Iako do sredine jeseni i parlamentarnih izbora ima još preko tri mjeseca, svi u Hrvatskoj osjećaju da je predizborna kampanja već odavno počela. Analitičar zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ Davor Butković, u izjavi za naš radio kaže kako ona traje već godinu dana:
„Mislim da je kampanja zapravo počela negdje u osmom-devetom mjesecu prošle godine, ili čak i ranije. Naime, puno prije nego što je Račanu dijagnosticiran rak, tadašnje vodstvo SDP-a je odlučilo krenuti u jednu kampanju disoniranja HDZ-a. Nekoliko mjeseci je trajala takozvana korupcijska kampanja SDP-a, gdje su oni kroz korištenje raznih vijesti, koje su objavljene u medijima, a koje su često oni sami producirali i dostavljali medijima, pokušavali svima dokazati da je HDZ toliko korumpirana stranka da je treba skinuti s vlasti po svaku cijenu.“
Mediji su mjesecima razvlačili priču o boravku premijera Sanadera u Veroni i o tome tko je to platio, zatim o njegovim satovima, podsjeća Butković:
„Međutim, to se pokazalo krajnje kontraproduktivno. Nakon nekoliko mjeseci se pokazalo da HDZ-u raste rejting, a da SDP-u rejting pada. Tako da je onda Račan zabranio da se ide s takvim kampanjama.“
Kampanja se opet zahuktala uz bolest i smrt dugogodišnjeg predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske Ivice Račana, kada su ankete pokazale velik porast popularnosti SDP-a među neodlučnim glasačima i glasačima druge snažne stranke lijevog centra – Narodnjaka Vesne Pusić:
„Proces izbora u SDP-u je bio jako demokratski i puno civiliziraniji nego bilo koji predsjednički ili stranački izbori u Hrvatskoj do sada, nakon čega je počela i izborna kampanja. Tako da je bilo samo pitanje vremena kada će se HDZ uključiti i izabrati svoju konvenciju za početak svoje kampanje.“
I analitičar riječkog „Novog lista“ Branko Podgornik, u izjavi za naš radio početak kampanje također smješta u šesti mjesec i velike skupove
socijaldemokrata i HDZ-ovaca.
„Izborna kampanja je zapravo počela nakon izbora Zorana Milanovića za predsjednika SDP-a. Budući da se pojavila velika razlika u popularnosti SDP-a (SDP je odjednom skočio na 30 posto popularnosti), vladajuća stranka je zapravo odmah odlučila krenuti u kampanju.“
Krajem lipnja održan je izvještajni sabor HDZ-a, na kojem je Sanader govorio sat i po, u prvoj polovici srpnja hrvatska Vlada zasjedala je gotovo svakog dana gotovo redovito, donoseći neku mjeru sa preizbornom težinom, podsjeća Podgornik. Osim toga, da je kampanja već počela vidi se i po tome što HDZ nastoji ukloniti sve ono što bi mu moglo smetati u vremenu do izbora. Podgornik podsjeća da su HDZ i desni Pravaši oštro prozvali predsjednika Mesića zbog toga što je svog savjetnika za sigurnost poslao u polutajnu misiju u Beč bjeguncu pred pravdom Vladimiru Zagorcu, kojeg se sumnjiči za malverzacije sredstvima namijenjenim kupovini oružja u vrijeme kada je Hrvatska početkom devedesetih bila pod embargom:
„Na taj način žele osigurati da tijekom izborne kampanje Mesić bude na neki način kooperativan, jer u slučaju da ne bude, uvijek mu prijeti mogućnost da će netko pokrenuti pitanje njegove ustavne odgovornosti za eventualno kršenje ustava. Na taj način žele osigurati da on barem ne napada, ako već neće hvaliti, vladajuću stranku, da je barem pusti na miru i da bude neutralan u kampanji. Žele zapravo da osiguraju da ne stane na stranu oporbe.“
„Mislim da je kampanja zapravo počela negdje u osmom-devetom mjesecu prošle godine, ili čak i ranije. Naime, puno prije nego što je Račanu dijagnosticiran rak, tadašnje vodstvo SDP-a je odlučilo krenuti u jednu kampanju disoniranja HDZ-a. Nekoliko mjeseci je trajala takozvana korupcijska kampanja SDP-a, gdje su oni kroz korištenje raznih vijesti, koje su objavljene u medijima, a koje su često oni sami producirali i dostavljali medijima, pokušavali svima dokazati da je HDZ toliko korumpirana stranka da je treba skinuti s vlasti po svaku cijenu.“
Mediji su mjesecima razvlačili priču o boravku premijera Sanadera u Veroni i o tome tko je to platio, zatim o njegovim satovima, podsjeća Butković:
„Međutim, to se pokazalo krajnje kontraproduktivno. Nakon nekoliko mjeseci se pokazalo da HDZ-u raste rejting, a da SDP-u rejting pada. Tako da je onda Račan zabranio da se ide s takvim kampanjama.“
Kampanja se opet zahuktala uz bolest i smrt dugogodišnjeg predsjednika Socijaldemokratske partije Hrvatske Ivice Račana, kada su ankete pokazale velik porast popularnosti SDP-a među neodlučnim glasačima i glasačima druge snažne stranke lijevog centra – Narodnjaka Vesne Pusić:
„Proces izbora u SDP-u je bio jako demokratski i puno civiliziraniji nego bilo koji predsjednički ili stranački izbori u Hrvatskoj do sada, nakon čega je počela i izborna kampanja. Tako da je bilo samo pitanje vremena kada će se HDZ uključiti i izabrati svoju konvenciju za početak svoje kampanje.“
I analitičar riječkog „Novog lista“ Branko Podgornik, u izjavi za naš radio početak kampanje također smješta u šesti mjesec i velike skupove
socijaldemokrata i HDZ-ovaca.
„Izborna kampanja je zapravo počela nakon izbora Zorana Milanovića za predsjednika SDP-a. Budući da se pojavila velika razlika u popularnosti SDP-a (SDP je odjednom skočio na 30 posto popularnosti), vladajuća stranka je zapravo odmah odlučila krenuti u kampanju.“
Krajem lipnja održan je izvještajni sabor HDZ-a, na kojem je Sanader govorio sat i po, u prvoj polovici srpnja hrvatska Vlada zasjedala je gotovo svakog dana gotovo redovito, donoseći neku mjeru sa preizbornom težinom, podsjeća Podgornik. Osim toga, da je kampanja već počela vidi se i po tome što HDZ nastoji ukloniti sve ono što bi mu moglo smetati u vremenu do izbora. Podgornik podsjeća da su HDZ i desni Pravaši oštro prozvali predsjednika Mesića zbog toga što je svog savjetnika za sigurnost poslao u polutajnu misiju u Beč bjeguncu pred pravdom Vladimiru Zagorcu, kojeg se sumnjiči za malverzacije sredstvima namijenjenim kupovini oružja u vrijeme kada je Hrvatska početkom devedesetih bila pod embargom:
„Na taj način žele osigurati da tijekom izborne kampanje Mesić bude na neki način kooperativan, jer u slučaju da ne bude, uvijek mu prijeti mogućnost da će netko pokrenuti pitanje njegove ustavne odgovornosti za eventualno kršenje ustava. Na taj način žele osigurati da on barem ne napada, ako već neće hvaliti, vladajuću stranku, da je barem pusti na miru i da bude neutralan u kampanji. Žele zapravo da osiguraju da ne stane na stranu oporbe.“
