Ivan Šimić, vlasnik male tvrtke za preradu kože „Chemoderm“ iz Duge Rese, odustao je od kupovine 67 posto dionica Karlovačke industrije mlijeka, tvrtke sa 1.300 zaposlenih i 1.500 kooperanata. Kada su mediji iskopali da je Šimić bančinu garanciju za kredit za kupovinu Karlovačke mljekare dobio na temelju zaloga dionica upravo te mljekare, on se povukao s obrazloženjem da „njegove namjere nisu dobro shvaćene u dijelu medija“. Na tu mogućnost negativno je reagirao čak i premijer Ivo Sanader:
„N dolazi u obzir da netko jamči sa dionicama KIM-a. To ne dolazi u obzir. To je praksa devedesetih koju smo odbacili. Prema tome, ili će taj koji je to dobio donijeti bankovnu garanciju ili nema ništa od posla.“
Predstavnik sindikata u Upravnom odboru Fonda za privatizaciju, koji je odlučivao o ovoj prodaji, upozoravao je na ovu nelogičnost i bio protiv prodaje maloj firmi iz Duge Rese sa jednim zaposlenim, bez ikakvog iskustva u mljekarskom biznosu i sa 5000 eura godišnjeg profita, međutim, bio je nadglasan. Predsjednik Upravnog odbora Fonda i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, Damir Polančec, tada je kazao:
„Imamo čvrste garancije da će se izvršiti dokapitalizacija od tri godine, sa preko 44 milijuna kuna.“
Nisu samo mediji, sindikati i Sanader primijetili da tu nešto smrdi. Karlovački saborski zastupnik iz redova oporbenih narodnjaka, Nikola Vuljanić, posebno se „ulovio“ na Šimićevu najavu da će mljekaru dokapitalizirati – iz tekućeg prihoda firme:
„Onda se postavlja pitanje što će nam gospodin Šimić? Ako je tvrtka tako dobra da se može sama dokapitalizirati, pa onda neka država ostavi to udruženo vlasništvo zaboga. To očito nije slučaj.“
Građani su razočarani i ogorčeni:
„Tu će vjerojatno puno ljudi dobiti otkaz, ostaće bez radnih mjesta, što je u tome najgore.“
„To je pljačka. Ali smo svi mi to dozvolili. Ljudi Karlovca i cijele Hrvatske su to htjeli.“
„Ja bih voljela da to bude u rukama običnih ljudi.“
„Mislim da se to predugo vuče i da nije baš najbolje riješeno.“
No, ipak se od odustalo od ovog aranžmana. Oporbeni socijaldemokrati misle da je cijela priča bila dijelom i izrežirana, kako bi se Sanader na kraju mogao pojaviti kao neki Zoro ili Supermen i sve riješiti. Slavko Linić:
„Način funkcioniranja hrvatske vlade nakon četiri godine, mnogima od nas je poznat. Posebno očekujem spasioca Sanadera, jer on će biti taj koji će kao eto ovu prljavu rabotu zaustaviti.“
Privatizacija KIM-a ima posebnu težinu, jer je to jedno od 150 poduzeća koja je opljačkao „omiljeni Tuđmanov tajkun“ Miroslav Kutle, uzevši još pred 10 godina na njihov račun 40 milijuna maraka kredita koji su nestali tko zna kamo. Međutim, ekonomski analitičar i urednik biznis-magazina „Lider“ Miodrag Šajatović, ne da se „loviti“ na emocije:
„KIM je davno trebala završiti na stečaju. To je možda grubo, ali to je u tržišnoj ekonomiji način kako se miču firme koje su nešto pogriješile. A oko KIM-a se, iako možda ne njenom krivnjom, ali pogriješilo i ona nije izdržala svoje, da tako kažem, utakmice. Zapravo je trebala otići u stečaj prije pet-šest godina. Netko bi ju vjerojatno kupio. Međutim, to se nije dogodilo i zapravo, sve ovo drugo je veliko kemijanje.“
Šajatović podsjeća da su sve vlade do sada propustile reći koji je cilj privatizacije. Uz ostalo, Šajatović ovoj pokušaj da lokalni mali poduzetnik kupi veliku firmu vidi i kao šeprtljav pokušaj zaštite od neželjenog stranog investitora. Naime, na natječaju za kupovinu KIM-a sudjelovao je i Danube Fonds holding sa sjedištem u Amsterdamu, koji već ima po tri mljekare u Bosni i Hercegovini i Srbiji:
„Ali kao to želite napraviti, što ja, zapravo, na neki način i podržavam, jer uvijek bih domaćim igračima dao desetak posto prednosti, onda morate imati prave domaće igrače koji će tu igrati. Dakle, netko tko je u tom biznisu ili netko tko je veliki igrač, koji to može napraviti.“
„N dolazi u obzir da netko jamči sa dionicama KIM-a. To ne dolazi u obzir. To je praksa devedesetih koju smo odbacili. Prema tome, ili će taj koji je to dobio donijeti bankovnu garanciju ili nema ništa od posla.“
Predstavnik sindikata u Upravnom odboru Fonda za privatizaciju, koji je odlučivao o ovoj prodaji, upozoravao je na ovu nelogičnost i bio protiv prodaje maloj firmi iz Duge Rese sa jednim zaposlenim, bez ikakvog iskustva u mljekarskom biznosu i sa 5000 eura godišnjeg profita, međutim, bio je nadglasan. Predsjednik Upravnog odbora Fonda i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo, Damir Polančec, tada je kazao:
„Imamo čvrste garancije da će se izvršiti dokapitalizacija od tri godine, sa preko 44 milijuna kuna.“
Nisu samo mediji, sindikati i Sanader primijetili da tu nešto smrdi. Karlovački saborski zastupnik iz redova oporbenih narodnjaka, Nikola Vuljanić, posebno se „ulovio“ na Šimićevu najavu da će mljekaru dokapitalizirati – iz tekućeg prihoda firme:
„Onda se postavlja pitanje što će nam gospodin Šimić? Ako je tvrtka tako dobra da se može sama dokapitalizirati, pa onda neka država ostavi to udruženo vlasništvo zaboga. To očito nije slučaj.“
Građani su razočarani i ogorčeni:
„Tu će vjerojatno puno ljudi dobiti otkaz, ostaće bez radnih mjesta, što je u tome najgore.“
„To je pljačka. Ali smo svi mi to dozvolili. Ljudi Karlovca i cijele Hrvatske su to htjeli.“
„Ja bih voljela da to bude u rukama običnih ljudi.“
„Mislim da se to predugo vuče i da nije baš najbolje riješeno.“
No, ipak se od odustalo od ovog aranžmana. Oporbeni socijaldemokrati misle da je cijela priča bila dijelom i izrežirana, kako bi se Sanader na kraju mogao pojaviti kao neki Zoro ili Supermen i sve riješiti. Slavko Linić:
„Način funkcioniranja hrvatske vlade nakon četiri godine, mnogima od nas je poznat. Posebno očekujem spasioca Sanadera, jer on će biti taj koji će kao eto ovu prljavu rabotu zaustaviti.“
Privatizacija KIM-a ima posebnu težinu, jer je to jedno od 150 poduzeća koja je opljačkao „omiljeni Tuđmanov tajkun“ Miroslav Kutle, uzevši još pred 10 godina na njihov račun 40 milijuna maraka kredita koji su nestali tko zna kamo. Međutim, ekonomski analitičar i urednik biznis-magazina „Lider“ Miodrag Šajatović, ne da se „loviti“ na emocije:
„KIM je davno trebala završiti na stečaju. To je možda grubo, ali to je u tržišnoj ekonomiji način kako se miču firme koje su nešto pogriješile. A oko KIM-a se, iako možda ne njenom krivnjom, ali pogriješilo i ona nije izdržala svoje, da tako kažem, utakmice. Zapravo je trebala otići u stečaj prije pet-šest godina. Netko bi ju vjerojatno kupio. Međutim, to se nije dogodilo i zapravo, sve ovo drugo je veliko kemijanje.“
Šajatović podsjeća da su sve vlade do sada propustile reći koji je cilj privatizacije. Uz ostalo, Šajatović ovoj pokušaj da lokalni mali poduzetnik kupi veliku firmu vidi i kao šeprtljav pokušaj zaštite od neželjenog stranog investitora. Naime, na natječaju za kupovinu KIM-a sudjelovao je i Danube Fonds holding sa sjedištem u Amsterdamu, koji već ima po tri mljekare u Bosni i Hercegovini i Srbiji:
„Ali kao to želite napraviti, što ja, zapravo, na neki način i podržavam, jer uvijek bih domaćim igračima dao desetak posto prednosti, onda morate imati prave domaće igrače koji će tu igrati. Dakle, netko tko je u tom biznisu ili netko tko je veliki igrač, koji to može napraviti.“
