Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Jeftin taksi, neregulisane cijene


Taksi koji telefonom naručite da vam dođe do kuće povešće vas na svaku destinaciju udaljenu pet kilometara od Bijelog Polja za samo jedan euro. Jeftinoća, kakve je malo gdje u svijetu koja je obradovala mnoge Bijelopoljce, neprijatno je iznenadila i ražestila bijelopoljske taksiste. Oni su i ranije važili za najbrojnije i najjeftinije u regionu, ali im je konkurencija podgoričke „De Lux“ taksi firme sasvim nenadano ugrozila započeti proces licenciranja i regulisanja dugo neuređene oblasti taksi prevoza, kažu Bele Radojević i Suad Nikšić iz bijelopoljskih taksi udruženja „Plavi taksi“ i „11. Novembar“:

„Možda je već neko to osmislio, možda je već urađen neki projekat, to je moje da mislim. Kako pravdu naći i izić iz ovoga to ćemo viđet. Zakon o drumskom saobraćaju i taksi prevozu je jasan i postoje cijene koje su zakonom predviđene do nešto što on vozi po euro pet kilometara to je neizvodljivo, protivzakonito. Nelojalna konkurencija, faktički divlje. To je nešto što ja ne mogu da opišem.“

NIŠIĆ: „Ja mogu predsjedniku samo da se zahvalim. Mi smo i ovako 'umrli', a on nas je samo dotukao.“

Da li bijelopoljska opština ima odgovor na to, pitali smo glavnog administratora Radovana Obradovića:

„Ima. Oni su javni taksisti. Legalno privredno društvo koje se registrovalo, koji je ovdje kod nas otvorilo predstavništvo, sve imaju tako da je to to. Kome se isplati neka radi, ko me ne - ne. Ti taksisti su baš onako i otmeni... Ne možemo mi nikom da zabranimo da radi ako ispunjava sve uslove.“

RSE: Opština nije imala obzira prema socijalnoj dimenziji prevelikog broja taksista u Bijelom Polju?

OBRADOVIĆ Ne možemo mi sada da odredimo da li ćemo imati sto taksista ili više.Tržišna ekonomija, izvolite. Ko opstane - opstaće.

Taksista Zoran Gačević ne misli tako:

„Da sam bio korisnik socijalnog godinu i nešto, a našao sebi radnu obavezu i zanimanje da se bavim kao taksi vozač, dolazim u situaciju i dovode me u situaciju da se ponovo moram vratit na socijalu.“

Suad Nišić:

„Mi nemamo parking prostora, a oni se parkiraju gdje stignu. Čak ni policija ih ne dira.“

To tvrdi i taksista Ljuban Milićević koji sa uredno predatim papirima i plaćenim porezima čeka već dva mjeseca na proces dobijanja licence, zbog čega je neposredno uoči ovog razgovora dobio prijavu Saobraćajne inspecije:

„To sam' neko da opere novac. Ovo nije da zaradi. I zbog čega on radi pet kilometara u lokalu po euro. On ne može s tim eurom ni gorivo da pokrije, a đe mu je porez, a đe mu je amortizacija, a đe mu je vozilo, a đe su mu plate, a đe mu je zakup parking prostora. Ja ne vidim svrhu kako on može da radi. Ovo je samo pranje novca ništa drugo.“

Direktor „De Lux“ taksija Milan Šekularac odbacuje svaku mogućnost navodnih privilegija njegove firme:

„Tržište je tako. Nema ničega propisanog da moram da se pridržavam neke cijene. Slobodno je tržište, slobodno formiranje cijena. Ne znam šta to kome smeta. I do sada su taksisti vozili po trides’ centi po osobi, pa ode do Željezničke za trides’ centi. Zašto ne bi moglo naše auto da ide za jedan euro.“

RSE: Vi imate kalkulaciju o pozitivnom poslovanju za jedan euro vožnje u gradskoj oblasti?

ŠEKULARAC: Pa, naravno da nemamo. Ne znam koja bi to firma išla namjerno u neki minus. Mi smo za svaku saradnju, pa izvol’te stavite taksimetre, dođite da se dogovorimo za cijenu i nikakvih problema nema. Ako treba daćemo im da oni budu jeftiniji sa cijenom od nas.
XS
SM
MD
LG