Sjetio sam se ove slike ovih dana kad čitam da Visoki predstavnik i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini Kristijan Švarc Šiling završava mandat. Po njegovom sopstvenom priznanju BiH nije ostvarila napredak potreban za okončanje provedbe mira i priprema za članstvo u Evropskoj uniji. To mu je bio – glavni zadatak: "Kada sam došao, dao sam istinsku priliku političkim liderima BiH da preuzmu odgovornost u svoje ruke i da pokažu da su u stanju upravljati ovom zemljom bez vodstva međunarodne zajednice i Visokog predstavnika. Budimo iskreni: rezultati nisu bili nimalo uvjerljivi i političari nisu iskoristili priliku da preuzmu tu odgovornost."
Da budem iskren – slažem se. Ali, budimo opet iskreni, ko god iole prati zbivanja u BiH znao je UNAPRIJED da se Silajdžić i Dodik neće nikada složiti. Gospodin Kristijan Švarc Šiling je to mogao znati i prije nego što je došao u BiH, kao što su to mogli znati i oni prije njega za neke druge članove Predsjedništva. Silajdžić i Dodik možda i žele da upravljaju Bosnom i Hercegovinom, ali to žele na posve suprotan način. Oni bi radije da 100% upravljaju svojim dijelom BiH nego da svaki upravlja sa po njenih 33% (treća trećina ide Komšiću). Jedan pritišće gas, drugi kočnicu, jedan okreće volan ulijevo, drugi bi udesno....Pri tom još obojica čine sve da međusobne odnose – pogoršaju. "Ako Silajdžić kaže da je odgovoran, onda mora prestati da laže!"- kaže Dodik. Alija Behmen, bivši premijer Federacije i zastupnik SDP-a u Parlamentu, na taj rat riječima između ove dvojice političara kaže: "Taj riječnik i ukupan vokabular manje više liči na ratni vokabular. Čak nije ni predratni!"
Već oko 20 godina BiH prihvaća ono što se zove "međunarodna zajednica" kao vrhunski kriterij. Pri tom bi valjalo naučiti da "međunarodna zajednica" NE POSTOJI. Ko god "međunarodnu zajednicu" predstavlja u BiH, on ili ona djeluje u ime onih koji su ga poslali. Oni koji šalju visoke predstavnike dostignu određen nivo kompromisa baziran na interesima. Jedan bi dio izmjenu Ustava odmah, drugi sa tim ne žure; jedan bi dio reformu policije kao preduvjet, drugima to nije bitno. Prosto rečeno – Visoki predstavnik u BiH NEMA odriješene ruke da riješi probleme nego djeluje u okviru DOGOVORENOG KOMPROMISA. Vrlo često, taj "dogovoreni kompromis" znači u stvari NEDJELOVANJE. Kako nema dogovora, nema djelovanja, pa otud i razni Visoki predstavnici u stvari samo – produžavaju agoniju. Domaći to naravno koriste i prolaze nekažnjeni. Osobno, vjerujem da su u tome uzroci onoga šta se ovih dana definira kao "pasivnost međunarodne zajednice."
"Nemojte se okretati Briselu i Njujorku i tražiti da urade vaš posao", kaže Kristijan Švarc Šiling. A kome da se okrenu? Njujork i Brisel šalju Visokog predstavnika, daju mu ovlašćenja i od njega nešto očekuju. Oni šalju Visokog predstavnika zato što znaju da su lokalni političari nesposobni da vode zemlju iz krize, oni samo znaju kako da je dovedu u krizu. "Tokom proteklih šest mjeseci nastojao sam identificirati uzroke trenutne krize u Bosni i Hercegovini i postići konsenzus u okviru međunarodne zajednice u pogledu naše efikasne reakcije na krizu. Konsenzus je postignut ove sedmice, tokom sjednice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira. Međutim, moram naglasiti da ovaj napredak nije ostvaren zahvaljujući konstruktivnom istupu Predsjedništva Bosne i Hercegovine na sjednici Upravnog odbora.
Predsjedništvo nije prezentiralo jedinstven stav nego tri zasebna i kontradiktorna stava" – piše Kristijan Švarc Šiling. Tako to ide. Prvih šest mjeseci pokušavaš da se snađeš i pohvataš konce, onda – kad te "pročitaju" – nastojiš da poklopiš samo one rupe za koje imaš mandat u okviru onog "dogovorenog kompromisa", onda izbija kriza iz onih rupa za koje nemaš mandat, pa šest mjeseci provedeš da analiziraš tu najnoviju krizu i – mandat gotov.
I tako to ide u krug već 12 godina. Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira je nedavno malo pooštrio svoju retoriku. Umjesto "izrazite zabrinutosti" i "opasnog pogoršanja situacije", sada govore da "više neće tolerirati zapaljivu retoriku" i da neće dopustiti "bilo kakve izjave ili akcije usmjerene protiv ustavnog poretka BiH". Lijepo, ali ako smijem pitati - ako "više neće tolerirati..." zašto su tolerirali do sada?
Nema ništa lakše nego krivicu prebaciti na leđa članova Predsjedništva BiH. To ionako svi znaju. Ali ima li "međunarodna zajednica" neke odgovornosti? Član Predsjedništva, Željko Komšić o saopćenju Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira nedavno kaže: "Također mislim da ovo saopćenje odražava i trenutno nesnalaženje zemalja članica PIK-a kada je u pitanju stanje u BiH. Nisu nam saopštili ništa što mi ne znamo, niti su jasno definirali svoju zajedničku poziciju i dalje aktivnosti. Ne samo iz ovog saopštenja PIK-a, nego i iz mojih kontakata s međunarodnim dužnosnicima, vrlo često stičem utisak da oni, u ovom trenutku, ne znaju šta da rade u BiH, ili mi izgledaju kao da nešto čekaju."
Sklon bih bio reći da naravno nema sumnje da su Bosanci i Hercegovci jedini koji zemlju mogu dovesti u red. Ali, isto tako, da je jedini ko ih u tom pravcu može gurati je – Visoki predstavnik. Oni koji guraju imaju više autoriteta od onih koji treba da okrenću volan. Ako hoće. Ovako, jedna institucija (Visoki predstavnik) DONOSI odluke, a druge institucije (Predsjednistvo, vlada, parlament) te odluke PROVODE. Kako su odluke Visokog predstavnika uglavnom protiv volje jedne od tri strane bosanskohercegovačkih vlasti tada ispada da odluku sprovode oni koji se sa odlukom ne slažu! Ko odgovara? NIKO. Jedni, dakle, kao odlučuju, a drugi kao sprovode. Sve je "kao"!
I onaj razgovor u sarajevskom studiju s početka ove kolumne je bio "kao". Jednom ću morati ispričati kako je taj sat razgovora u studiju izgledao. Ako iko bude imao interesa da me "kao" pita.
Email me Nenad Pejic
Da budem iskren – slažem se. Ali, budimo opet iskreni, ko god iole prati zbivanja u BiH znao je UNAPRIJED da se Silajdžić i Dodik neće nikada složiti. Gospodin Kristijan Švarc Šiling je to mogao znati i prije nego što je došao u BiH, kao što su to mogli znati i oni prije njega za neke druge članove Predsjedništva. Silajdžić i Dodik možda i žele da upravljaju Bosnom i Hercegovinom, ali to žele na posve suprotan način. Oni bi radije da 100% upravljaju svojim dijelom BiH nego da svaki upravlja sa po njenih 33% (treća trećina ide Komšiću). Jedan pritišće gas, drugi kočnicu, jedan okreće volan ulijevo, drugi bi udesno....Pri tom još obojica čine sve da međusobne odnose – pogoršaju. "Ako Silajdžić kaže da je odgovoran, onda mora prestati da laže!"- kaže Dodik. Alija Behmen, bivši premijer Federacije i zastupnik SDP-a u Parlamentu, na taj rat riječima između ove dvojice političara kaže: "Taj riječnik i ukupan vokabular manje više liči na ratni vokabular. Čak nije ni predratni!"
Već oko 20 godina BiH prihvaća ono što se zove "međunarodna zajednica" kao vrhunski kriterij. Pri tom bi valjalo naučiti da "međunarodna zajednica" NE POSTOJI. Ko god "međunarodnu zajednicu" predstavlja u BiH, on ili ona djeluje u ime onih koji su ga poslali. Oni koji šalju visoke predstavnike dostignu određen nivo kompromisa baziran na interesima. Jedan bi dio izmjenu Ustava odmah, drugi sa tim ne žure; jedan bi dio reformu policije kao preduvjet, drugima to nije bitno. Prosto rečeno – Visoki predstavnik u BiH NEMA odriješene ruke da riješi probleme nego djeluje u okviru DOGOVORENOG KOMPROMISA. Vrlo često, taj "dogovoreni kompromis" znači u stvari NEDJELOVANJE. Kako nema dogovora, nema djelovanja, pa otud i razni Visoki predstavnici u stvari samo – produžavaju agoniju. Domaći to naravno koriste i prolaze nekažnjeni. Osobno, vjerujem da su u tome uzroci onoga šta se ovih dana definira kao "pasivnost međunarodne zajednice."
"Nemojte se okretati Briselu i Njujorku i tražiti da urade vaš posao", kaže Kristijan Švarc Šiling. A kome da se okrenu? Njujork i Brisel šalju Visokog predstavnika, daju mu ovlašćenja i od njega nešto očekuju. Oni šalju Visokog predstavnika zato što znaju da su lokalni političari nesposobni da vode zemlju iz krize, oni samo znaju kako da je dovedu u krizu. "Tokom proteklih šest mjeseci nastojao sam identificirati uzroke trenutne krize u Bosni i Hercegovini i postići konsenzus u okviru međunarodne zajednice u pogledu naše efikasne reakcije na krizu. Konsenzus je postignut ove sedmice, tokom sjednice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira. Međutim, moram naglasiti da ovaj napredak nije ostvaren zahvaljujući konstruktivnom istupu Predsjedništva Bosne i Hercegovine na sjednici Upravnog odbora.
Predsjedništvo nije prezentiralo jedinstven stav nego tri zasebna i kontradiktorna stava" – piše Kristijan Švarc Šiling. Tako to ide. Prvih šest mjeseci pokušavaš da se snađeš i pohvataš konce, onda – kad te "pročitaju" – nastojiš da poklopiš samo one rupe za koje imaš mandat u okviru onog "dogovorenog kompromisa", onda izbija kriza iz onih rupa za koje nemaš mandat, pa šest mjeseci provedeš da analiziraš tu najnoviju krizu i – mandat gotov.
I tako to ide u krug već 12 godina. Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira je nedavno malo pooštrio svoju retoriku. Umjesto "izrazite zabrinutosti" i "opasnog pogoršanja situacije", sada govore da "više neće tolerirati zapaljivu retoriku" i da neće dopustiti "bilo kakve izjave ili akcije usmjerene protiv ustavnog poretka BiH". Lijepo, ali ako smijem pitati - ako "više neće tolerirati..." zašto su tolerirali do sada?
Nema ništa lakše nego krivicu prebaciti na leđa članova Predsjedništva BiH. To ionako svi znaju. Ali ima li "međunarodna zajednica" neke odgovornosti? Član Predsjedništva, Željko Komšić o saopćenju Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira nedavno kaže: "Također mislim da ovo saopćenje odražava i trenutno nesnalaženje zemalja članica PIK-a kada je u pitanju stanje u BiH. Nisu nam saopštili ništa što mi ne znamo, niti su jasno definirali svoju zajedničku poziciju i dalje aktivnosti. Ne samo iz ovog saopštenja PIK-a, nego i iz mojih kontakata s međunarodnim dužnosnicima, vrlo često stičem utisak da oni, u ovom trenutku, ne znaju šta da rade u BiH, ili mi izgledaju kao da nešto čekaju."
Sklon bih bio reći da naravno nema sumnje da su Bosanci i Hercegovci jedini koji zemlju mogu dovesti u red. Ali, isto tako, da je jedini ko ih u tom pravcu može gurati je – Visoki predstavnik. Oni koji guraju imaju više autoriteta od onih koji treba da okrenću volan. Ako hoće. Ovako, jedna institucija (Visoki predstavnik) DONOSI odluke, a druge institucije (Predsjednistvo, vlada, parlament) te odluke PROVODE. Kako su odluke Visokog predstavnika uglavnom protiv volje jedne od tri strane bosanskohercegovačkih vlasti tada ispada da odluku sprovode oni koji se sa odlukom ne slažu! Ko odgovara? NIKO. Jedni, dakle, kao odlučuju, a drugi kao sprovode. Sve je "kao"!
I onaj razgovor u sarajevskom studiju s početka ove kolumne je bio "kao". Jednom ću morati ispričati kako je taj sat razgovora u studiju izgledao. Ako iko bude imao interesa da me "kao" pita.
Email me Nenad Pejic