Arnes GRBEŠIC, Žana KOVACEVIC
„Prije oko 30-tak godina nastala je ideja pokušaja gradnje violine, jer o violini kruže famozne priče - da je to gudački instrument koji se maltene ne može napraviti, izgraditi, koji je ovakav ili onakav, pa je to bio izazov da probam.“Mirko danas za izradu jedne violine, koristeći oko 200 različitih alata, za radnim stolom provede od 300 do 400 sati:
„Pošto je to jako precizan, opipljiv posao, ne može se dugo raditi. Npr. ja ne radim vikendom, ne radim više od osam sati dnevno, tako da kad se to sve razloži u 300 do 400 sati to je dva, tri i četiri mjeseca. Ja vodim dnevnik izgrađenih violina. Mislim da je to oko 40, ne više, za tih 30 godina. Najmanje violina svojih imam na prostoru bivše Jugoslavije. Ima ih, ali vrlo malo. Ali su sve ostale po svijetu. Npr. moja violina svira u tokijskoj državnoj filharmoniji, svira u Štokholmu, u Njemačkoj u nekoliko gradova, nedavno je otišla jedna u Portugal. Nemam saznanja da imam violinu na afričkom kontinentu, a na svim ostalim kontinentima imaju moje violine.“
U bosanskohercegovačkim šumama raste vrlo kvalitetno drvo od kojeg se prave violine. Najkvalitetniji primjerci nalaze se u predjelima Konjuha, Cincara, Paripovca i Vitoroga, kaže dobojski majstor:
„Najkvalitetniji materijal za gudače u svijetu je iz Bosne. Stradivari, najveći majstor svih vremena, graditelj iz Kremone, je koristio drvo iz Bosne i sa Dinare. Violina se gradi od javora i od smrče. Ima dijelova od ebanovine, npr. kao ova hvataljka, čivije, ovaj dio žičanik. To je ebanovo tvrdo, crno drvo, prirodno i to nije mnogo važno na violini, ali je potrebno da bude od ebanovine. A dijelovi violine npr. ova leđa, donja daska, okvir i vrat to se gradi od javorovog drveta - rebraša koji je akustičan i on daje lijep, topao, mekan zvuk, melodičan. A od smrče je ova gornja ploča.“
Njemački trgovci sirovinama za izradu muzičkih instrumanta drvo iz Bosne i Hercegovine koriste još od 15. vijeka. Cijene dostižu i nezamislive iznose:
„Ja sam imao prilike da budem u tom skladištu, jedna simpatična pilanica koja to reže, gdje klasiraju, graniče taj materijal je ta klasa itd., tako da npr. jedan komplet za violinu - koji je ovakve dvije daske, dvije ovakve i jedna za vrat malo manja - košta oko 2.000 eura, ali ako je špic kvalitet onda je to pogodba. E sada kad biste vi jedan balvan uspjeli da nađete u šumi koji je sve špic kvaliteta, pa pogodba, znači skuplje od materijala od 2.000 eura, onda je taj balvan maltene milion eura. Pa ja imam jedan katastrofalan podatak: u Bosni nestaje kvalitetnog javora, ili da ga možda nema upravo radi nekontrolisane sječe na cijeloj površini Bosne i Hercegovine.“
U malom ateljeu u Doboju do kraja godine Mirko Vukeljić planira izraditi još dvije violine. Nekadašnja vlast je preko tadašnjeg SIZ-a za kulturu plaćala kiriju i režijske troškove za Mirkovu umjetničku radionicu. Ova nova, demokratska, naslijedila je tu praksu uz jednu izmjenu. Dobojski Stradivari je obavezan da na opštinsku adresu svake tri godine isporuči jednu violinu.
