Dostupni linkovi

Ne treba nam ustav za jednokratnu upotrebu


Branislav Radulović, predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore i bivši funkcioner Socijaldemokratske partije, za Radio Slobodna Evropa govori o novom crnogorskom ustavu, pitanjima dvojnog državljanstva i prodaje zemljišta strancima, te o političkoj sceni u Crnoj Gori.


RSE:
Gospodine Raduloviću, ovih dana iz crnogorskog parlamenta treba javnosti da bude predočena konačna verzija predloga novog ustava. Udruženje pravnika je prije par mjeseci proslijedilo preko 150 sugestija i preporuka piscima novog ustava. Da li očekujete da će se dio tih sugestija naći u predlogu novog ustava?

RADULOVIĆ: Udruženje pravnika, kao nacionalna asocijacija crnogorski pravnika, svakako da je bilo najodgovornije da u javnoj raspravi da kvalitetne primjedbe i sugestije na ponuđeni nacrt. Prije svega jer su ocijenili da nacrt teksta nije dao onaj kvalitativni iskaz koji je u ovom trenutku potreban Crnoj Gori. Jer, kao što znamo, 21. maja Crna Gora je definisala sebe prema drugima, ali novim ustavnim tekstom treba definisati sebe iznutra. I upravo u tom pogledu je bilo potrebno, u institucionalnim elementima, kao što je pitanje sudstva ili neka druga pitanja, dati kvalitativna rješenja koja će biti trajna i u krajnjem definisati u Crnu Goru kao demokratsku, građansku državu, državu s jasnim institucijama i vladavinom prava u pravom smislu te riječi.

RSE: Da li je moguće, po Vama, da ustav bude refleksija odluke građana na referendumu od 21. maja, ili će se morati ući u fazu postizanja kompromisa s onim političkim subjektima koji su bili protivnici nezavisnosti?

RADULOVIĆ: To je prije svega stvar političkih stranaka i odnosa snaga u samom parlamentu. Ali, definitivno, Crna Gora treba da ima ustav koji prije svega neće biti za jednokratnu upotrebu i samo za period jedne vladajuće strukture, već koji će imati duži vijek trajanja. Jer, Crna Gora prije svega treba da počiva na vladavini prava. Ono što je jako važno jeste da i jedna i druga strana apsolutno imaju pozitivan odnos prema osnovnim instrumentima i institutima koji se moraju naći u ustavu i u tom pogledu bi sigurno bilo neuporedivo bolje da on bude usvojen u parlamentu, nego da, u krajnjem, građani budu primorani da svoj stav odnosno odnos prema tekstu iskažu na referendumu.

RSE: Koje su, po Vama, ključne odredbe¸, oko kojih ne bi trebalo da bude kompromisa?

RADULOVIĆ: Udruženje pravnika o takvim i tako postavljenim stvarima nije to koje treba da daje određenje. Prije svega, mi smo se jasno i precizno odredili prema svim elementima koji se tiču ustavne kompozicije i samog sadržaja teksta, počevši od onih statusnih elemenata, zaključno sa pravno-tehničkim rješenjima, koja se moraju korigovati u ponuđenom nacrtu. Prve naznake govore da je ustavopisac uvažio dio sugestija i primjedbi. Mi ćemo vidjeti da li je to dovoljno. I ono što je jako važno jeste da se, pored osnovnih elemenata, koji su političke prirode, kao što su pitanje jezika, crkve i tako dalje, na jedan kvalitetan način uradi i odgovarajuća ustavna definicija čitavog niza instrumenata i instituta koji se sada po prvi put pojavljuju u ustavnom tekstu. Dakle, neke nove institucije kao što su ombudsman, centralna banka i tako dalje, neki novi instituti kao što je parlamentarna istraga i tako dalje. Nažalost, prve naznake govore da ustavopisac nije uvažio neke primjedbe kao što su pitanje ustavne žalbe i tako dalje, ali svakako ostaje i amandmanska mogućnost djelovanja na ovaj tekst i očekujemo da će se javnost ipak više koncentrisati na ova pitanja.

RSE: Da li za Vas predstavlja opasnost da bez adekvatne međusobne kontrole tri vlasti, sudstvo dobije potpunu autonomiju u ovom trenutku kada se sve više govori kako o trulim daskama u pravosuđu, tako i o korupciji i neefikasnosti?

RADULOVIĆ: Autonomija sudstva nije problem. Ona je, čak štaviše, poželjna. Međutim, tu postoje dvije krajnosti. Jedna krajnost je da politička elita apsolutno utiče na odluke, odnosno na način izbora sudija, dakle da parlament sam, dakle isključivo on – politička elita, bira sudije. I na drugoj strani, da uđem u drugu krajnost, da se izvrši samo reprodukcija već od strane mnogih konstatovanog lošeg stanja u sudstvu. To jest da oni koji su definisani da u sebi sadrže trule daske, produkuju novi kvalitet, a taj kvalitet zasigurno ne bi bio onaj koji bi bio poželjan za crnogorsko sudstvo. I mislim da je u ovom trenutku najvećim dijelom ispoštovana preporuka Savjeta Evrope od 21. januara, tako da će sudije birati sudski savjet. U sudskom savjetu, prema prvim naznakama, četiri člana bi bila iz redova sudija, dva člana – jednog predstavnika vlasti i jednog predstavnika opozicije – bi predlagao parlament, dva člana iz reda istaknutih pravnika; prema našim saznanjima, jedan predstavnik će biti i ministar pravde. Tako da ćemo u konačnom imati jedan kvalitetan balans, čime će se ispoštovati odredba člana 11 predloga ustava, odnosno osnovna želja da se vlasti međusobno kontrolišu. I na ovaj način će biti zaštićena autonomija izbornog postupka sudija, a na drugoj strani se neće omogućiti da onako loše stanje u sudstvu bude samo od sebe reprodukovano.

RSE: Da li Udruženje pravnika namjerava da napravi analizu konačne verzije novog ustava i da predstavi javnosti svoje zaključke?

RADULOVIĆ: Apsolutno da. To je naša odgovornost, iz prostog razloga što smo uložili ogroman trud i ogromnu intervenciju na nacrt, koji smatramo da nije bio kvalitetan i odgovarajući. Vidimo da su izvršene određene prekompozicije teksta; u ovom trenutku je vrlo teško ocijeniti u kom obliku i koliko kvalitetno. Dakle, prve naznake govore da je uvažen dio primjedbi Udruženja pravnika, ali, svakako, tek po njegovom objavljivanju ćemo biti u prilici da na jedan kvalitetan način damo svoj odgovor na ponuđeni prijedlog. Naravno, sada je procedura nešto složenija, iz prostog razloga jer se jedino može intervenisati amandmanima, a za amandmane su potrebne dvije trećine . Ali, ipak, Udruženje pravnika ima svoju odgovornost prema javnosti da ukaže na eventualne nedostatke. Mislim da smo već sada uočili da u prijedlogu nema ustavne žalbe kada je u pitanju Ustavni sud, kao i da pohvali one primjedbe i sugestije koje će biti uvažene od strane Udruženja pravnika.

RSE: Ono što je takođe otvoreno je polemika u vezi dvojnog državljanstva. Srpska lista traži od Srbije da unilateralno dopusti Srbima u Crnoj Gori dobijanje srpskog državljanstva. Jedan dio opozicije traži bilateralni sporazum između Srbije i Crne Gore, kojim bi se postigao dogovor o dvojnom državljanstvu. I treću stvar predstavlja upozorenje uticajnih pravnika vlastima da ukoliko bi Crna Gora dozvolila dvojno državljanstvo, potpisala bi smrtnu presudu nezavisnosti Crne Gore. Kako Vi to komentarišete?

RADULOVIĆ: Ne bih ulazio u političke projekcije pojedinih političkih subjekata. To je njihovo pravo da predlažu. Ali, sa pravnog stanovišta, dvojno državljanstvo je izuzetak. Dakle i država Crna Gora, kao i sve druge države, prirodno će definisati pitanje svog državljanstva i odrediti ko su njeni državljani. A koncept da ima više državljana van svoje teritorije nego na svojoj teritoriji, zasigurno ne bi prihvatila nijedna država u svijetu. Dakle, u samom nacrtu, a nadam se i u predlogu ustava, i od strane Udruženja pravnika je sugerisano pravilo da su crnogorski državljani oni državljani koji žive u Crnoj Gori i koji su prirodno stekli pravo na državljanstvo, a mogućnost dvojnog državljanstva se predviđa samo kao izuzetak.

RSE: Šta bi taj izuzetak podrazumijevao?

RADULOVIĆ: Izuzetak se prije svega definiše posebnim zakonom o državljanstvu. To su, dakle, sva ona lica koja su ranije bila na teritoriji Crne Gore, a imaju od ranije, recimo, srpsko državljanstvo. Ili lica koja imaju drugo državljanstvo, a rođena su u Crnoj Gori, dakle radi se o djeci. I čitav niz drugih slučajeva. Mislim da ih u literaturi ima sedam osnovnih. Ali, opet kažem, u odnosu na ukupan broj državljana date države, oni predstavljaju izuzetak i nikada se broj lica sa duplim državljanstvom ne može izjednačiti sa brojem lica domicilnog stanovništva, koje ima isključivo državljanstvo države čije su domicilno stanovništvo.

RSE: A ukoliko zvanična Srbija u novi zakon o državljanstvu unese mogućnost da unilateralno dopusti Srbima u Crnoj Gori dobijanje srpskog državljanstva?

RADULOVIĆ: To bi bio svojevrstan precedent, iz prostog razloga što bi se na taj način srpsko društvo ponašalo mimo uzusa prava. Dakle, to je nešto što bi bilo izuzetak i takvog nečeg nema kao pozitivnog primjera u okruženju. A na drugu stranu mislim da je to već stvar politike. Opet kažem, u domenu prava takvi izuzetci nijesu pravilo i Crna Gora ne treba da ih slijedi. U svakom slučaju, mislim da ćemo imati jednu kvalitetnu ustavnu normu kad je u pitanju državljanstvo, jer iz njega proizlaze i biračka i druga prava. U svakom slučaju, kao osnovna definicija treba da stoji da je crnogorski građanin odnosno crnogorski državljanin nosilac suvereniteta crnogorske države. U tom pogledu, dakako, mi ne možemo uticati, posebno ne s pozicije Udruženja pravnika, na to šta će uraditi neka od susjednih država.

RSE: Takođe veliki problem u Crnoj Gori predstavlja i prodaja zemljišta strancima. Kako bi se ta oblast, po Vama, trebala da se uredi novim ustavom?

RADULOVIĆ: Udruženje pravnika je zaista tom pitanju posvetilo posebnu pažnju, kao i mnogim drugim pitanjima. Vrlo blagovremeno smo intervenisali putem teksta koji smo uputili ustavnom odboru i prema javnosti. I mogu kazati da već prve naznake govore da je ustavopisac korigovao normu iz nacrta ustava. Treba definisati jedan način da oni imaju pravo na nepokretnosti, ali u skladu sa zakonom. A u zakonu o svojinsko-pravnim odnosima i pravima stranaca treba definisati pravo sticanja svojine, s tim da treba razgraničiti pravo na etažno vlasništvo, dakle na stanove, od prava na zemljište. Zemljište je specifikum. Udruženje pravnika je imalo priliku konstatovati da se dobar dio zemljišta, koje je kupovano u Crnoj Gori, već sada preprodaje, da ono kao takvo nije kupovano u cilju obavljanja privredne djelatnosti, već prije svega radi izvjesnih aktivnosti koje nijesu u skladu sa onim što nazivamo investicijama. Sve to ukazuje na potrebu da se koriguje ustavna norma i prve naznake, kao i najave ljudi iz ustavnog odbora, govore da su tu normu korigovali onako kako je to Udruženje pravnika predložilo.

RSE: Upravo ste govorili o nelegalnostima kada je riječ o kupovini zemljišta od strane stranaca. Imali smo nedavno i reakciju državnih organa na takvu praksu. To je bila odluka Upravnog suda, iz koje se vidi da su stranci u Crnoj Gori u proteklom periodu nekretnine i zemljište kupovali mimo zakona i preko registrovanih fiktivnih firmi. Da li je kasno da se ova praksa zaustavi i da država preispita ove poslove?

RADULOVIĆ: To je klasično nezakonito postupanje. U prvom redu trebamo ponoviti da je i državni tužilac u parlamentu ukazala na tu pojavu. Država tu apsolutno dejstvuje primjenom zakona, prije svega odgovarajuća uprava za nekretnine. Dakle, definitivno postoje slučajevi da je upis vršen nelegalno. Tu se, dakle, radi o striktnom kršenju zakona. I prosto država sada ima sve mehanizme u rukama da prije svega onemogući dalje takvo postupanje, jer to prije svega nije u javnom interesu, a na drugoj strani i odluka Upravnog suda, kao i najnovije radnje od strane Direkcije za nekretnine, govori da postoji namjera da se takva aktivnost prekine.

RSE: Prema zvaničnim podacima, već je prodato oko dva odsto crnogorske teritorije. Taj podatak je alarmantan ako se uzme u obzir da su prodavane najatraktivnije lokacije. Koje sve opasnosti prate ovu pojavu? Već smo čuli upozorenja da se ovdje obavlja i pranje novca, a pojedini stručnjaci upozoravaju i na mogućnost takozvanog demografskog inženjeringa?

RADULOVIĆ: Na maloj teritoriji kao što je Crna Gora, koja ima svega 147 km obale i 13.000 kvadratnih kilometara svoje teritorije, Crna Gora itekako mora biti osjetljiva kad su u pitanju njeni resursi. A kao što znamo, zemljište je neobnovljiv resurs. Država Crna gora treba istovremeno da postigne dva pozitivna efekta: da omogući dolazak stranaca i njihovo investiranje u Crnoj Gori, ali na drugoj strani da zaštiti posebno osjetljiva područja kao što su njeni nacionalni parkovi, kao što su granična područja same države. I na kraju krajeva da se sačuva od onog što definišemo kao prljavi novac, odnosno transakcije koje nisu zakonite i koje bi kao takve za sobom mogle povući čitav niz drugih radnji kao što su trgovina drogom, drugi kriminal, ubistva i tako dalje. Sve to, svakako, Crna Gora mora da definiše, prije svega na način na koji se omogućava strancima sticanje prava na nepokretnosti. Mislim da mi u pozitivnom pravu imamo dobra rješenja, samo je pitanje njihove kvalitetne primjene. Ustavopisac treba samo da uz onu normu koju je definisao u nacrtu, da dopiše – u skladu sa zakonom. A ova pitanja će biti definisana samim osnovnim zakonom o pravu stranaca na sticanje nepokretnosti. Opet naglašavam da je vrlo važno, dakle, ne ograničiti pravo sticanja stanova i stambenih jedinica u etažnom vlasništvu, jer se njihova namjena ne može promijeniti, koliko je važno imati kvalitetnu politiku kada je u pitanju prodaja zemljišta.

RSE: Da li ljudi u tužilaštvu, katastru i drugim nadležnim državnim organima treba da odgovaraju za to što su dozvolili rasprodaju državne teritorije mimo važećih propisa?

RADULOVIĆ: O tome prije svega treba da vodi računa parlament. Dakle, parlament bira državno tužilaštvo. Vlada na drugoj strani imenuje odgovorna lica u upravama koje su zadužene za promet nepokretnosti i to je prije svega odgovornost same države iznutra. Mislim da je mnogo veći problem činjenica da se na to jako dugo gledalo blagonaklono, čak i sa viših instanci, da je to pojava koja je bila potpuno poznata svima, ali da niko nije reagovao. Udruženje pravnika, sa stanovišta i legitimiteta i legaliteta i sa stanovišta očuvanja zakonitosti i poštovanja prava, a prije svega zaštite javnog interesa i javnih resursa, reagovalo je u mjeri u kojoj to može uraditi jedna nacionalna asocijacija pravnika. Opet moram reći da smo sa svoje strane zadovoljni, jer i od strane ustavopisca i od strane državnih organa imamo već prve intervencije.

RSE: Donedavno ste bili u političkim vodama, iz kojih ste izašli. Kako gledate na političku scenu u Crnoj Gori i kako će se ona, po Vama, nadalje razvijati? Da li će pobijediti populizam ili kompetentnost?

RADULOVIĆ: Moja namjera da prekinem političku karijeru i da se strogo posvetim struci je prije svega htijenje i saznanje da budući, i lični u uopšte društveni, razvoj moramo posmatrati kroz razvoj institucija i struke. Dakle, moramo izaći iz perioda nekakvog političkog populizma i «sveznajućih» ljudi o svemu i svačemu. Mislim da se moramo specijalizovati svi ponaosob. Moja odluka da se posvetim struci je konačna i drago mi je da sada mogu raditi u struci koja je isključivo moja. Na drugoj strani, informatičkim jezikom posmatrano, smatram da postoji veliki broj ljudi na javnoj sceni čiji su softveri prilično zastarjeli. Dakle, potrebna je jedna generacijska smjena, primjena u načinu promišljanja politike. Naravno, meni je to vrlo teško govoriti iz ove pozicije. Ja mogu posmatrati i govoriti jedino kroz moj lični čin. Ali smatram da je definitivno jako veliki broj «sveznajućih», koji zapravo o svemu znaju ponešto, a u osnovi, o onim pravim stvarima, vrlo malo. Dakle, mislim da moramo jačati institucije, da moramo jačati znanje pojedinaca i ići na tu kapacitivnost na koju nas upozoravaju međunarodna zajednica i Evropska unija. I u konačnom, jedan dio političke elite će prirodno iščeznuti s političke scene, bez obzira što se u ovom trenutku osjećaju jako snažni u svojim političkim strankama. Prosto, vrijeme novih softvera dolazi.
  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

XS
SM
MD
LG