„Očito da ovo nije obilježje jedne normalne situacije, niti jednog civilizacijskog nivoa nekog društva. Kako vidite, ono je simptomatično za ovo područje. Dakle, nužno je prići tom problemu sistematski,“ kaže Milić.
Prema mišljenju stručnjaka, većina ubistava koja su se dogodila u protekloj, kako je već u medijima nazivaju, krvavoj sedmici, mogu se svrstati u jednu od najbrutalnijih grupa, među svirepa ubistva čiji su motivi uglavnom nepoznati.
Psiholog Srđan Puhalo smatra da su ubistva rezultat traume koju građani Bosne i Hercegovine proživljavaju u posljednjih deceniju i pol, prvo zbog rata, a kasnije uslijed neimaštine:
„Ljudi u Bosni i Hercegovini su stalno pod stresom. Ti obrambeni mehanizmi, koje posjeduje svaki čovjek, iznenada ne mogu da odgovore na sve negativne stvari i onda ljudi pomalo pucaju. Neki banalni razlozi vrlo često dovode do drastičnog ponašanja i do ubistava.“
Posljednje ubistvo dogodilo se u subotu naveče. U Lukavici, na raskrsnici, čekajući da se upali zeleno svjetlo semafora, u svom BMW-u izrešetan je 26-godišnji Boris Govedarica iz Pala. Samo par dana ranije, u Gornjim Borkovićima kod Banja Luke, 54-godišnji Vasilije Jeličić ubio je prvu komšinicu, ranio muškarca koji se kod nje zatekao, a zatim izvršio samoubistvo. U Brčkom je ubijena 29-godišnja Mara Mrkonjić dok se vraćala sa posla. Tačno prije sedam dana uveče, na zemljanom putu u Numeri pored Ugljevika, u svom autu pronađen je ustrijeljen 23-godišnji Slađan Marković, a još se traga za njegovom 16-godišnjom djevojkom M.R., koja je sa njim bila to veče.
Načelnik krim policije Republike Srpske, Gojko Vasić, kaže da ti slučajevi ipak ne govore o trendu povećanja ubistava:
„Sve se to desilo u roku od 24 sata, ali se možda prethodnih mjesec dana nije ništa desilo i možda se sljedeća tri mjeseca neće ništa desiti. Broj djela u ova dva dana je preveliki, ali kada se to sve svede na godišnji nivo, broj je otprilike isti kao i prošle godine.“
Samo u prvih pola godine u Bosni i Hercegovini dogodilo se oko 40 ubistava. Aleksandar Milić smatra da to nije ni slučajno zanemarljiva brojka za jednu malu zemlju. Navodi kako naučna istraživanja pokazuju da na svijest potencijalnih ubica mogu da utiču i godišnja doba, te visina temperature. Među stanovništvom se nalaze velike količine iz rata zaostalog naoružanja, a posebno, kaže, utiču i mediji:
„Upadljivo je da je naišao interval kada su se ubistva zaredala jedna za drugim. Ljudi nisu prepoznali da je i ta pojava infektivne prirode. Kada se oglasi jedno samoubistavo, sutra nasljeduje drugo, treće, četvrto. Kada se desi jedno ubistvo, odmah nasljeduje drugo, treće, četvrto. Ne zaboravite da krhke osobe budu inficirane tim i počinju da imitiraju, ili pronalaze slična rješenja po tom uzoru.“
Pitali smo i građane šta oni misle - ima li puno ubistava i šta je razlog za takvo nasilno ponašanje:
„Ima. To je vjerojatno neimaština i nezaposlenost.“
„Generalno, ljudi su izgubili kompas. Nema razumijevanja među ljudima, nema poštovanja, nema ljubavi.“
„Ubistava i samoubistva ima puno. Mislim da je uzrok što su ljudi nervno popustili.“
„Posljednje sedmice, pokazalo se, da su ubistva u nekom porastu i to nije ništa začuđujuće. Mislim da će toga biti sve više, obzirom da je protekao kritični poslijeratni period. Tek sada se mogu očekivati neke posljedice post-traumatskih tegoba. Običan građanin može primijetiti da su ljudi nervozni, da su konfliktni, da nisu zadovoljni ničim u ovoj zemlji.“
Jedini način rješenja problema jeste, smatraju psiholozi, da se problemu ubistava i opšteg nasilja pristupi sa aspekta prevencije, savjetovanja i ranog otkrivanja potencijalnih ubica i nasilnika u koji će biti uključeno mnogo institucija, a ne, kao do sada, da se većina poslova prepušta policiji koja je tu uglavnom tek kada se nedjelo već dogodilo.
Prema mišljenju stručnjaka, većina ubistava koja su se dogodila u protekloj, kako je već u medijima nazivaju, krvavoj sedmici, mogu se svrstati u jednu od najbrutalnijih grupa, među svirepa ubistva čiji su motivi uglavnom nepoznati.
Psiholog Srđan Puhalo smatra da su ubistva rezultat traume koju građani Bosne i Hercegovine proživljavaju u posljednjih deceniju i pol, prvo zbog rata, a kasnije uslijed neimaštine:
„Ljudi u Bosni i Hercegovini su stalno pod stresom. Ti obrambeni mehanizmi, koje posjeduje svaki čovjek, iznenada ne mogu da odgovore na sve negativne stvari i onda ljudi pomalo pucaju. Neki banalni razlozi vrlo često dovode do drastičnog ponašanja i do ubistava.“
Posljednje ubistvo dogodilo se u subotu naveče. U Lukavici, na raskrsnici, čekajući da se upali zeleno svjetlo semafora, u svom BMW-u izrešetan je 26-godišnji Boris Govedarica iz Pala. Samo par dana ranije, u Gornjim Borkovićima kod Banja Luke, 54-godišnji Vasilije Jeličić ubio je prvu komšinicu, ranio muškarca koji se kod nje zatekao, a zatim izvršio samoubistvo. U Brčkom je ubijena 29-godišnja Mara Mrkonjić dok se vraćala sa posla. Tačno prije sedam dana uveče, na zemljanom putu u Numeri pored Ugljevika, u svom autu pronađen je ustrijeljen 23-godišnji Slađan Marković, a još se traga za njegovom 16-godišnjom djevojkom M.R., koja je sa njim bila to veče.
Načelnik krim policije Republike Srpske, Gojko Vasić, kaže da ti slučajevi ipak ne govore o trendu povećanja ubistava:
„Sve se to desilo u roku od 24 sata, ali se možda prethodnih mjesec dana nije ništa desilo i možda se sljedeća tri mjeseca neće ništa desiti. Broj djela u ova dva dana je preveliki, ali kada se to sve svede na godišnji nivo, broj je otprilike isti kao i prošle godine.“
Samo u prvih pola godine u Bosni i Hercegovini dogodilo se oko 40 ubistava. Aleksandar Milić smatra da to nije ni slučajno zanemarljiva brojka za jednu malu zemlju. Navodi kako naučna istraživanja pokazuju da na svijest potencijalnih ubica mogu da utiču i godišnja doba, te visina temperature. Među stanovništvom se nalaze velike količine iz rata zaostalog naoružanja, a posebno, kaže, utiču i mediji:
„Upadljivo je da je naišao interval kada su se ubistva zaredala jedna za drugim. Ljudi nisu prepoznali da je i ta pojava infektivne prirode. Kada se oglasi jedno samoubistavo, sutra nasljeduje drugo, treće, četvrto. Kada se desi jedno ubistvo, odmah nasljeduje drugo, treće, četvrto. Ne zaboravite da krhke osobe budu inficirane tim i počinju da imitiraju, ili pronalaze slična rješenja po tom uzoru.“
Pitali smo i građane šta oni misle - ima li puno ubistava i šta je razlog za takvo nasilno ponašanje:
„Ima. To je vjerojatno neimaština i nezaposlenost.“
„Generalno, ljudi su izgubili kompas. Nema razumijevanja među ljudima, nema poštovanja, nema ljubavi.“
„Ubistava i samoubistva ima puno. Mislim da je uzrok što su ljudi nervno popustili.“
„Posljednje sedmice, pokazalo se, da su ubistva u nekom porastu i to nije ništa začuđujuće. Mislim da će toga biti sve više, obzirom da je protekao kritični poslijeratni period. Tek sada se mogu očekivati neke posljedice post-traumatskih tegoba. Običan građanin može primijetiti da su ljudi nervozni, da su konfliktni, da nisu zadovoljni ničim u ovoj zemlji.“
Jedini način rješenja problema jeste, smatraju psiholozi, da se problemu ubistava i opšteg nasilja pristupi sa aspekta prevencije, savjetovanja i ranog otkrivanja potencijalnih ubica i nasilnika u koji će biti uključeno mnogo institucija, a ne, kao do sada, da se većina poslova prepušta policiji koja je tu uglavnom tek kada se nedjelo već dogodilo.
