Dostupni linkovi

Privatizacija, na pola puta


Mijat Lakićević, glavni urednik Ekonomista, podseća da je prošle godine u okviru Nacionalnog investicionog plana potrošeno nekoliko stotina miliona evra a da niko ne zna na šta je to potrošeno:

Mijat LAKIĆEVIĆ: Skoro da bi moglo da se kaže da su to bačene pare i to je ono što zapravo govori da nema kriterijuma, nema strategije. Glavni problem Vlade Srbije što ona ne radi strateški, što nema viziju. Dakle, ozbiljna vlada, ozbiljna država se opredeli i kaže – ja ću raditi 2 – 3 krupne stvari za vreme svog mandata. Ova Vlada se ponaša kao da će svakog sledećeg meseca biti izbori tako da pare koje ima troši tako što svako malo deli nekome – da li radnicima, seljacima ili penzionerima. Ona zapravo kupuje glasove, ne vodi državnu politiku.

RSE: Na šta država treba da troši prihode od privatizacije i zašto se neozbiljno pristupilo Nacionalnom investicionom planu?

Mijat LAKIĆEVIĆ: Ona može da ulaže u velike kapitalne infrastrukturne projekte, može da gradi autoputeve, može da gradi mostove. Ali, tada mora tačno da se zna zašto se to gradi i to zaista moraju da budu veliki projekti koji su teški nekoliko stotina miliona eura, pa i milijardu. Kod nas se to nije desilo i problem sa Nacionalnim investicionim planom bio je upravo u tome što je on sadržavao hiljade stavki – bilo oko 7 – 8 hiljada projekata koji su konkurisali za to. Niti to može da se pregleda kako treba niti to može neko da odobri, niti posle može da se iskontroliše potrošnja tih sredstava. To je ono što je u tom planu bilo najgore.

RSE: Postoji li realna opasnost da se prihodi od dosadašnje privatizacje u Srbiji – oko 2 milijarde evra – raspu u ekonomski neopravdane svrhe, u skupljanje političkih poena? Ekonomista i član Saveta za borbu protiv korupcije Danilo Šuković kaže da takva opasnost postoji, a povodom Nacionalnog investicionog plana kaže:

Danilo ŠUKOVIĆ: Na to su upozoravali brojni ekenomisti, upozoravao je i naš Savet za borbu protiv korupcije. Ceo NIP je upravo fokusiran da bi neko dobio političke poene jer se takvi projekti nigde u svetu ne donose a da se prethodno ne sagleda njihova maksimalna racionalnost. Recimo, ovo leto je pokazalo da su se ta sredstva mogla trošiti na mnogo korisniji i efikasniji način po zemlju nego što se rasipaju bez reda i kontrole. Ova suša je pokazala koliko je Srbiji neophodan sistem navodnjavanja jer je Srbija poznata kao zemlja sa najmanjim procentom poljoprivrednih površina koje se navodnjavaju - da su sredstva tamo plasirana dala bi mnogo veće efekte. Drugi veliki problem u Srbiji je sa ekologijom – kada odete na pijacu vi kupujete hranu koja je gotovo otrovna jer se koriste veštačka đubriva bez kontrole pri čemu teški metali ulaze u hranu što je veoma opasno. Umesto da se ulaže u ekologiju ili slično ta ogromna sredstva se plasiraju neracionalno. Nigde u svetu nemate da se državna sredstva mogu tako trošiti a da prethodno ne postoje urađene takozvane kost – benefit analize koje treba da pokažu da li je racionalno uložiti u nešto - u ekologiju, u navodnjavanje poljoprivrednih površina ili za verske objekte, bazene itd. Za čak 52 verska objekta je predviđeno finansiranje iz NIP-a. Taj problem sigurno postoji i sa sredstvima od privatizacije.

RSE: Političari ne pokazuju ozbiljnost kada je u pitanju raspolaganje novcem od privatizacije. Nažalost, iako je zakonom predviđeno, u Srbiji ne postoji ni nezavisna institucija kontrole državnog trošenja novca, kaže Lakićević i dodaje:

Mijat LAKIĆEVIĆ: Predviđeno je da postoji državna revizorska agencija i ona postoji na papiru. Bolje reći da ne postoji ni na papiru jer još nisu izabrani ljudi koji bi trebali da rade taj posao i mislim da još nijedna vlada nije podnela završni račun. Budžet je plan trošenja sredstava za narednu godinu a kada se ta godina završi onda se u sledećoj godini podnosi završni račun, kao i u preduzećima. U njemu se kaže – ovo je bio plan a ovo smo potrošili - a toga u Srbiji nije bilo.“
XS
SM
MD
LG