"Tu garažu smo mogli vi i ja napraviti. Mi smo dobili investitora koji je podigao kredit kod Raiffeisen banke na 12,5 milijuna eura. U slučaju da taj kredit ne može vraćati, grad je stavio hipoteku na zemlju i pravo građenja. To znači da će Raiffeisen banka uzeti zemlju i sutra na njoj ko zna šta napraviti. Takav investitor sam mogla biti i ja, bez kune u džepu.“
SDP-ova gradska vijećnica, Olga Muratti, kaže da detalje o spornom ugovoru s irskim investitorom, kojeg je potpisao Grad Dubrovnik na čelu s HDZ-ovom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, pokušava saznati još od 2005. godine, ali joj je iz Gradske uprave odgovarano kako je ugovor poslovna tajna. No, nedavno je oznaka tajnosti ipak skinuta:
„Začuđuje me činjenica da to ona nije dala na Gradsko vijeće, što znači da je očekivala da će ovo proći nezapaženo i da se neće saznati.“
Tražili smo komentar i iz Gradske uprave, ali danas ga nismo uspjeli dobiti. Mediji su dosad jedino zabilježili izjavu dogradonačelnika Antuna Kisića, koji je potpisao sporazum o hipoteci i koji tvrdi da u cijeloj priči nema za Grad Dubrovnik ništa riskantno.
Donedavni dogradonačelnik i neovisni vijećnik Pero Vičan ne misli tako:
„Legitimno je pravo Grada da nešto da pod hipoteku, pa i zemljište koje ima status spomenika kulture. Postavlja se pitanje - zašto grad uopće daje to pod hipoteku kada je u pitanju privatna grupacija investitora, a u ranijim ugovorima decidirano stoji da će eventualne gubitke koji tu nastanu snositi gradski proračun. To je za mene skandalozno, više nego pitanje same hipoteke. Zašto bi Grad Dubrovnik dao svoje zemljište pod hipoteku privatnom investitoru.“
Bivši dubrovački gradonačelnik Vido Bogdanović, u čijem se mandatu i pokrenula priča javne gradske garaže koja bi spasila Grad od prometnog kolapsa, tvrdi da konačne ugovorne varijante uopće nisu u skladu s uvjetima istaknutim u natječaju, što je kažnjivo djelo:
„Sada se, nakon tri godine pregovaranja, došlo do modela javno-privatnog partnerstva, gdje sav rizik preuzima ponovo Grad Dubrovnik. Kada su Irci vidjeli da to ne drži vodu, dogovorili su s Gradom da oni izgrade garažu, ali da je onda iznajme Gradu, pa da grad uzima fiksni najam. Grad će na određeni način vratiti cijelu investiciju preko toga investitoru, ali je onda Grad mogao i sam investirati u to.“
Mnogi tvrde kako bi u sklopljenom poslu oko prve dubrovačke javne garaže posla mogao imati i Državni Ured za suzbijanje korupcije. Olga Muratti:
„U ugovoru je napisano da investitor s vlastitim sredstvima sudjeluje sa 30 posto, ali ni u kom slučaju ne mislim da je neko nekada podrazumijevao da će kreditne obveze preuzet Grad, nego valjda investitor. On je trebao založiti svoju imovinu, a ne imovinu Grada. Što nam je onda trebao investitor? Što smo mi dobili od investitora? Ništa, a on je dobio sve. Da je on uložio svoju kuću, potrudio bi se da mu je ne dignu. Ali šta njega briga. Je li de da je strava? Trebalo je raspisati međunarodni natječaj, ili već ne znam kakav, pa naći one koji imaju da ulože svoja sredstva u ovaj Grad, a mi doveli investitora koga mi financiramo.“
SDP-ova gradska vijećnica, Olga Muratti, kaže da detalje o spornom ugovoru s irskim investitorom, kojeg je potpisao Grad Dubrovnik na čelu s HDZ-ovom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, pokušava saznati još od 2005. godine, ali joj je iz Gradske uprave odgovarano kako je ugovor poslovna tajna. No, nedavno je oznaka tajnosti ipak skinuta:
„Začuđuje me činjenica da to ona nije dala na Gradsko vijeće, što znači da je očekivala da će ovo proći nezapaženo i da se neće saznati.“
Tražili smo komentar i iz Gradske uprave, ali danas ga nismo uspjeli dobiti. Mediji su dosad jedino zabilježili izjavu dogradonačelnika Antuna Kisića, koji je potpisao sporazum o hipoteci i koji tvrdi da u cijeloj priči nema za Grad Dubrovnik ništa riskantno.
Donedavni dogradonačelnik i neovisni vijećnik Pero Vičan ne misli tako:
„Legitimno je pravo Grada da nešto da pod hipoteku, pa i zemljište koje ima status spomenika kulture. Postavlja se pitanje - zašto grad uopće daje to pod hipoteku kada je u pitanju privatna grupacija investitora, a u ranijim ugovorima decidirano stoji da će eventualne gubitke koji tu nastanu snositi gradski proračun. To je za mene skandalozno, više nego pitanje same hipoteke. Zašto bi Grad Dubrovnik dao svoje zemljište pod hipoteku privatnom investitoru.“
Bivši dubrovački gradonačelnik Vido Bogdanović, u čijem se mandatu i pokrenula priča javne gradske garaže koja bi spasila Grad od prometnog kolapsa, tvrdi da konačne ugovorne varijante uopće nisu u skladu s uvjetima istaknutim u natječaju, što je kažnjivo djelo:
„Sada se, nakon tri godine pregovaranja, došlo do modela javno-privatnog partnerstva, gdje sav rizik preuzima ponovo Grad Dubrovnik. Kada su Irci vidjeli da to ne drži vodu, dogovorili su s Gradom da oni izgrade garažu, ali da je onda iznajme Gradu, pa da grad uzima fiksni najam. Grad će na određeni način vratiti cijelu investiciju preko toga investitoru, ali je onda Grad mogao i sam investirati u to.“
Mnogi tvrde kako bi u sklopljenom poslu oko prve dubrovačke javne garaže posla mogao imati i Državni Ured za suzbijanje korupcije. Olga Muratti:
„U ugovoru je napisano da investitor s vlastitim sredstvima sudjeluje sa 30 posto, ali ni u kom slučaju ne mislim da je neko nekada podrazumijevao da će kreditne obveze preuzet Grad, nego valjda investitor. On je trebao založiti svoju imovinu, a ne imovinu Grada. Što nam je onda trebao investitor? Što smo mi dobili od investitora? Ništa, a on je dobio sve. Da je on uložio svoju kuću, potrudio bi se da mu je ne dignu. Ali šta njega briga. Je li de da je strava? Trebalo je raspisati međunarodni natječaj, ili već ne znam kakav, pa naći one koji imaju da ulože svoja sredstva u ovaj Grad, a mi doveli investitora koga mi financiramo.“
