Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Mnogi se još ne vraćaju jer nemaju gdje


Članica delegacije Parlamenta BiH u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope Azra Hadžiahmetović, na zasjedanju u Strazburu je izjavila kako su za Bosnu i Hercegovinu prihvatljive sve preporuke iz Izvještaja Komisije za migracije, izbjeglice i populaciju, koji je prezentiran tokom zasjedanja.

Hadžiahmetović je u okviru rasprave o temi „Situacija sa izbjeglicama i raseljenim licima u jugoistočnoj Evropi“ ocijenila da se u Izvještaju, sa odgovarajućim ispravkama, objektivno opisuje situacija u Bosni i Hercegovini, saopštio je Parlament BiH.

„Sve preporuke o procesu povratka, kao i integracije na lokalnom nivou, su prihvatljive i mi ih pozdravljamo. Očekujemo da će ovaj dokument sa preporukama biti prvi korak za rješenje problema neostvarivanja osnovnih ljudskih prava sa kojim se izbjeglice i raseljene osobe danas suočavaju u BiH“, kazala je Azra Hadžiahmetović.

Još uvijek 400.000 stanovnika Bosne i Hercegovine ima status izbjeglica u drugoj zemlji, a 130.000 raseljenih osoba u BiH još nisu u svojim kućama.

„Bosna i Hercegovina treba pomoć kako bi stvorila uslove za održiv povratak ciljnih grupa ljudi koji u potpunosti zavise od institucionalne pomoći. Takođe, potrebna nam je pomoć za pronalaženje krajnjeg rješenja za proces povratka u regionu i integracije na lokalnom nivou u čitavom regionu“, naglasila je Azra Hadžiahmetović.

Drugi član delegacije Parlamenta BiH u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope, Bakir Izetbegović, u govoru pred evropskim parlamentarcima je istakao da se brojke koje prikazuju proces povratka u BiH čine veoma optimističnim, ali da je stvarnost tmurna:

„Činjenica je da povratnici ne dobiju natrag svoju imovinu, već ono što je ostalo od nje, da ne dobiju natrag posao koji su izgubili i ne uživaju osnovnu sigurnost.“

Prema njegovim riječima, u svim izvještajima se navodi da je procenat vraćene imovine i ostvarenih stanarskih prava skoro 100 posto:

„U stvarnosti, održivi povratak, nažalost, ne prelazi 15 posto. Ovo znači da se Hrvati i Bošnjaci većinom nisu vratili u Republiku Srpsku i da se Srbi većinom nisu vratili u Federaciju BiH. Aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, najvažniji dio ovog mirovnog sporazuma, koji osigurava pravo na povratak na prijeratne adrese, nije ispunjen.“

* * * * *

Vlada Federacije BiH utvrdila je i po skraćenom postupku u parlamentarnu proceduru uputila Prijedlog zakona o izmjeni Zakona o utvrđivanju i ostvarivanju potraživanja građana u postupku privatizacije, budući da krajem ovog mjeseca ističe rok važenja certifikata koji se koriste kao platežno sredstvo u postupku otkupa stanova po osnovu stanarskog prava.

Predložene izmjene i dopune imaju za cilj stvaranje zakonskih preduslova za uspješno okončanje procesa privatizacije stanova na kojima postoji stanarsko pravo, saopćio je Ured za informiranje Vlade Federacije BiH.

Izmjena se odnosi na produženje roka do 30. juna 2009. godine, čime se propisuje važenje certifikata kao platežnog sredstva, jer do sada utvrđeni rok ističe, a privatizacija nije okončana.

Za produženje roka postoji veliki interes građana i većeg broja pravnih osoba kod kojih je u toku procedura povrata i dodjele stanova, propisana Zakonom o vraćanju, dodjeli i prodaji stanova.

U skladu sa odredbom pomenutog zakona, ostavljena je mogućnost da jedna kategorija zaposlenika koji imaju stanarsko pravo, može izvršiti plaćanje cijene stana u certifikatima po osnovu potraživanja građana, kaže se u saopćenju.

