Ministar Alkalaj je, kako su potvrdile hrvatske vlasti, prošle godine dobio državljanstvo te zemlje na osnovu pripadnosti hrvatskom narodu. Sve je učinjeno, kako prenose mediji, iz privatnih razloga da bi kao hrvatski državljanin plaćao niži porez za svoju kuću u Slanom, kod Dubrovnika.
Alkalaj bi zbog toga trebao podnijeti ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, smatraju u Partiji Demokratskog progresa, ističući da je ovakvo ponašanje licemjerno:
„Radi se o jednom političaru koji je na mjestu ministra inostranih poslova i dolazi iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu, čiji je šef Haris Silajdžić. Svima je jasno i svi znamo kakvu politiku zagovaraju u Stranci za Bosnu i Hercegovinu. Zato nas iznenađuje i čudi činjenica da ministar inostranih poslova jedne zemlje, koji dolazi iz stranke koja isključivo zagovara Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu, bez entiteta, ima hrvatsko državljanstvo. Licemjerno je jedan dan govoriti da treba stvarati Bosnu i Hercegovinu bez identiteta, da treba raskidati ugovore o dvojnom državljanstvu, da treba biti jedna nacija u Bosni i Hercegovini, a sutradan dobivamo potvrdu da su ti isti ljudi, koji zagovaraju takvu politiku, državljani druge zemlje.“
Formalno pravno Sven Alkalaj ima pravo, kao i svaki drugi državljanin Bosne i Hercegovine, uzeti državljanstvo druge zemlje, ali kao BH ministar on bi trebao imati moralnu obavezu prema svojoj zemlji, smatra Elmir Jahić iz SDA:
„Pitanje je moralne prirode, da li neko može zastupati interese jedne države i imati državljanstvo druge države? To nije samo problem kod gospodina Alkalaja, nego kod većine političara iz reda hrvatskog naroda. Na žalost, Bosna i Hercegovina je zemlja puna paradoksa, pa se ti paradoksi vide i u ovom slučaju. U svakom slučaju, političari u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju BH izvršnu i zakonodavnu vlast, bi trebali imati samo državljanstvo Bosne i Hercegovine.“
Nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Ivo Miro Jović, koji je također i državljanin Hrvatske, kaže da je to bio i u vrijeme dok je obavljao ovu važnu funkciju, te da mu to nije smetalo u vršenju državničkih poslova. Na pitanje, čije interese zastupa ministar jedne zemlje koji ima i državljanstvo druge zemlje, Jović odgovara:
„Član sam Predsjedništva i uvijek sam zastupao interese pravde. Zbog toga smatram da bi gospodin Alkalaj trebao zastupati interese pravde. Pravda i pravičnost su nezamjenjivi. One nemaju predznak, ni nacionalni, ni državni. Bosna i Hercegovina i Hrvatska trebaju, i bit će, u to sam uvjeren, vrlo skoro jedna zemlja, a to je Evropska unija. Za neka druga vremena bi bilo itekako polemično i potrebno raspravljati na tu temu. Također sam čovjek koji je državljanin i Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To je uobičajeno i u zemljama Evropske unije, ali i mnogim drugim zemljama izvan tog sustava.“
Slobodan Popović iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, ističe da je prije svega nemoralno da se za potrebe funkcije u Bosni i Hercegovini Alkalaj predstavlja kao Jevrej, a kad su u pitanju lični interesi, kao Hrvat. Međutim, Sven Alkalaj nije jedini takav političar u Bosni i Hercegovini, podsjeća Popović:
„Predsjednik vlade Republike Srpske je pred TV kamerama uručio zahtjev ministru inostranih poslova Republike Srbije u kome je tražio državljanstvo Republike Srbije. Gledajući iz tog ugla, ovaj problem gospodina Alkalaja, nema bitne razlike. Razlika je samo u tome što je ovaj to uradio, pa ga uhvatili, a ovaj je to javno rekao. Valjda bi gospodin Alkalaj morao zastupati interese države čiji je ministar inostranih poslova, one čiji je poreski obveznik i tamo gdje prima platu. On prima platu za posao koji se zove ministar inostranih poslova. Hoću da vjerujem da će gospodin Alkalaj zastupati interese Bosne i Hercegovine u pretpostavljenom sporu sa Republikom Hrvatskom. Mi ovdje nismo izgradili standarde, da to više nije stvar ličnog ubjeđenja ili opredjeljenja, nego da je to obaveza, nešto što je zakonska ustavna obaveza koju čovjek mora imati da kada vrši funkciju u jednoj državi, mora i štititi interese te države, ili, neka se ispiše iz te države ako će štiti interese druge države.“
