Dostupni linkovi

Bezimene žrtve iz voza broj 671


Nakon četrnaest i po godina od otmice devetnaest putnika iz voza u Štrpcima odluka opštinskih vlasti u Prijepolju da spomenik podignu samo za žrtve iz te opštine izazvala je burnu polemiku i u Crnoj Gori i u Srbiji.

Almir Mehonjić, jedan od inicijatora ideje da se u opštini Prijepolje u Srbiji podigne spomen obilježje žrtvama otmice u Štrpcima, kaže da je nakon svih mogućih i dugotrajnih opstrukcija od stranaka koje čine vladajuću koaliciju u Srbiji da se ne donese odluka o podizanju spomenika, konačna odluka da spomenik bude samo za žrtve iz tog grada više je nego skandalozna:

„Ovo je skandalozna odluka, po meni. Ovo je čista diskriminacija žrtava i ne postoji u svijetu nigdje sličan nijedan primjer. Iz ovoga stoji jasna namjera, a to je umanjivanje broja žrtava otmice putnika u Štrpcima“.

Potpredsjednik crnogorske Skupštine Rifat Rastoder, ne sporeći pravo opštine Prijepolje da obilježi stradanje svojih građana, kaže da je ipak diskutabilno, pa i nekorektno odvajati žrtve istog zločina:

„Jer nijesu samo građani Prijepolja bili žrtve nego su i građani Crne Gore toga dana i još neki drugi, imali istu sudbinu i zbog istog biljega odvedeni i likvidirani. Možda nije čak ni korektno odvajati žrtve po bilo kom osnovu.No, svako, što se kaže, to nosi na sopstvenoj savjesti“.

Da se prvobitna ideja o podizanju spomen obilježja, koje je Crnogorski helsinški komitet od starta podržavao, izrodila ovakvom odlukom u svoju suprotnost smatra i predsjednik ove organizacije za ljudska prav, Slobodan Franović:

„To po mom mišljenju na neki način u potpunosti diskredituje cijelu tu ideju jer, ako pravite spomen obilježje za samo jedan broj žrtava po teritorijalnom principu, a nije važno koji princip uzmete, predstavlja jednu vrstu manipulacije sa žrtvama i potpuno je suprotna tim temeljnim principima koje ovo spomen obilježje treba da predstavlja. Na ovaj način ova ideja je prešla u jednu potpuno suprotnost toj suštini stvari“.

Podsjetimo, grupa vojnika Vojske Republike Srpske koju je predvodio Milan Lukić je 27. februara 1993. godine iz voza broj 671 u stanici Štrpci izvela devetnaest putnika od kojih je osamnaest bilo bošnjačke nacionalnosti, devet iz Prijepolja, ostalo građani Crne Gore i zatim ih kamionom prebacile u okolinu Višegrada gdje su nakon mučenja pobijeni. Milan Lukić uhvaćen je 2005. godine u Argentini i danas se nalazi u Hagu, ali ga Tribunal ne tereti za zločin u Štrpcima. Od čitave grupe za ovaj zločin je na petnaest godina zatvora pred Višim sudom u Bijelom Polju 2002. godine osuđen samo Nebojša Ranisavljević. Advokat svih porodica žrtava otmice, Velija Murić, zapanjen je informacijom da će se spomenik u Prijepolju graditi samo za žrtve iz te opštine, tvrdeći:

„Naime, još 27. februara kada sam boravio u Prijepolju, a to je godišnjica otmice, ove godine, ja sam dobio saznanje i uvjeravanja da će se spomenik odnositi na sve žrtve. Ako je tačno ono o čemu sam informisan onda je u najblažem fatalno razdvajati žrtve toga zločina“.

Murić kaže da je osim presude Ranisavljeviću i materijalne satisfakcije porodicama preostalo još mnogo toga što je nužno učiniti kada je zločin u Štrpcima u pitanju:

„Va\no je da se Srbija suoči sa tim zločinom podizanjem spomenika, ali i utvrđivanjem izvršilaca zločina. Ja mislim, bez obzira što su u pitanju žrtve sa područja Crne Gore, da bi država Srbija bila dužna, čak da su to Grci ili Italijani ili bilo ko drugi kao žrtve, bi bila dužna da upiše sva imena na tom spomeniku“.
  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

XS
SM
MD
LG