* * * * *

Povratnicima u selo Kaoštica, opština Višegrad, Rasemi Begović, Safeti Zeba i Zaimu Kasapoviću, uručeni su ključevi novoizgrađenih kuća koje su sanirane u okviru projekta „Povratak u Istočnu Bosnu“. Posjetila ih je naša reporterka Mira Andrić:

Ovih dana potražili smo ih u svojim novima domovima, gdje su nas prijatno dočekali i pričali o tome kako se osjećaju i šta im znači povratak na svoje ognjište. Rasema Begović je najstarija žiteljka Kaoštica i ne krije radost što je konačno dočekala da se vrati tamo gdje je, kako kaže, život ostavila:

„Nisam se više ni nadala, poslije sve te katastrofe koja mi se desila, da ću doživjeti da se vratim. Zbog toga sam jako sam sretna. Jedino, nemam uslova za liječenje i to me muči. Ne čujem, ne vidim dobro.“

Rasema nema penziju, niti kakva druga primanja, ali ima djecu koja je nisu zaboravila. Kćerka Hankija je sa porodicom došla iz Sarajeva:

„Kad sam vidjela nanu da plače, sekunda mi je falila da i ja počnem plakat. Ja živim u Sarajevu, ali, vjerujte, sutra bih se ovdje vratila. Rođena sam ovdje i vjerujte da me svaki kamen ovdje vuče da se vratim. Brat i ja smo kao djeca izabrali svoja dva kamena, on svoj, ja svoj. Tako smo se igrali. Sada smo ih opet probali naći.“

Malo dalje u komšiluku, u svoju obnovljenu kuću, vratila se i Safeta Zeba. Safeta je prije pola godine izgubila muža, tako da je povratak na svoje ognjište dočekala sa tugom i suzama, jer će ostatak života provesti sama. Pred mikrofonom nije mogla govoriti, ali su zato njen sin i snaha ispričali kako se osjećaju u rodnom selu:

„Vrlo smo uzbuđeni i istovremeno sretni. Naročito zbog nane koja se vratila na svoje ognjište, jer je samo o tome maštala – da se vrati na svoje ognjište odakle je morala otići. Ona je stara, svakako joj treba pomoći.“

Put za Kaoštice je djelimično saniran, ali još uvijek prilazi nekim kućama nisu prohodni. Povratnici se nadaju da će uskoro, uz pomoć ovakvih i sličnih projekata, dobiti i taj luksuz, pa i vodu i struju.

* * * * *

Vlada Kantona Sarajevo realizuje projekat izgradnje 36 kuća i prateće infrastrukture u opštinama Višegrad, Čajniče i Rudo.

Organizacija „Hilfswerk“ Austrija je implementator projekta i toj organizaciji su povjerena sredstva Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglica Kantona Sarajevo, Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica i Ministarstva za izbjeglice i raseljene osobe Republike Srpske.

„Animirali smo i UNHCR, kao eksternog donatora, koji je za održivost povratka i infrastrukture donirao 250.000 KM korisnicima alternativnog smještaja u Kantonu Sarajevo i porodicama koje su se već vratile na prijeratno ognjište i žive u neuslovnim stambenim jedinicama“, izjavila je šefica misije „Hilfswerk“ Austrija za BiH Suzana Jašarević. Ona takođe za naš program kaže:

„Sa Kantonom Sarajevo blisko sarađujemo zadnjih pet-šest godina, otkad je kanton počeo da realizuje projekte ovog tipa. Inače, povratak u istočnu Bosnu je vrlo kasno počeo. Mi smo prisutni od 1998. godine. Prvi povratci u Sokolac su bili jedan od naših prvih projekata u istočnoj Bosni. Otada smo stalno tu prisutni, u Zvorniku, Sokocu, Srebrenici, Bratuncu, Foči, Rogatici… Non-stop od 1998. godine intenzivno radimo projekte povratka u istočnu Bosnu. Znači, što se tiče kantona Sarajevo, ovo su gorući problemi. Kuće su potpuno uništene i nemoguće je da ih ljudi sami poprave. A da bi im se obezbijedio povratak, prije svega je potrebno popraviti kuće. Zatim ćemo se potruditi da nađemo i sredstva za grantove, znači za neki osnovni paket, u početku poljoprivredni, ili eventualno neko zaposlenje. Znači, to će biti sljedeći korak vezano za ovaj projekat. Prva faza obuhvata 36 kuća. Taj projekat je počeo u avgustu prošle godine, po istom principu kao sad ovaj novi ugovor što je potpisan. Do novembra je urađeno deset kuća u Višegradu, a do sredine jula će se završiti i ostalih 26 kuća u opštinama Rudo, Višegrad i Čajniče. Jedan broj ljudi je živio gore u nekakvim drvenim barakama. Oni su dijelom bili naši korisnici. Veći broj naših korisnika čine ljudi iz alternativnih smještaja u Sarajevu. Znači, nakon popravke kuća oni će se polako vraćati. Tih deset kuća u Višegradu su uglavnom useljene. Sa ovih 26 ćemo vidjeti kako će biti. Teško da će biti povratak sto posto. Imamo sredstva za prvu fazu, od UNHCR-a. Znači, uspjeli smo da animiramo UNHCR da da dodatna sredstva za održiv povratak. Procedura izbora korisnika traje najduže, jer mi za svakog potencijalnog korisnika obilazimo teren, zajedno u komisiji sa ljudima iz Federalnog ministarstva, Kantona Sarajevo i opština u kojima se dešavaju povratci, tako da taj proces traje nešto duže, dok ne definišemo ko su ti naši korisnici.“

Federalni ministar Edin Mušić, o ovom projektu kaže:

„Federalna vlada, usvajanjem godišnjeg plana povratka, repatrijacije, obnove i gradnje za 2007. godinu, odredila se da će u program utroška sredstava, koji je planiran godišnjim transferom, jedan dio tih sredstava usmjeriti na projekte u saradnji sa vladinim i nevladinim sektorom. Jedan takav projekat je i ovaj projekat, koji je u svojoj drugoj fazi, jer smo prvu fazu realizovali prošle godine, dakle projekat ,Istočna Bosna‘. Kanton Sarajevo, ,Hilfswerk‘ Austrija, Vlada Federacije BiH, odnosno Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica udružuju sredstva kako bi taj projekat bio realizovan. Najveći donator je Kanton Sarajevo. Ovim projektom nastojimo podržati rješavanje problematike u Kantonu Sarajevo na način da se raseljene osobe, koje su još smještene u ovom kantonu, vraćaju svojim kućama, a posebno oni koji su u alternativnom ili kolektivnom smještaju. Kanton Sarajevo izdvaja 620.000 KM, Vlada FBiH 400.000 KM, Vlada Kraljevine Holandije je putem ,Hilfswerka‘ izdvojila nešto oko 525.000 KM i opština Rogatica, za elektrifikaciju jednog dijela njihovih povratničkih zona je izdvojil 100.000 KM. Tako da ovaj projekat iznosi negdje oko 1.640.000 KM. U prvoj fazi, projekat je bio modeliran na nekih tridesetak stambenih jedinica. Međutim, dobrom organizacijom i dobrim radom, uspjeli smo do sada da riješimo 36 stambenih jedinica.“

* * * * *

Vijeće ministara BiH donijelo je odluku kojom se za 90 dana, počevši od 30. juna ove godine, produžava status privremenog prihvata u Bosni i Hercegovini državljana Srbije i državljana Crne Gore sa posljednjim prebivalištem na Kosovu.

Ministri su saglasni da je ovo posljednje produženje roka i da neće biti novih odluka o produženju statusa ovih ljudi. Istovremeno, komesar Vijeća Evrope za ljudska prava Thomas Hamarberg, zatražio je od vlasti BiH da ne primoravaju izbjeglice sa Kosova da napuste BiH. Hamarberg je u saopštenju ocijenio da budućnost Kosova nije sigurna, a da je bezbjednosna situacija u toj pokrajini „krhka“. On je dodao da bi izbjeglicama koje ne mogu da se vrate trebalo predložiti dugoročno rješenje u BiH, koje podrazumijeva pravo azila, stalnu boravišnu dozvolu pa čak i državljanstvo za one koji su više godina u BiH.

Inače, preko 3.000 izbjeglica sa Kosova, uglavnom Roma, nalazi se u kolektivnim centrima po BiH. Jedan od njih, u Salakovcu kod Mostara, posjetila je naša reporterska ekipa. Tina Jelin:

Prevareni, poniženi i uplašeni – tako se danas osjećaju korisnici prihvatnog centra Salakovac kod Mostara. Na razgovor s našom ekipom, pristali su samo uz mjere zaštite identiteta, zbog mogućeg povratka na Kosovo:

„Ja sam došao 1999. godine. Tamo više nisam mogao ostati i morao sam da dođem u Bosnu i Hercegovinu.“

„Ovi ljudi ovdje su porodični ljudi. Svako ima po petero-šestoro djece. Polovina djece je rođena u BiH. Ovaj narod, da sme da se vrati na Kosovo, vratio bi se. Ne bi bili izbeglice osam godina. Jer, ipak je svoj dom lepši od svakog drugog mesta.“

Voditelj Prihvatnog centra Salakovac Edin Denjo, za naš radio podsjeća:

„Svi oni mogu zatražiti azil. U centru vlada velika napetost. U zadnje vrijeme se dešavaju stvari koje nisu nimalo lijepe.“

U Bosni i Hercegovini, status privremenog prihvata i međunarodne zaštite ima 3.058 osoba, koje borave u tri prihvatna centra, te u individualnom smještaju. Osobe koje borave u centrima su pod zaštitom Ministarstva za izbjeglice, Ministarstva sigurnosti i UNHCR-a. Svakog mjeseca im je osiguran osnovni paket – hrana, higijenske potrepštine, te manja novčana podrška. Dok se troškovi za smještaj i ostalo pokrivaju iz budžeta ministarstava i većim dijelom donacija UNHCR-a. Predstavnik UNHCR-a za BiH James Lynch dodaje:

„Inicijalno, ove osobe će morati napustiti kampove i predati zahtjev za azil, koji će se, naravno, procesuirati od strane Ministarstva sigurnosti. To će im omogućiti ostanak u kampovima jedno određeno vrijeme. u krajnjem slučaju, neće morati odmah da idu.“

Kolektivni izbjeglički status, bez prolaženja procedura azila, što su u svom otvorenom pismu zatražili korisnici Prihvatnog centra Salakovac, zakon ne priznaje. Dok osam dugih godina, koliko su proveli u BiH, ne mogu biti garancija da će azil i dobiti. Marijan Baotić, Ministarstvo sigurnosti BiH:

„Ako međunarodna organizacija – UNHCR – u svom izvještaju, koji je dostavljen Ministarstvu sigurnosti prošle godine, kaže da nema nikakvih zapreka za povratak Bošnjaka i Albanaca, a njih je 68 posto od ukupne brojke osoba koje se nalaze u privremenom prihvatu, onda zaista nema smetnje za povratak na Kosovo.“

Iako se u Ministarstvu sigurnosti pozivaju na izvještaje UNHCR-a, u ovoj međunarodnoj organizaciji naglašavaju kako je stanje na Kosovu daleko od stabilnog, zbog čega u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH naglašavaju kako uslovi za povratak izbjeglica Na Kosovo još uvijek ne postoje. Mario Nenadić, predstavnik Ministarstva za izbjegla i raseljena lica BiH takođe dodaje:

„Mi vjerujemo da će veliki broj ovih osoba dobiti produžetak legalnog statusa u Bosni i Hercegovini. A u potpunosti smo spremni da im osiguramo legalan i dostojanstven boravak u BiH.“

* * * * *

U našoj emisiji smo već govorili o 1. kongresu izbjeglih i raseljenih BiH. Utiske sa ovog skupa iznosi Namik Alimajstorović, član Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH:

„Po našim podacima, trenutno u dijaspori, dakle van granica BiH, živi preko 1.300.000 građana Bosne i Hercegovine, u preko 112 zemalja svijeta. Ja mogu samo reći da građani Bosne i Hercegovine koji žive u dijaspori imaju iste probleme kao raseljena lica u BiH, u smislu povratka, povrata imovine, održivog povratka i svih onih stvari koje tište ovdašnje ljude. Naravno, građani BiH u dijaspori su u boljoj poziciji jer imaju priliku da sebi obezbijede normalan život, da normalno zarade, za šta, nažalost, mnogi ljudi ovdje u Bosni i Hercegovini nemaju priliku. Ovaj kongres je važan sa stanovišta da se pitanja koja pokreće dijaspora već nekih 10 godina, pokrenu i odavde iz Bosne i Hercegovine. Evo, kako vidimo, u programu rada kongresa su i dva pitanja koja se odnose na zahtjeve Svjetskog saveza dijaspore. Jedan je uspostava ministarstva za dijasporu, jer se sada o problemima izbjeglica odnosno dijaspore odlučuje u čak četiri ministarstva; a znate, gdje je puno baba, kilava su djeca. A drugi je pitanjepravljenje izborne jedinice za dijasporu, jer 1.300.000 građana BiH nemaju svoje predstavnike u parlamentu, odnosno glas dijaspore se u parlamentu BiH ne čuje.“

* * * * *

Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju „Neću tuđe, hoću svoje“. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
  • 16x9 Image

    Gordana Sandić-Hadžihasanović

    Saradnik Radija Slobodna Evropa od 1996. godine. Uređivala emisije posvećene izbjeglim i raseljenim osobama. Među osnivačima prve mreže bosanskohercegovačkih radio stanica i Jutarnjeg programa "Radio 27", što je jedan od zapaženijih projekata RSE. Trenutno uređuje emisiju "Na vratima Evrope", posvećenu evropskim integracijama i obavezama BiH na evropskom putu.

XS
SM
MD
LG