvih ideoloških opterećenja. To govori da je gospodin Dodik izuzetno uspješan u svojim zahvatima. Moramo biti vrlo oprezni kada govorimo o njegovim ekscesima koji su se doista učestali ovih zadnjih mjeseci. Moramo učiniti sve da one elemente autonomije, koje on još uvijek ima, skrešemo što je moguće više. Ne može se tvrditi da je integracija policije u Bosni i Hercegovini nešto što bi bilo na štetu sigurnosti u toj državi. Mislim da se može tvrditi kako bi prava integracija onemogućila, ne samo razne gangsterske sukobe u glavnom gardu Bosne i Hercegovine, nego i suradnju policije Republike Srpske sa zločinačkim podzemljem i mogućnost da se iz zatvora izvuku osuđeni ratni zločinci. To govori do koje mjere je ta policija još uvijek kontinuitet one politike koju je vodio Karadžić i koju Dodik, na suvremeni način, održava u životu.

RSE: Teško da postoje neka precizna istraživanja, ali na osnovu mnogo toga se može zaključiti da, ne možda svi Srbi u Republici Srpskoj, ali znatan deo, ne doživljava Bosnu i Hercegovinu kao svoju državu. Možda je minorno i nebitno, ali kada su igrale fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine i SCG utakmicu u Sarajevu, onda su ljudi iz Republike Srpske navijali za SCG, a ne za Bosnu i Hercegovinu. Ljudi iz Sandžaka su navijali za Bosnu, a nisu za SCG. To je ipak neka refleksija političkog raspoloženja. Situaciju u kojoj će Kosovo postati nezavisno, dok istovremeno procesi integracije Bosne i Hercegovine teku, mnogi Srbi smatraju dvostrukim aršinom međunarodne zajednice. Kakav je vaš utisak? Da li će nezavisnost Kosova politički jačati radikalne opcije? U Srbiji je Srpska radikalna stranka pojedinačno najjača stranka već četiri godine. Da li postoji opasnost da nezadovoljni Srbi u regionu izazovu nove nestabilnosti i sukobe na Balkanu u varijanti nezavisnosti Kosova i dalje integracije Bosne i Hercegovine?

BANAC: Neka navijaju za koga god hoće, ali sustav, onako kako je postavljen, a to je međunarodni sustav iza kojeg stoji međunarodna zajednica, ne može se u ovom trenutku mijenjati. On se ne mijenja uz podršku međunarodne zajednice ni u slučaju Kosova. Ono što će se tamo dogoditi morat će imati pokriće međunarodne zajednice, možda ne Rusije, ali međunarodne zajednice koja je relevantna za ovaj dio svijeta.

Ono što onemogućava situaciju u Srbiji je neprestani oprez pred mogućom prevagom Radikala. Srpska politika, a mislim da to gospodinu Koštunici sjajno odgovara, neprestano se brani od eventualne pobjede Radikala. Rado bih vidio kako bi to izgledalo kada bi Radikali došli na vlast. Zanimalo bi me što bi oni mogli učiniti, a što srpska politika do sada nije učinila, da bi radikalizirala situaciju u Srbiji ili u regiji. Mislim da je to plašenje vukom koji kada bi, što ne bih pozdravio, eventualno došao na vlast, radio isto ono što danas radi gospodin Koštunica. Nikakve radikalizacije ne bi bilo. Srbija, bez obzira što njezina politika ne može artikulirati njezine stvarne interese, te stvarne interese doista ima. Ne mogu se svi mostovi rušiti i ne može se živjeti u izolaciji. Ako to netko želi, neka samo proba, pa će vidjeti vrlo brzo kako izgleda jedna potpuno izolirana Srbija. Mislim da smo to već vidjeli u jednom dijelu Miloševićeve vlasti. To su sve puške bez naboja. To su sve prijetnje koje stvarno ne mogu nikome nauditi.

RSE: Kakva se rešenja mogu očekivati, imajući u vidu trenutni raspored međunarodnih snaga i na samom terenu?

BANAC: Hajmo reći da sve bude išlo na najgori mogući način. Da Radikali dođu na vlast u Srbiji, da najgori nacionalisti, mnogo gori od gospodina Dodika, što mislim da je teško zamisliti, dođu na vlast u Republici Srpskoj i da u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine bude sličnih situacija. Neka bude tako i u Crnoj Gori, pa možda i u Hrvatskoj. Teško je u to povjerovati, ali nikada ne znate. Što je moguće u takvim uvjetima? Još jedan rat?

Odnosi snaga u ovom dijelu svijeta, bez obzira što međunarodna zajednica bude ili ne bude radila, uvijek će ostati isti. Ne možete promijeniti etničku strukturu Kosova. Ne možete, bez rata, promijeniti etničku strukturu Makedonije. Mislim da su sve te priče kako moramo na neki način zadovoljiti iskrene negativne tendencije koje postoje u ovom ili onom dijelu Balkana, zapravo jedna vrsta politike zadovoljavanja koja nikada neće imati uspjeha jer se ona neće nikada zadovoljiti. Ona jedino može dalje otvarati vrata destruktivnim snagama. Zato mislim da je bolje biti principijelan. Kada ste principijelni, čak ako i izgorite, znat ćete da niste otvarali vrata stvarima sa kojima se ne slažete. To je jedina prednost principijelne politike.

RSE: Kakvo rešenje za Kosovo se može očekivati, imajući u vidu i međunarodni raspored snaga? Koliko će Evropska unija biti spremna, nakon donošenja rešenja o Kosovu, da povuče Balkan? Stiče se utisak da i u samoj Evropskoj uniji postoji zamor od proširenja, imajući u vidu i pitanje Turske, što može usporiti proces integracije Balkana. Onda se otvaraju potencijalne opasnosti od raznih radikalnih politika.

BANAC: Mislim da integriranje Balkana i preostalih zemalja, koje još nisu u Evropskoj uniji, mora biti prioritet jer to je najbolji način da se spriječe svi ovi problemi o kojima govorimo. Vidim da ima problema i u Evropskoj uniji. Belgija se gotovo raspada. Neki se ponašaju kao da su Dodik i u jednoj razvijenoj zapadno-evropskoj demokraciji. Ima i pokušaja zadovoljavanja drugih potreba, pa i po pitanju nafte. Idejnih sukoba ima, posebno kao rezultat vrlo glupih politika jednog dijela novih članova Evropske unije na istoku Evrope. Situacija nije idealna. Ipak se nadam da će razum prevagnuti u svemu. Ako ne prevagne, onda znamo što će biti. Bit će novih sukoba, novih ratova i cijeli ovaj dio svijeta će još jednom, poslije relativno kratkog perioda kada smo mislili da se situacija ipak stabilizira, ponovno postati predmet sukoba.

RSE: Dosta pitanja je bilo upućeno na vašu adresu tokom ovih dana vašeg gostovanja na našem site-u.

BANAC: Karakter ljudi koji postavljaju pitanja uvijek je malo drugačiji od onih koji bi možda to htjeli, ali ipak, na kraju, to ne naprave. Ovdje je riječ o ljudima koji su društveno aktivniji. Ima onih koji su zabrinuti, ima onih koji postavljaju pitanja raznih paradoksa pravde - kako je moguće ovo, ako se događa ono. Većina pitanja su se kretala unutar nekih racionalnih granica. Doduše, ima i onih marginalnih koji vas žele oboriti, uloviti u nekom prijestupu iz nekih bivših života, ili koji vas jednostavno provociraju.

RSE: Da li ova prva grupa na neki način odslikava raspoloženje i stanje duha na prostoru bivše Jugoslavije?


BANAC: Mislim da oslikava jer malo je onih koji misle pozitivno. Uvijek se traži neka greška s druge strane, nešto u čemu je druga strana uspjela, a vi možda niste. Karakteristično je, kada već razmišljamo na taj način, da je većina pitanja bila oko situacije u Bosni i Hercegovini, a već smo tvrdili da ona uopće nije idealna u ovom trenutku. Moglo bi se reći da je Bosna danas dalje od nekih sretnijih rješenja, nego što je bio slučaj prije pet godina. To ponovno otvara pitanje načina razmišljanja. Kod nas ne prevladavaju pomirbeni tonovi. Andrić je jednom rekao, a mislio sam da je bio u krivu, da zaborav jeste jedna od glavnih pretpostavki za mir. Mi ne zaboravljamo, nego sve dublje i dublje kopamo neke rane koje sigurno nisu za zaborav, ali od kojih se ne može živjeti.
  • 16x9 Image

    Dragan Štavljanin

    Dragan Štavljanin radi za RSE od 1994. Magistrirao je na problemu balkanizacije (Prag/London), doktorirao na fenomenu "informacione mećave" – višak informacija/manjak smisla (Beograd). Autor je knjiga "Hladni mir: Kavkaz i Kosovo" i " 'Balkanizacija' Interneta i smrt novinara".

XS
SM
MD
LG