Alkalaj bi zbog toga trebao podnijeti ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, smatraju u Partiji Demokratskog progresa, ističući da je ovakvo ponašanje licemjerno:
„Radi se o jednom političaru koji je na mjestu ministra inostranih poslova i dolazi iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu, čiji je šef Haris Silajdžić. Svima je jasno i svi znamo kakvu politiku zagovaraju u Stranci za Bosnu i Hercegovinu. Zato nas iznenađuje i čudi činjenica da ministar inostranih poslova jedne zemlje, koji dolazi iz stranke koja isključivo zagovara Bosnu i Hercegovinu kao jedinstvenu, bez entiteta, ima hrvatsko državljanstvo. Licemjerno je jedan dan govoriti da treba stvarati Bosnu i Hercegovinu bez identiteta, da treba raskidati ugovore o dvojnom državljanstvu, da treba biti jedna nacija u Bosni i Hercegovini, a sutradan dobivamo potvrdu da su ti isti ljudi, koji zagovaraju takvu politiku, državljani druge zemlje.“
Formalno pravno Sven Alkalaj ima pravo, kao i svaki drugi državljanin Bosne i Hercegovine, uzeti državljanstvo druge zemlje, ali kao BH ministar on bi trebao imati moralnu obavezu prema svojoj zemlji, smatra Elmir Jahić iz SDA:
„Pitanje je moralne prirode, da li neko može zastupati interese jedne države i imati državljanstvo druge države? To nije samo problem kod gospodina Alkalaja, nego kod većine političara iz reda hrvatskog naroda. Na žalost, Bosna i Hercegovina je zemlja puna paradoksa, pa se ti paradoksi vide i u ovom slučaju. U svakom slučaju, političari u Bosni i Hercegovini, koji predstavljaju BH izvršnu i zakonodavnu vlast, bi trebali imati samo državljanstvo Bosne i Hercegovine.“
Nekadašnji član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Ivo Miro Jović, koji je također i državljanin Hrvatske, kaže da je to bio i u vrijeme dok je obavljao ovu važnu funkciju, te da mu to nije smetalo u vršenju državničkih poslova. Na pitanje, čije interese zastupa ministar jedne zemlje koji ima i državljanstvo druge zemlje, Jović odgovara:
„Član sam Predsjedništva i uvijek sam zastupao interese pravde. Zbog toga smatram da bi gospodin Alkalaj trebao zastupati interese pravde. Pravda i pravičnost su nezamjenjivi. One nemaju predznak, ni nacionalni, ni državni. Bosna i Hercegovina i Hrvatska trebaju, i bit će, u to sam uvjeren, vrlo skoro jedna zemlja, a to je Evropska unija. Za neka druga vremena bi bilo itekako polemično i potrebno raspravljati na tu temu. Također sam čovjek koji je državljanin i Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. To je uobičajeno i u zemljama Evropske unije, ali i mnogim drugim zemljama izvan tog sustava.“
Slobodan Popović iz Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, ističe da je prije svega nemoralno da se za potrebe funkcije u Bosni i Hercegovini Alkalaj predstavlja kao Jevrej, a kad su u pitanju lični interesi, kao Hrvat. Međutim, Sven Alkalaj nije jedini takav političar u Bosni i Hercegovini, podsjeća Popović:
„Predsjednik vlade Republike Srpske je pred TV kamerama uručio zahtjev ministru inostranih poslova Republike Srbije u kome je tražio državljanstvo Republike Srbije. Gledajući iz tog ugla, ovaj problem gospodina Alkalaja, nema bitne razlike. Razlika je samo u tome što je ovaj to uradio, pa ga uhvatili, a ovaj je to javno rekao. Valjda bi gospodin Alkalaj morao zastupati interese države čiji je ministar inostranih poslova, one čiji je poreski obveznik i tamo gdje prima platu. On prima platu za posao koji se zove ministar inostranih poslova. Hoću da vjerujem da će gospodin Alkalaj zastupati interese Bosne i Hercegovine u pretpostavljenom sporu sa Republikom Hrvatskom. Mi ovdje nismo izgradili standarde, da to više nije stvar ličnog ubjeđenja ili opredjeljenja, nego da je to obaveza, nešto što je zakonska ustavna obaveza koju čovjek mora imati da kada vrši funkciju u jednoj državi, mora i štititi interese te države, ili, neka se ispiše iz te države ako će štiti interese druge države.“
