RSE: Istraživanja o korupciji pokazuju da su u svim zemljama u regionu sudstvo i zdravstvo prepoznati kao najkorumpiranije profesije. Kako se to može objasniti, da li to znači da su to posljedice sistema u kome smo svi dugo živjeli?
PETROVIĆ: Problem je u samim sustavima. U Hrvatskoj je vrlo teško dobiti podatke o tome zašto je neka presuda donešena i često puta dolazi do zastare. Jednostavno je evidentna promjena političkog sustava dovela do promjena u sudstvu koje se nisu uspjela na adekvatan način riješiti posljedice u Hrvatskoj u kojima su sudovi donosili nekakve u najmanju ruku čudne odluke to je dosta teško objasniti drugačije nego korupciju. Ja ću vam dati jedan jednostavan primjer. Prije pet godina je u Makarskoj šesnaestogodišnji dječak vozeći očevog BMW-a pogazio dvije djevojke na trotoaru i sud ga je prvo osudio uvjetno da dvije i pol godine da bi ga na kraju potpuno oslobodio uz objašnjenje da je iz dobre obitelji. Bar je to ono što je došlo do javnosti. Kada se zbivaju takve stvari onda je teško očekivati da dojam građana o korupciji o sudstvu ne bude prisutan. Svako poznaje nekoga ko je nekome dao nekakav poklon ili platio za operaciju i jednostavno je dojam takav.
RSE: Koliko je korupcija pitanje ličnog morala pojedinca koji joj jesu ili nijesu skloni, a koliko posljedica sistema?
PETROVIĆ: Vjerujem da je ipak prvenstveno korupcija posljedica sistema. Kada vi ne snosite nikakvu odgovornosti, nikome ne polažete račune i nema nikavih posljedica za to što činite onda je u jednostavno u ljudskoj naravi da se posegne za nekakvim u najmanju ruku nemoralnim stvarima i da se na taj način osigura privilegija sebi i povezanim osobama, rodbini, prijateljima, poslovnim, odnosno stranačkim partnerima. Kada je riječ o moralu ukoliko su svi nemoralni u okolini onda je teško očekivati da će se neko drugačije ponašati jer svatko od nas želi što manje odudarati od okoline. To je nekako u ljudskoj naravi.
RSE: Može li država koja je najčešće generator korupcije biti i nosilac borbe protiv korupcije?
PETROVIĆ: Država bi to morala biti i to je vrlo jasno iz svakog istraživanja Transparent Internešenela. Kada se pogleda indeks percepcije korupcije pogleda koje su zemlje na vrhu, znači najmanje korupcije to su: Danska, Švedska, Finska, a koje su na dnu zemlje poslije Bangladeš, Nigerija, onda se svatko od nas treba zapitati bi li radije živio u Nigeriji ili Danskoj. Država ako želi biti dobra svojim građanima i ako je cilj da svima bude bolje onda bi se morala ponašati kao Danska, odnosno razvijena zemlja bez korupcije. Što je država korumpiranija ne samo da je siromašnija, već je i sama kvaliteta života u njoj manja.
RSE: Koliko je tu bitan uticaj međunarodne zajednice? Zahtjevi koje međunarodna zajednica često ispostavlja prema državama balkanske regije.
PETROVIĆ: Vjerujem da će pre pristupanja Evropska unija značajno pomoći da se suzbije korupcija. U Hrvatskoj se vrši pritisak na mijenjanje pravnog okvira koji će rezultirati povećanom transparentnosti. A što je više transparentnosti to je manje korupcije. Vjerujem da će upravo pristup Evropskoj uniji, odnosno pregovori, značajno pomoći da se korupcija u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji svede na podnošljivu razinu.
RSE: Naši političari često u svoju odbranu ističu da korupcije ima i u tim sređenim evropskim zemljama. Ipak, postoje vjerovatno neke razlike.
PETROVIĆ: Možemo to njima ovako reći. U sređenim evropskim zemljama i slučajeva zaraznih bolesti poput kolere ili tifusa, ali u daleko manjoj mjeri nego što je to u subsaharskoj Africi. Tako isto je i sa korupcijom. Jedan ili dva slučajeva korupcije ne utječu toliko na kvalitetu života, ali ako je korupcija toliko raširena da se praktički ne može izgraditi prometnica ili da se ne može izgraditi vodovod, pa zbog toga vi i ja pijemo zagađenu vodu, odnosno ne može do našeg grada doći nikakva značajna investicija onda to već bitno utječe na naš život. A to hoće li netko utjecati svojim političkim vezama na dobijanje koncesije za treću mrežu mobilne telefonije to je već ipak manje bitno. Ipak, postoji nekakva razine korupcije koja je podnošljiva, na kojoj treba inzistirati i ja se nadam da će uskoro se u svim zemljama Jugoistočne Evrope dostići ta razina i da će to rezultirati boljim životom i višim standardom za sve ljude koji tu žive.
RSE: Učesnici u procesu korupcije nijesu samo oni koji primaju mito već i oni koji ga daju. Kako se boriti protiv te društvene devijacije kada ono uzme maha u tim najširim slojevima?
PETROVIĆ: Mi smo u Hrvatskoj imali slučaj gdje je jedan nogometni dužnosnik rekao kako je davao sucima novac samo za to da bi sudili pošteno. Mi trenutno nemamo transparentni sustav. Ja kada idem u bolnicu na nekakve preglede ja ne znam niti koji sam na redu, iako u trenutku kada smo se prijavili za neki pregled znamo da ste vi druga, a ja treći na redu, onda nema razloga da posežemo za korupciju i da nekoga pokušavamo odobrovoljiti da nas uzme preko reda. Ovako, kada je cijeli sustav netransparentan ostavlja prostor za manipuliranje. S time da naravno treba se napraviti red i povjerenje u sudstvo, pa onda nitko neće ni posezati za davanje mita, odnosno za potezanje nekakvih veza i poznanstva kako bi ostvario neko pravo koje mu je zagarantirano u društvu, već će se jednostavno moći osloniti na pravednost društva, transparentnost sustava i to svoje pravo dočekati bez ikakvih darova, poklona i slično.
RSE: Činjenica da građani kreću sa mitom svjedoči da su oni svjesni da žive u društvu koje je korumpirano.
PETROVIĆ: Upravo tako. Mi smo svi rezultat društva u kojem živimo i ako ne možete drugačije onda posežete za mitom. Ne možete se bitno razlikovati od svih oko vas, jer ako ste jedina koja čeka na red i ne želi dati mito nekakvom lječniku ili gradskom činovniku da neko pravo ostvarite onda jednostavno dolazi u pitanje i vaš sami opstanak u društvu. Onoga trenutka kada društvo, državni aparat i organi vlasti počnu ostvarivati napredak, povećavati transparentnosti, kada je smanjena korupcija moguća kod njih tog trenutka i građani mijenjaju svoj stav i to sve rezultira boljim životom za sve.
