Dostupni linkovi

Web Caffee: Nije ni znao zašto bi bježao


Našli su ga kasnije pretučenog do smrti. Stomak i vrat su mu bili presječeni staklom od razbijene boce. Policija je prvo saopćila da ga je napala “neformalna grupa”, te da se radi o običnom uličnom ubistvu. Tada je proteste počela lokalna tatarska manjina, Damir je bio Tatar i ubrzo je tužilac u Saint Petersburgu priznao da se radi o zločinu mržnje i da su mladog Damira ubili skinheadsi. Bilo ih je 17.

U Moskvi je u travnju, također ove godine, nakon 35 uboda nožem umro jedan čistac ulica, čija je jedina krivica bila što je iz Tadžikistana. U Stavropolu, student Gelani Ataev sa Kavkaza, umro je 24. svibnja od rana, nakon što je napadnut od strane grupe mladih Rusa. “Vikali su ‘ubij Čečene’” – svjedočio je našem radiju Zaurbek Akhmadov. Poticao ih je, kaže on, i jedan policajac koji je vikao: “Hajdmo, vas ima više, a tamo su samo njih dvojica!”. “Jedan policajac je Gelaniju stavio lisice i predao ga skiheadsima! Počeli su ga tući, ja sam pritrčao i jednog od napadača udario. Onda su pucali u mene, prostrijerili mi nogu i stavili lisice. Onda su nas stavili u auto, vozili po gradu najmanje jedan sat. Nisam mu mogao pomoći jer me nisu htjeli odvezati!". Gelani je umro, a Akhmadovu je u policiji rečeno da će biti svjedok. Kad je odbio advokata kojeg je dovela policija i rekao da će uzeti svoga, saznao je da je optužen radi napada na policiju!!! Devet dana kasnije, 3. lipnja, dva ruska studenta Dmitry Blakhim i Pavel Chadin su smrtno izbodeni nožem. (Policija pretpostavlja da je riječ o osveti za Gelanija). Na njihovoj sahrani, dva dana kasnije, stotine ruskih studenata je uzvikivalo: “Nismo još dovoljno Čečena pobili. Slava Rusiji! Slava Rusiji!”

U Moskvi jedan je mladić iz Armenije smješten u bolnicu 23. lipnja jer je bio – izboden nožem. “Mi muslimanke koje čitamo knjige Said Nursija smo uplašene za naše živote i živote onih koje volimo!” – napisala je grupa od 80 tatarskih žena, 10. srpnja ove godine. Prvi čovjek moskovskih Jevreja, Chaim Benyakov, obavijestio je policiju i medije 12. srpnja ove godine, da su mu na kancelariji nacrtali nacisitičku swastiku…..

Evo i posljednjeg primjera, od 21 srpnja. Jedan aktivista iz ekološke grupe je ubijen a petorica ostalih ranjeni kada su ih napali nacionalisti blizu kemijske fabrike u Angarsku. Grupa imala 21. člana i protestirala je protiv zagađivanja zraka. Kažu da su ih napali neonacisti, vičući nacionalističke slogane.

Primjera ne mnogo, ne desetine nego STOTINE. Podaci kažu, i to oni iz Ruskih izvora, da je 2004. u Rusiji registrirano 264 napada sa rasističkim i neonacističkim motivima u kojem su žrtve ili pretučene ili ubijene (od toga 49 mrtvih). Godinu dana kasnije, 2005., bilo je 462 takva napada (47 mrtvih). 2006. bilježi se 541 napad (55 mrtvih) sa tim motivima. Ove, 2007. godine, računati su podaci do 31. svibnja - već ima 247 napada i 35 ubijenih. Više od polovina ovih napada se dogodila u Moskvi i Saint Petersburgu.

Najmanje jedan i po rasistički napad DNEVNO i najmanje jedan mrtav TJEDNO!!! Ne treba zaboraviti da su u ovoj statistici uračunati samo oni napadi u kojima je neko ubijen, ranjen ili pretučen! Oni drugi, kao što su vrijeđanja i prijetnje - nisu ni brojani.

Galina Kozhevnikova, ekspert ruskog SOVA centra, kaže da su prošle godine svega 33 pojedinca dobila zatvorske kazne. Da podsjetim – bio je 541 napad u kojem je neko ili ranjen ili pretučen ili ubijen. “Vlada je prošlog studenog otvoreno podržala diskriminatorske napade na Gruzijce” – kaže ona. Ruska redakcija radija Slobodna Evropa izvjestila je da su neki revnosni policajci išli u zadnja dva mjeseca prošle godine po moskovskim školama i iz razreda izbacivali djecu Gruzijaca!!! U Saint Petersburgu policija na početku ove godine nije ni podigla optužbu protiv jednog mladog Rusa koji je ubio devetogodišnju djevojčicu iz Tadžikistana! Prvog dana lipnja ove godine u Moskvi sud je oslobodio jednog mladog Rusa koji je ubio devetnaestogodišnjeg Armenca usprkos dvojice svjedoka! Valentina Uzunova, otvoreni kritičar ruskog naionalizma, napadnuta je pred svojom kućom 19. lipnja ove godine, teško pretučena i sa frakturama lobanje provela dane u bolnici. Napadnuta je točno na godišnjicu kada je ubijen Nikolai Girienko jedan drugi branilac prava manjina.

Ruski Levada centar kaže da je istraživanje pokazalo da 4-6% ljudi u Rusiji izražava “vrlo jake neonacističke poglede”, dok je taj broj među mladim ljudima 15%!!! U jednom izvještaju moskovskog Ureda za ljudska prava se iznosi podatak da u svakom većem gradu Rusije postoje grupe mladih esktremista čiji broj “raste i koje su sve bolje organizirane.” Registrirana je točno 141. takva organizacija.

Vlasti u Rusiji su izgleda shvatile da se nešto mora poduzeti. U utorak ovog tjedna ubica antifašiste Timura Kacharave je dobio 12 godina zatvora, što je mnogo oštrija presuda nego sve prethodne. Ubica je Timuru prerezao vrat. Ostaje, međutim, pitanje zašto oni drugi, koji su Timura držali dok je bio ubijan, nisu suđeni kao saučesnici u ubistvu!! Roditelji optuženih su bili presretni, majka ubijenog je ćutala u tišini.

Ruski nacionalizam je pušten iz boce. Pustila ga je vlast nadajući se da ga može kontrolirati. Potiču ga mediji hrabreći “naše momke’, ohrabruje sudstvo ako ne kažnjava krivce čak ni kad počine ubistvo, batinanja se definiraju kao “igra loših momaka”.

Ruskom je naionalizmu Putin je sada idol i heroj. Jednog će dana predsjednik htjeti vratiti nacionalizam nazad u bocu – ako ne bude kasno. I za Putina i za Rusiju.

Email me Nenad Pejic
  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG