Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice i Evropska komisija su potpisali sporazum o realizaciji regionalnog programa CARDS-a iz 2006. godine pod nazivom «Regionalni povratak izbjeglica na zapadnom Balkanu».
«Cilj ovog dvanaestomjesečnog programa u vrijednosti od jednog miliona eura jeste da poboljša i unaprijedi održiva rješenja za preostale izbjeglice, povratnike i interno raseljene osobe. Danas, dvanaest godina nakon oružanog sukoba u jugoistočnoj Evropi, pola miliona ljudi je još uvijek raseljeno u regiji. Program će realizirati UNHCR i njegovi partneri u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu (prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1244), Crnoj Gori i Srbiji,» navodi se u saopštenju.
Pola miliona raseljenih u regiji
«Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda u BiH će nastaviti da pruža podršku procesu povratka u regiji, zajedno sa njegovim međunarodnim partnerima i vlastima BiH, uz uvažavanje osnovnih načela Sarajevske deklaracije. Od jula 1998. godine do kraja maja 2007. godine je 9112 osoba uživalo beneficije programa organizirane dobrovoljne repatrijacije u Hrvatsku,» izjavio je Peter Deck, ovlašteni dužnosnik UNHCR-a. On je istakao da će UNHCR nastaviti da pomaže svima onima koji se prijave za ovaj program, te da će se pobrinuti da program bude u potpunosti realiziran i da tim osobama bude omogućen povratak.
Mi pozdravljamo ovaj novopotpisani projekt, koji će se baviti ne samo humanitarnim problemima, nego će nastojati da na institucionalnoj razini riješi pitanja koja još uvijek nisu riješena između zemalja regije,» potvrdio je ambasador Dimitris Kourkoulas, šef delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini.
Resorni ministri za izbjeglice i raseljene osobe sa nivoa Bosne i Hercegovine i entiteta, sa predstavnikom Vlade Brčko Distrikta BiH, u prisustvu predstavnika Ureda visokog predstavnika i UNHCR-a, na sastanku, koji je organizirao ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović, dogovorili su se o potrebi ubrzavanja provedbe druge faze CEB projekta, čiji je cilj rekonstrukcija stambenih jedinica korisnika kolektivnih centara i alternativnog smještaja na području BiH. Projekat se finansira iz kredita Razvojne banke Vijeća Evrope – CEB.
Entitetski ministri za izbjeglice i raseljene osobe Edin Mušić i Omer Branković usaglasili su se i o prioritetima za drugu fazu projekta CEB, koje je predložilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Model povezivanja povratnika
Savez udruženja – udruga izbjeglica, raseljenih lica i povratnika, pozdravlja imenovanje novog Visokog predstavnika EU u BiH Miroslava Lajčaka. Savez, koji okuplja 93 lokalne nevladine organizacije iz regije, zatražiće od Lajčaka da se angažuje na «deblokadi povratka», što bi jedino donijelo trajni mir i napredak u Bosni i Hercegovini, kaže se u obavijesti za javnost iz ovog Saveza. To je povod za razgovor s predsjednicom Mirhunisom Zukić:
RSE: Šta su bili ključni razlozi za podršku dolasku novog Visokog predstavnika Miroslava Lajčaka?
ZUKIĆ: Evo već je peta godina kako su domaće vlasti i institucije preuzele odgovornost za proces povratka. Došli smo u situaciju da imamo više od 60 hiljada porodica koje su beskućnici u Bosni i Hercegovini. Ako tome dodamo još ljude koji žive u alternativnim i kolektivnim smještajima, to govori o alarmantnom stanju. Dakle, mi očekujemo od Visokog predstavnika da neće mirno posmatrati ono što se dešava, odnosno ono što se ne dešava, kada je proces povratka u pitanju. Treba provesti niz segmenata i reformi u oblasti obezbjeđivanja krova nad glavom, zapošljavanja, zdravstva, obrazovanja… Očekujemo snažnu ulogu OHR-a u svemu tome. U svakom slučaju, mi podsjećamo na ono što je u Bosni i Hercegovini još uvijek na snazi, a to je Dejtonski mirovni sporazum koji je jasno definisao ulogu Visokog predstavnika i OHR-a. Pogotovo u ovom momentu moramo razmišljati o tome da državne institucije još uvijek nisu formirale komisiju za izbjeglice, koja je ključna u rješavanju ovog problema. Pošto je ona formirana po osnovu Zakona o izbjeglicama, a ne po Dejtonskom ustavu, mi smo je morali pozdraviti onakvu kakva jeste. Ali, evo, od izbora, ta komisija za izbjeglice, koju bi činili predstavnici entiteta, Distrikta Brčko, međunarodnih i nevladinih organizacija, još uvijek nije konstituisana. Vrlo smo zabrinuti zbog te indolentnosti koja trenutno postoji na nivou Bosne i Hercegovine u rješavanju ovog problema, ona je zaista nedopustiva. Tako da ćemo mi pozvati i OHR i UNHCR, naravno poštujući onu zakonsku regulativu, koja njih obavezuje da to riješe.
RSE: Nije problem samo to što komisija nije formirana, već je i sve ono što ta komisija treba da radi u zastoju.
ZUKIĆ: Svakako. Komisija određuje prioritete. Dakle, ako se sada implementiraju projekti, to su projekti od prošle godine. Znači, ove godine mi apsolutno nismo odredili niti jedan prioritet. Evo ušli smo u sedmi mjesec i ukoliko se ozbiljno pristupi ovom problemu od današnjeg dana, ne znam koliko će se bilo koji od novih projekata moći riješiti u ovoj godini. Saznali smo da čak postoje određena sredstva, međutim stoje i čekaju formiranje komisije, da ona, po svom mandatu, odredi koji su to prioriteti u Bosni i Hercegovini u rješavanju rekonstrukcije stambenih objekata.
RSE: Imali ste jedan zanimljiv okrugli sto u Foči.
ZUKIĆ: Da. Provodimo jedan projekat kroz koji želimo pomoći nevladinom sektoru, konkretno mislim na udruženja povratnika i raseljenih osoba koje žive na području opštine Foča. Cilj nam je da im ukažemo da postoji način da pomognu sami sebi. Ponudili smo im model povezivanja povratnika i raseljenih osoba u ruralnim područjima, da se uvežu u kooperantske lance za poznato tržište, da ljudi počnu živjeti od svog rada. Jer, primijetili smo da imaju viškove proizvoda. Uložili su trud i rad, samo je potrebno da to neko otkupi i da ljudima pomogne da bi ponovo mogli investirati. Ono što je nas jako prijatno iznenadilo, to je prisustvo predstavnika lokalne vlasti, zatim predstavnika Fonda za zapošljavanje Republike Srpske i predstavnika entitetskih ministarstava koji žele pomoći u procesu povratka, ali samo na organiziran način.
RSE: Insistirali ste, dakle, na poljoprivredi, na razvoju. To je još uvijek neiskorištena šansa za povratnike.
ZUKIĆ: Svakako, to je ostalo. Ali, evo, u poljoprivredi se neke stvari dosta raščišćavaju, idu nekim svojim pozitivnim tokom, tako da to na neki način ohrabruje ljude da se njome bave. Tu je vladalo jedno beznađe, u masi nejednakih zakona koji su djelovali u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, pa se dešavalo da pola parcele nekog povratnika pripada FBiH, a pola Republici Srpskoj, pa onda da ima stimulativne mjere u jednom entitetu, a u drugom ne i tako dalje. Međutim, ta harmonizacija zakona je uspostavljena, što nas raduje, da ljudi mogu živjeti od svog rada i baviti se tom poljoprivredom.
Povratak kao temeljno ljudsko pravo
Novoformirani Savez udruženja izbjeglih i raseljenih lica i povratnika Republike Srpske okuplja 15 različitih udruženja. Ovo je prvi put da su se srpska, hrvatska i bošnjačka udruženja, koja su se bavila problematikom izbjeglih i raseljenih lica u ovom bosanskohercegovačkom entitetu, udružila kako bi zajednički djelovala prema svim vladama u Bosni i Hercegovini.
Za predsjednika skupštine Saveza izabran je predstavnik hrvatskog naroda Ivan Votoupal, za predsjednika predsjedništva Saveza Veljko Stevanović iz reda srpskog naroda, dok je na čelo nadzornog odbora Saveza izabran predstavnik Bošnjaka Sulejman Pašalić.
Predsjednik skupštine Saveza Ivan Votoupal istakao je da je do formiranja jedne krovne organizacije na nivou Republike Srpske došlo, jer se jedino zajedničkim nastupom može pomoći onima koji ni nakon 12 godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini još nisu riješili svoj status:
«Mi ispred Saveza možemo obećati da ćemo sve svoje ljudske kapacitete staviti u funkciju da bi povratci bili što kvalitetniji, što brži i što brojniji. Jer, nijedno raseljeno lice, izbjeglo lice, ni povratnik nema ni nacije, ni vjere, ni boje kože. To je ugrožen čovjek, čovjek koji je ostao bez osnovnih ljudskih prava, to je čovjek kojem treba pomoći.»
Sva rukovodeća mjesta su podijeljena ravnopravno na sva tri naroda, a važne odluke će se donositi konsenzusom, tako da prava nijednog naroda neće biti ugrožena, naglasio je Votoupal:
«Ovo je za nas jedinstvena prilika da pokažemo da smo za suradnju, da želimo održiv povratak, da želimo da se svi ljudi vrate na svoje, a onima koji su odlučili da ostanu ovdje, jer se iz bilo kojih razloga ne mogu vratiti u svoja predratna boravišta, da se pomogne da što prije postanu ravnopravni građani Republike Srpske.»
Predsjednik predsjedništva Saveza Veljko Stevanović je istakao da će se formiranjem Saveza moći efikasnije djelovati prema vlastima, kako u Republici Srpskoj, tako i na državnom nivou:
«Formiranje ovog Saveza je bila i inicijativa predsjednika vlade i resornog ministarstva, kako bi se konačno posvetili rješavanju ove nagomilane problematike izbjegle i raseljene populacije na prostoru Republike Srpske, kako nas Srba, tako i povratnika Hrvata i Bošnjaka na prostoru Republike Srpske.»
U Savezu su najavili da će se založiti i za pravedniju raspodjelu sredstava koja su namijenjena za izbjegla i raseljena lica. Potpredsjednik Saveza Milivoje Čavarkapa:
«Mi smo se danas dogovorili kako ćemo u narednom periodu da radimo i sarađujemo, kako bi svi bili ravnopravno finansirani sredstvima Vlade Republike Srpske, FBiH, Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice. Mislim da ćemo to opravdati. Još ima preko 400 hiljada raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, u samom Sarajevu je još uvijek neobnovljeno oko 20 hiljada stambenih jedinica. Mi moramo tom narodu pomoći. Moramo zasukati rukave i pomoći tim ljudima, bez obzira da li se radilo o narodu srpskom, bošnjačkom ili hrvatskom. Moramo im pomoći da dođu svi na svoje, jer jedino tako možemo da živimo i da opstanemo na prostoru Bosne i Hercegovine.»
Jedan od ciljeva Saveza je borba za održivi povratak, jer i oni koji se vrate sve češće se odlučuju na ponovni odlazak, istakao je Ivan Votoupal:
«Banjaluku u prošloj godini je napustilo približno 500 katolika. Nemamo tačan podatak, međutim negdje oko 500. U ovoj godini postoji tendencija daljeg rasta. Odlasci su uglavnom izazvani teškom ekonomskom situacijom, ljudi ne rade, nemaju mogućnost da se zapošljavaju i to su razlozi zbog kojih, kad se vrate u Banjaluku, ne mogu da ostvare svoja osnovna ljudska prava – pravo na posao, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje i ostalo, i onda to dovodi do toga da ta besparica i neimaština ljude tjera da idu tamo gdje misle da će im biti bolje. Sama činjenica da danas u Banjaluci živi oko 4.000 Hrvata ukazuje koliko je to bilo teško vrijeme za nas. Mi ne volimo da pričamo o tom vremenu, to je prošlo, treba gledati unaprijed i bili bi sretni kad bi iduće godine u ovo doba mogli reći da se u Banjaluku vratilo 500 ljudi, a ne da je otišlo.»
Ništa bolja situacija, naglasio je Čavarkapa, nije u Sarajevu kada su u pitanju građani srpske nacionalnosti:
«Nemaju posla, nemaju nikakvih sredstava. Popravi mu se stan, popravi mu se kuća, ali šta će, neće jesti zidove? Primoran je da proda imovinu i to za nisku cijenu.»
Jedan od prioriteta Saveza će biti formiranje fonda za pravičnu nadoknadu, koji je predviđen i aneksom sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma, kazao je predsjedavajući predsjedništva Saveza Veljko Stevanović:
«Ne možemo mi nikoga tjerati, ako on ne želi da se vrati»
Rukovodstvo Saveza je pozvalo i druga udruženja iz Republike Srpske koja se bave problemima izbjeglih i raseljenih lica da im se pridruže. Ivan Votoupal:
«Savez je otvoren, svi su dobrodošli. Mi ćemo biti sretni ako nas bude što više.»
«Hrvatski radiša» brine zbog sve manjeg broja Hrvata
Nevladina organizacija iz Banjaluke «Hrvatski radiša», osim kulturnog i prosvjetiteljskog djelovanja brine o povratnicima. O problemima s kojim se najčešće susreće susreću ovi ljudi govori Saša Grgić:
«Prema nekim podacima, prije rata na ovim prostorima je živjelo oko 40 tisuća Hrvata, a sada ih živi tek dvije do tri tisuće. Stanje u oblasti zaposlenosti je alarmantno. U jedinicama lokalne samouprave se vrši diskriminacija prilikom zapošljavanja. Ne sprovode se ustavni amandmani koji regulišu obavezno pridržavanje proporcionalne zastupljenosti pripadnika konstitutivnih naroda i ostalih pri zapošljavanju. Mi raspolažemo spiskom od stotinu ljudi koji su nezaposleni. Među nezaposlenima su i oni koji su se više puta javljali na natječaje, pored toga što su po članu 119 Zakona o lokalnoj samoupravi, kao pripadnici drugih konstitutivnih naroda, imali prednost, ali nisu primljeni. Ne govorimo samo o diskriminaciji osoba sa viskom stručnom spremom, već i životnim pitanjima ljudi sa osnovnom i srednjom stručnom spremom. Pri tom taj spisak još nije kompletan, još se dorađuje, da bi se stvorila realna slika o tome koliko je zapravo ljudi koji su bez posla. A da se zakon dosljedno primjenjuje, mi ne bismo imali ovolike spiskove. Izlaz iz ovakve situacije je upravo u otklanjanju onih nedostataka koji jesu doveli do toga da je ta situacija takva kakva jeste, a to bi značilo da se dosljedno sprovodi Zakon o lokalnoj samoupravi, dakle da se zaista radi onako kako treba da se radi, da Hrvati imaju svoje predstavnike u organima vlasti u tom smislu da ih biraju oni sami, dakle da sami biraju ljude koji će da ih predstavljaju. Što se tiče samih povratnika, riješene su im obnove kuća, ali nije riješeno njihovo egzistencijalno pitanje, dakle, jednostavno rečeno, da zarađuju plate, u javnom ili u privatnom sektoru. Kad je u pitanju javni sektor, neke osobe sa visokom stručnom spremom imaju određene prioritete, ali to je usamljen broj slučajeva, najvjerovatnije preko određenih rodbinskih ili ko zna kakvih veza.
Dervo se bori za krov nad glavom i za pravdu
I primjer nepravde, s kojim nas upoznaje naša dopisnica iz Konjica, Mirsada Ćosić:
Iako je od kraja rata prošlo 12 godina, još uvijek sedamdesettrogodišnji Dervo Džajić, iz sela Džajići, čeka da se neko sjeti i pomogne mu u obnovi kuće:
«Stalno sam dolazio ovdje i išao kod načelnika. Rekli su mi da čekam dok se nešto ne riješi. Prošle godine su me istjerali na ulicu iz stana u kojem sam bio i čekao, međutim, s obnovom moje kuće se i dalje ništa ne dešava.»
U posljednjem projektu, čija je realizacija počela ovih dana, njegovo ime se našlo na spisku 15 imena domaćina za obnovu kuća, ali je nakon provedenog tenderskog postupka svoju šansu da ostvari svoju životnu želju i uđe u obnovljenu kuću za ovaj put starac Dervo ipak izgubio:
«Opet neće biti ništa od toga. Ja sam stalno ovdje u Džajićima, pecam, radim… Ali moram spavati ili ispod drveta ili u štali.»
Kada smo ga posjetili u njegovom rodnom selu, rečeno nam je da često prespava u štali koju je opremio krevetom i neophodnim prekrivačima – neka se nađe za ne daj bože. I tako već evo 12 godina živi Dervo. Živi za obnovu svoje kuće u Džajićima, te se nada da će njegova želja biti i ispunjena:
«Ja bih najviše volio da se vratim. Ovdje sam živio 58 godina. Neki ljudi dobivaju po dva puta, a ja ne mogu nijednom. Je li to pravedno?»
Na pitanje koje je postavio Dervo odgovor bi trebali znati svi nadležni u općini Konjic.
Pišite, odgovorićemo
Radio Slobodna Evropa ove web strane rezeviše za ostvarivanje prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. Na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
«Cilj ovog dvanaestomjesečnog programa u vrijednosti od jednog miliona eura jeste da poboljša i unaprijedi održiva rješenja za preostale izbjeglice, povratnike i interno raseljene osobe. Danas, dvanaest godina nakon oružanog sukoba u jugoistočnoj Evropi, pola miliona ljudi je još uvijek raseljeno u regiji. Program će realizirati UNHCR i njegovi partneri u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu (prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 1244), Crnoj Gori i Srbiji,» navodi se u saopštenju.
Pola miliona raseljenih u regiji
«Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda u BiH će nastaviti da pruža podršku procesu povratka u regiji, zajedno sa njegovim međunarodnim partnerima i vlastima BiH, uz uvažavanje osnovnih načela Sarajevske deklaracije. Od jula 1998. godine do kraja maja 2007. godine je 9112 osoba uživalo beneficije programa organizirane dobrovoljne repatrijacije u Hrvatsku,» izjavio je Peter Deck, ovlašteni dužnosnik UNHCR-a. On je istakao da će UNHCR nastaviti da pomaže svima onima koji se prijave za ovaj program, te da će se pobrinuti da program bude u potpunosti realiziran i da tim osobama bude omogućen povratak.
Mi pozdravljamo ovaj novopotpisani projekt, koji će se baviti ne samo humanitarnim problemima, nego će nastojati da na institucionalnoj razini riješi pitanja koja još uvijek nisu riješena između zemalja regije,» potvrdio je ambasador Dimitris Kourkoulas, šef delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini.
Resorni ministri za izbjeglice i raseljene osobe sa nivoa Bosne i Hercegovine i entiteta, sa predstavnikom Vlade Brčko Distrikta BiH, u prisustvu predstavnika Ureda visokog predstavnika i UNHCR-a, na sastanku, koji je organizirao ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović, dogovorili su se o potrebi ubrzavanja provedbe druge faze CEB projekta, čiji je cilj rekonstrukcija stambenih jedinica korisnika kolektivnih centara i alternativnog smještaja na području BiH. Projekat se finansira iz kredita Razvojne banke Vijeća Evrope – CEB.
Entitetski ministri za izbjeglice i raseljene osobe Edin Mušić i Omer Branković usaglasili su se i o prioritetima za drugu fazu projekta CEB, koje je predložilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Model povezivanja povratnika
Savez udruženja – udruga izbjeglica, raseljenih lica i povratnika, pozdravlja imenovanje novog Visokog predstavnika EU u BiH Miroslava Lajčaka. Savez, koji okuplja 93 lokalne nevladine organizacije iz regije, zatražiće od Lajčaka da se angažuje na «deblokadi povratka», što bi jedino donijelo trajni mir i napredak u Bosni i Hercegovini, kaže se u obavijesti za javnost iz ovog Saveza. To je povod za razgovor s predsjednicom Mirhunisom Zukić:
RSE: Šta su bili ključni razlozi za podršku dolasku novog Visokog predstavnika Miroslava Lajčaka?
ZUKIĆ: Evo već je peta godina kako su domaće vlasti i institucije preuzele odgovornost za proces povratka. Došli smo u situaciju da imamo više od 60 hiljada porodica koje su beskućnici u Bosni i Hercegovini. Ako tome dodamo još ljude koji žive u alternativnim i kolektivnim smještajima, to govori o alarmantnom stanju. Dakle, mi očekujemo od Visokog predstavnika da neće mirno posmatrati ono što se dešava, odnosno ono što se ne dešava, kada je proces povratka u pitanju. Treba provesti niz segmenata i reformi u oblasti obezbjeđivanja krova nad glavom, zapošljavanja, zdravstva, obrazovanja… Očekujemo snažnu ulogu OHR-a u svemu tome. U svakom slučaju, mi podsjećamo na ono što je u Bosni i Hercegovini još uvijek na snazi, a to je Dejtonski mirovni sporazum koji je jasno definisao ulogu Visokog predstavnika i OHR-a. Pogotovo u ovom momentu moramo razmišljati o tome da državne institucije još uvijek nisu formirale komisiju za izbjeglice, koja je ključna u rješavanju ovog problema. Pošto je ona formirana po osnovu Zakona o izbjeglicama, a ne po Dejtonskom ustavu, mi smo je morali pozdraviti onakvu kakva jeste. Ali, evo, od izbora, ta komisija za izbjeglice, koju bi činili predstavnici entiteta, Distrikta Brčko, međunarodnih i nevladinih organizacija, još uvijek nije konstituisana. Vrlo smo zabrinuti zbog te indolentnosti koja trenutno postoji na nivou Bosne i Hercegovine u rješavanju ovog problema, ona je zaista nedopustiva. Tako da ćemo mi pozvati i OHR i UNHCR, naravno poštujući onu zakonsku regulativu, koja njih obavezuje da to riješe.
RSE: Nije problem samo to što komisija nije formirana, već je i sve ono što ta komisija treba da radi u zastoju.
ZUKIĆ: Svakako. Komisija određuje prioritete. Dakle, ako se sada implementiraju projekti, to su projekti od prošle godine. Znači, ove godine mi apsolutno nismo odredili niti jedan prioritet. Evo ušli smo u sedmi mjesec i ukoliko se ozbiljno pristupi ovom problemu od današnjeg dana, ne znam koliko će se bilo koji od novih projekata moći riješiti u ovoj godini. Saznali smo da čak postoje određena sredstva, međutim stoje i čekaju formiranje komisije, da ona, po svom mandatu, odredi koji su to prioriteti u Bosni i Hercegovini u rješavanju rekonstrukcije stambenih objekata.
RSE: Imali ste jedan zanimljiv okrugli sto u Foči.
ZUKIĆ: Da. Provodimo jedan projekat kroz koji želimo pomoći nevladinom sektoru, konkretno mislim na udruženja povratnika i raseljenih osoba koje žive na području opštine Foča. Cilj nam je da im ukažemo da postoji način da pomognu sami sebi. Ponudili smo im model povezivanja povratnika i raseljenih osoba u ruralnim područjima, da se uvežu u kooperantske lance za poznato tržište, da ljudi počnu živjeti od svog rada. Jer, primijetili smo da imaju viškove proizvoda. Uložili su trud i rad, samo je potrebno da to neko otkupi i da ljudima pomogne da bi ponovo mogli investirati. Ono što je nas jako prijatno iznenadilo, to je prisustvo predstavnika lokalne vlasti, zatim predstavnika Fonda za zapošljavanje Republike Srpske i predstavnika entitetskih ministarstava koji žele pomoći u procesu povratka, ali samo na organiziran način.
RSE: Insistirali ste, dakle, na poljoprivredi, na razvoju. To je još uvijek neiskorištena šansa za povratnike.
ZUKIĆ: Svakako, to je ostalo. Ali, evo, u poljoprivredi se neke stvari dosta raščišćavaju, idu nekim svojim pozitivnim tokom, tako da to na neki način ohrabruje ljude da se njome bave. Tu je vladalo jedno beznađe, u masi nejednakih zakona koji su djelovali u Republici Srpskoj i Federaciji BiH, pa se dešavalo da pola parcele nekog povratnika pripada FBiH, a pola Republici Srpskoj, pa onda da ima stimulativne mjere u jednom entitetu, a u drugom ne i tako dalje. Međutim, ta harmonizacija zakona je uspostavljena, što nas raduje, da ljudi mogu živjeti od svog rada i baviti se tom poljoprivredom.
Povratak kao temeljno ljudsko pravo
Novoformirani Savez udruženja izbjeglih i raseljenih lica i povratnika Republike Srpske okuplja 15 različitih udruženja. Ovo je prvi put da su se srpska, hrvatska i bošnjačka udruženja, koja su se bavila problematikom izbjeglih i raseljenih lica u ovom bosanskohercegovačkom entitetu, udružila kako bi zajednički djelovala prema svim vladama u Bosni i Hercegovini.
Za predsjednika skupštine Saveza izabran je predstavnik hrvatskog naroda Ivan Votoupal, za predsjednika predsjedništva Saveza Veljko Stevanović iz reda srpskog naroda, dok je na čelo nadzornog odbora Saveza izabran predstavnik Bošnjaka Sulejman Pašalić.
Predsjednik skupštine Saveza Ivan Votoupal istakao je da je do formiranja jedne krovne organizacije na nivou Republike Srpske došlo, jer se jedino zajedničkim nastupom može pomoći onima koji ni nakon 12 godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini još nisu riješili svoj status:
«Mi ispred Saveza možemo obećati da ćemo sve svoje ljudske kapacitete staviti u funkciju da bi povratci bili što kvalitetniji, što brži i što brojniji. Jer, nijedno raseljeno lice, izbjeglo lice, ni povratnik nema ni nacije, ni vjere, ni boje kože. To je ugrožen čovjek, čovjek koji je ostao bez osnovnih ljudskih prava, to je čovjek kojem treba pomoći.»
Sva rukovodeća mjesta su podijeljena ravnopravno na sva tri naroda, a važne odluke će se donositi konsenzusom, tako da prava nijednog naroda neće biti ugrožena, naglasio je Votoupal:
«Ovo je za nas jedinstvena prilika da pokažemo da smo za suradnju, da želimo održiv povratak, da želimo da se svi ljudi vrate na svoje, a onima koji su odlučili da ostanu ovdje, jer se iz bilo kojih razloga ne mogu vratiti u svoja predratna boravišta, da se pomogne da što prije postanu ravnopravni građani Republike Srpske.»
Predsjednik predsjedništva Saveza Veljko Stevanović je istakao da će se formiranjem Saveza moći efikasnije djelovati prema vlastima, kako u Republici Srpskoj, tako i na državnom nivou:
«Formiranje ovog Saveza je bila i inicijativa predsjednika vlade i resornog ministarstva, kako bi se konačno posvetili rješavanju ove nagomilane problematike izbjegle i raseljene populacije na prostoru Republike Srpske, kako nas Srba, tako i povratnika Hrvata i Bošnjaka na prostoru Republike Srpske.»
U Savezu su najavili da će se založiti i za pravedniju raspodjelu sredstava koja su namijenjena za izbjegla i raseljena lica. Potpredsjednik Saveza Milivoje Čavarkapa:
«Mi smo se danas dogovorili kako ćemo u narednom periodu da radimo i sarađujemo, kako bi svi bili ravnopravno finansirani sredstvima Vlade Republike Srpske, FBiH, Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice. Mislim da ćemo to opravdati. Još ima preko 400 hiljada raseljenih osoba u Bosni i Hercegovini, u samom Sarajevu je još uvijek neobnovljeno oko 20 hiljada stambenih jedinica. Mi moramo tom narodu pomoći. Moramo zasukati rukave i pomoći tim ljudima, bez obzira da li se radilo o narodu srpskom, bošnjačkom ili hrvatskom. Moramo im pomoći da dođu svi na svoje, jer jedino tako možemo da živimo i da opstanemo na prostoru Bosne i Hercegovine.»
Jedan od ciljeva Saveza je borba za održivi povratak, jer i oni koji se vrate sve češće se odlučuju na ponovni odlazak, istakao je Ivan Votoupal:
«Banjaluku u prošloj godini je napustilo približno 500 katolika. Nemamo tačan podatak, međutim negdje oko 500. U ovoj godini postoji tendencija daljeg rasta. Odlasci su uglavnom izazvani teškom ekonomskom situacijom, ljudi ne rade, nemaju mogućnost da se zapošljavaju i to su razlozi zbog kojih, kad se vrate u Banjaluku, ne mogu da ostvare svoja osnovna ljudska prava – pravo na posao, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na školovanje i ostalo, i onda to dovodi do toga da ta besparica i neimaština ljude tjera da idu tamo gdje misle da će im biti bolje. Sama činjenica da danas u Banjaluci živi oko 4.000 Hrvata ukazuje koliko je to bilo teško vrijeme za nas. Mi ne volimo da pričamo o tom vremenu, to je prošlo, treba gledati unaprijed i bili bi sretni kad bi iduće godine u ovo doba mogli reći da se u Banjaluku vratilo 500 ljudi, a ne da je otišlo.»
Ništa bolja situacija, naglasio je Čavarkapa, nije u Sarajevu kada su u pitanju građani srpske nacionalnosti:
«Nemaju posla, nemaju nikakvih sredstava. Popravi mu se stan, popravi mu se kuća, ali šta će, neće jesti zidove? Primoran je da proda imovinu i to za nisku cijenu.»
Jedan od prioriteta Saveza će biti formiranje fonda za pravičnu nadoknadu, koji je predviđen i aneksom sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma, kazao je predsjedavajući predsjedništva Saveza Veljko Stevanović:
«Ne možemo mi nikoga tjerati, ako on ne želi da se vrati»
Rukovodstvo Saveza je pozvalo i druga udruženja iz Republike Srpske koja se bave problemima izbjeglih i raseljenih lica da im se pridruže. Ivan Votoupal:
«Savez je otvoren, svi su dobrodošli. Mi ćemo biti sretni ako nas bude što više.»
«Hrvatski radiša» brine zbog sve manjeg broja Hrvata
Nevladina organizacija iz Banjaluke «Hrvatski radiša», osim kulturnog i prosvjetiteljskog djelovanja brine o povratnicima. O problemima s kojim se najčešće susreće susreću ovi ljudi govori Saša Grgić:
«Prema nekim podacima, prije rata na ovim prostorima je živjelo oko 40 tisuća Hrvata, a sada ih živi tek dvije do tri tisuće. Stanje u oblasti zaposlenosti je alarmantno. U jedinicama lokalne samouprave se vrši diskriminacija prilikom zapošljavanja. Ne sprovode se ustavni amandmani koji regulišu obavezno pridržavanje proporcionalne zastupljenosti pripadnika konstitutivnih naroda i ostalih pri zapošljavanju. Mi raspolažemo spiskom od stotinu ljudi koji su nezaposleni. Među nezaposlenima su i oni koji su se više puta javljali na natječaje, pored toga što su po članu 119 Zakona o lokalnoj samoupravi, kao pripadnici drugih konstitutivnih naroda, imali prednost, ali nisu primljeni. Ne govorimo samo o diskriminaciji osoba sa viskom stručnom spremom, već i životnim pitanjima ljudi sa osnovnom i srednjom stručnom spremom. Pri tom taj spisak još nije kompletan, još se dorađuje, da bi se stvorila realna slika o tome koliko je zapravo ljudi koji su bez posla. A da se zakon dosljedno primjenjuje, mi ne bismo imali ovolike spiskove. Izlaz iz ovakve situacije je upravo u otklanjanju onih nedostataka koji jesu doveli do toga da je ta situacija takva kakva jeste, a to bi značilo da se dosljedno sprovodi Zakon o lokalnoj samoupravi, dakle da se zaista radi onako kako treba da se radi, da Hrvati imaju svoje predstavnike u organima vlasti u tom smislu da ih biraju oni sami, dakle da sami biraju ljude koji će da ih predstavljaju. Što se tiče samih povratnika, riješene su im obnove kuća, ali nije riješeno njihovo egzistencijalno pitanje, dakle, jednostavno rečeno, da zarađuju plate, u javnom ili u privatnom sektoru. Kad je u pitanju javni sektor, neke osobe sa visokom stručnom spremom imaju određene prioritete, ali to je usamljen broj slučajeva, najvjerovatnije preko određenih rodbinskih ili ko zna kakvih veza.
Dervo se bori za krov nad glavom i za pravdu
I primjer nepravde, s kojim nas upoznaje naša dopisnica iz Konjica, Mirsada Ćosić:
Iako je od kraja rata prošlo 12 godina, još uvijek sedamdesettrogodišnji Dervo Džajić, iz sela Džajići, čeka da se neko sjeti i pomogne mu u obnovi kuće:
«Stalno sam dolazio ovdje i išao kod načelnika. Rekli su mi da čekam dok se nešto ne riješi. Prošle godine su me istjerali na ulicu iz stana u kojem sam bio i čekao, međutim, s obnovom moje kuće se i dalje ništa ne dešava.»
U posljednjem projektu, čija je realizacija počela ovih dana, njegovo ime se našlo na spisku 15 imena domaćina za obnovu kuća, ali je nakon provedenog tenderskog postupka svoju šansu da ostvari svoju životnu želju i uđe u obnovljenu kuću za ovaj put starac Dervo ipak izgubio:
«Opet neće biti ništa od toga. Ja sam stalno ovdje u Džajićima, pecam, radim… Ali moram spavati ili ispod drveta ili u štali.»
Kada smo ga posjetili u njegovom rodnom selu, rečeno nam je da često prespava u štali koju je opremio krevetom i neophodnim prekrivačima – neka se nađe za ne daj bože. I tako već evo 12 godina živi Dervo. Živi za obnovu svoje kuće u Džajićima, te se nada da će njegova želja biti i ispunjena:
«Ja bih najviše volio da se vratim. Ovdje sam živio 58 godina. Neki ljudi dobivaju po dva puta, a ja ne mogu nijednom. Je li to pravedno?»
Na pitanje koje je postavio Dervo odgovor bi trebali znati svi nadležni u općini Konjic.
Pišite, odgovorićemo
Radio Slobodna Evropa ove web strane rezeviše za ostvarivanje prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. Na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismu naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba